DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 143     <-- 143 -->        PDF

r


J. Š. U. napominje, da je i šumarsko privredna konferencija održana 28. II. o. g.
u Skoplju, u jednoj točci svoje rezolucije zatražila također reviziju poreskog zaduženja
svih šuma na bazi njihove stvarne prihodne sposobnosti.
Kada je to današnje poresko opterećenje neopravdano, onda je jasno samo po
sebi, da je pravedan zahtjev za otpis duga na tom porezu nastao do kraja 1936. godine.


J. Š. U. smatra napokon, da je razumljiv i pravedan zahtjev, da se šumsko zemljište
na kršu oslobodi i od osnovnog poreza na prihod od zemljišta. Neophodna je državna
i opća narodna potreba da krš bude pošumljen. Kako je važno da se nove šumske
kulture na kršu oslobođene od državnog poreza, tako je isto važno, da i danas pošumljeni
dio krša bude od toga poreza oslobođen.
Ad. 4.) — Banovinski prirez iznosi u god. 1935. Din. 1,174.065´—. To je novi
porez, koga u god. 1922. nije bilo. Kako bi i pored mjera iz toč. 3. i 1. posjedi K. I. 0.
bili. još uvijek dosta opterećeni, potrebno je radi normalnog života K. I. O. da se u
tcč. 4. navedene imovne općine oslobode od plaćanja banovinskog prireza, a ostale imovne
općine da ga plaćaju u jednom nižem postotku nego je današnji.


Ad. 5.) — Općinski prirez iznosio je u godini 1922. Din. 1,022.625, a u god 1935.
Din. 4,897.041; dakle više za Din. 3,874.416 ili za 379%. Ovaj prirez povisuje se skoro
u istom omjeru, kako se povisivao i državni porez. Za povišenje toga prireza vrijedi
obrazloženje kao i pod toč. 3., jer se taj prirez razrezuje po državnom porezu u glavnom
po državnom porezu od prihoda na zemljištu. Kako bi i pored mjera iz toč. 3. i 1.
posjedi K. I. O. bili još dosta opterećeni, potrebno je, da se u ovoj točci navedene
imovne općine oslobode od plaćanja općinskog prireza, a ostale imovne općine da ga
plaćaju sa nižim postotkom nego je današnji.


Današnji dug K. I. 0. na općinskom prirezu imao bi se izravnati sa cesijom tolikog
iznosa dužnih šumskih šteta.


Ad. 6.) — Odredba pod ovom točkom opravdava se time, što su K. I. 0. u fondu
za pošumljavanje uplatile milijunske svote (preko 10 milijuna dinara), a ne smije se
izgubiti iz vida, da su sve ove uplate do godine 1935. bile od K. I. O. protuzakonito
naplaćivane. Tek §-om 55. Fin. Zak. za 1934/35. god. dobio je taj Pravilnik zakonsku
snrgu. To bi bila samo pozajmica i K. I. O. bi istu imale fondu svojevremeno vratiti.
Moramo pripomenuti, da je svojedobno iz tog fonda za pošumljavanje data pozajmica
z;i premjeravanje državnih šuma u iznosu od Din. 5,000.000, koji posao zapravo nema
ništa zajedničkog sa fondom za pošumljavanje, a ipak je pozajmica data.


Ad. 7.) — Za zahtjev pod ovom točkom imade se primijetiti, da je potrebno, da
se K. I. O. dade takav jedan rok iz razloga, da one mogu sređivati svoje finansijalne
prilike iza kako će se viditi efekat provedenih mjera navedenih u točki 1, 2, 3, 4 i 5,
a posve je sigurno, da se povjerioci neće na takav rok buniti, ako steknu uvjerenje,
da će ipak u tom produženom roku doći do svojih tražbina.


Ad. 8.) — Momentano je potrebno pružiti navedenim imovnim općinama pripomoć
za djelomičnu isplatu redovnih prinadležnosti osoblja, koje već godinama nije
na račun plata i penzija primilo ni pare.


Ad. 9.) — Zahtjevu pod ovom točkom ne treba naročitog objašnjenja. Treba
samo ostaviti K. I. O. slobodu odlučivanja, da li da pristupaju takovim lokalnim melioracionim
radovima ili ne. Na pr. kanalizacijama, koje se provode u vezi sa komasacijama,
a koje kanalizacije su u svakom slučaju lokalnog karaktera i provode ih komasacione
gromade.


Ad. 10.) — U god. 1922. vodoplavni doprinosi iznosili su 15.750 Din., a u god. 1935.
izrose Din. 1,418.412, dakle više za Din. 1,402.662 ili za 8.934%. Strahota ovih opterećenja
je očita ako se istakne, da ta opterećenja nisu na zakonu osnovana. § 70. provedbene
naredbe broj 48.602/1892 k Zakonu o vodnom pravu od 31. XI. 1891. g. određuje
doslovce slijedeće: »Šume se mogu samo onda uzeti u poplavno područje, kada su


477