DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 142 <-- 142 --> PDF |
Zakon o neposrednim porezima od 1928. godine učinio je K. I. 0. veliku nepravdu uvođenjem dopunskog poreza za njihov posjed, tretirajući K. I. O. kao veleposjede. No imovne općine se nikako ne mogu smatrati veleposjedom, kao ostali privatni veleposjed. One nisu ništa drugo nego šumske zajednice, kreirane po sili zakona . svrhu, da se sa njihovim šumama vodi racionalno zajedničko šumsko gospodarstvo, jei se na malom šumskom posjedu takovo gospodarstvo ne može voditi. Te šumske zajednice ne samo da iz svojih prihoda pomažu svoje članove davanjem građevnog i ogrevnog drveta, pašarinom i žirovinom, sve uz plaćanje nekog novčanog doprinosa, već one doprinose i za javne svrhe: davanjem ogrevnog i građevnog drveta upravnim školskim i crkvenim općinama, davanjem pripomoći kod izgradnje cesta i željeznica te kod provedbe komasacija i kanalizacija, plaćanjem vodoplavnih doprinosa, potporom raznim kulturnim i socijalnim institucijama. Kod diobe tog zajedničkog posjeda ne bi dobio svaki dom ni 10 jutara t. j . toliku površinu, kolika je potrebna, da se na nju plaća dopunski porez, jer od toga dobivenog dijela nipošto ne bi katastarski čisti prihod iznosio 1.000 dinara, koliko je po zakonu o neposrednim porezima potrebno za plaćanje dopunskog poreza na prihd od zemljišta. Državna finansijska vlast već je jedanputa stala na stanovište, da krajiške imovne općine nisu veleposjedi, kao oni pojedinih lica ili akcionarskih društava i t. d. To stanovište državne finansijske vlasti izneseno je u Tbr. 12 zakona o taksama Nap. 12. toč. IV-3., po kojoj zakonskoj odredbi »su oslobođena plaćanja dopunske prenosne takse ona nepokretna dobra, kja su istina nedeljivo vlasništvo koje opšte zajednice, ali je upotreba ili uživanje ovih u nedjeljivoj vezi sa kućama i zemljišnim posjedom pojedinaca tako, da se nedjeljive nekretnine imadu smatrati isključivo samo sastavnim dijelom pojedinih posjeda.« Na temelju ove zakonske odredbe oproštene su krajiške imovne općine od plaćanja dopunske prenosne takse. Ovaj dakle zakon ne tretira imovne općine kao veleposjed. Na temelju pogrešnog tumačenja finansijskih vlasti, da su K. I. O. veleposjedi, temelji se razrez dopunskog poreza na prihod od zemljišta, koji iznosi 44%! od cjelosupnog poreza na prihod od zemljišta, jer osnovni porez na taj prihod iznosi 10% od čistog kat. prihoda, a dopunski porez iznosi 8% od toga istog čistog kat. prihoda. Osim iiapred izloženog na povećanje poreza od prihoda na zemljište upliviše vrlo osjetljivo i nepravedna klasifikacija šumskog posjeda, jer se na primjer uz oranicu V. kat. klase nalazi šuma I. ili II. kat. klase, što je neodrživo, jer jedno zemljište i jednako po bonitetu ne može dati veće čiste prihode od šumske nego od poljoprivredne kulture. Radi istaknute pogrešne klasifikacije susjednog po bonitetu jednakog šumskog i poljoprivrednog zemljišta dolazi do te anomalije, da šuma plaća daleko više — katkada i dvostruko više — poreza od susjednog poljoprivrednog zemljišta; ne samo za slučaj, ako se kod šume uzme u obzir osnovni i dopunski porez, nego je u mnogo slučajeva i sam osnovni porez za šumu veći od osnovnog poreza za susjednu oranicu. Ako se kod oranica uzme u obzir još i sniženje od 33% na zemljarinu, dolazi se do još poraznijih rezultata. U najnovije vrijeme sve su K. I. O. posvetile tim činjenicama najveću pažnju, provele su i neke obračune, koji su obračuni dali očajne rezultate nepravednog poreskog opterećenja šumskog posjeda. Napokon se mora napomenuti i to, da su kat. čisti prihodi za šume, revidirani u godini 1928., prekomjerno povišeni, a iz razloga, što se ta revizija provodila u godini najpovoljnije konjunkture na tržištu za drvne produkte. Iz prednjeg obrazloženja je jasno vidljivo, da je državni porez na prihod od zemljišta u današnjem iznosu kod K. I. O. nepravedan i pogrešan, pa J. Š. U. smatra, d; je zahtjev pod točkom 3. apsolutno pravedan i da ga treba uvažiti. 476 |