DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 16 <-- 16 --> PDF |
svoju pravu domovinu. U vezi toga i zovu ga strani botaničari talijanskim čempresom. Mnogi istraživači drže, da je prvobitno stanovište čempresa Himalaja odnosno visoravan Irana. Odatle je navodno migracijama prenesen na jednu i na drugu stranu Mediterana sve do Atlantika. Na taj je lačin zeuzeo čitav Mediteran.20 Danas čempresove skupine u Mediteranu pokazuju izvjesne zajedničke osobine. Najčešće su na vrlo malim površinama, rijetko zauzimaju suvisla, prostrana staništa. Ni po svome prostranstvu, a ni po postupku, koji se u gospodarenju primjenjuje na njima, te skupine redovno ne pokazuju običajne karakteristike šume- One su na mediteranskim staništima danas najčešće ispresijecane sa poljoprivrednim kulturama, vrlo često sa vinogradima, sa obrađenim zemljištima, pa i sa ljudskim naseljima. Vrlo često dolaze skupine čempresa samo uz naselja. Istraživači čempresa slažu se u tome, da je on u Mediteranu bio negda rašireniji nego danas. Prema tome današnja akcija za proširenje njegovo na mediteranskim staništima ima za cilj, barem u izvjesnoj mjeri, da ga vrati na negdašnji položaj, koji je izgubio utjecajem čovjeka.21 T e o k r i t je negda slavio čempresove i lovorove šume na Etni, kojih danas nema.22 Ako polazimo od pretpostavke, da je Mediteran zaista prastara domovina čempresa, onda su današnja spontana nalazišta samo tragovi negdanjih prostranih sastojina. A to nam je i sigurna osnovica za daljnji rad. Prema M a y r o v i m navodima čempresi pripadaju području zimzelenih hrastova i toplijem području kestena.23,24 Prema tome bi područje čempresa zahvatilo zimzelenu zonu, a onda i dobar dio zone mješovitih lišćara. Uzevši međutim, da su spontana staništa čempresa kod nas samo staništa u strogom Lauretum-u (okolica Dubrovnika, južne strane Pelješca), pa imajući pred očima da kod nas kesten zalazi u Lauretum samo u Boki Kotorskoj (Stoliv kod Prčnja i Erceg-Novi) moglo bi se tu govoriti o dodiru staništa tih dviju vrsta. Staništa toplijega Castanetuma daju mogućnosti za ručno podizanje čempresovih kultura. Biologija čempresa na spontanim staništima u Mediteranu kao i ondje, gdje je udomaćen, pokazuje interesantne osobine. Proučavanje tih osobina daće nam podlogu za upoznavanje čempresa i na drugim staništima, a onda i za donošenje odluka o uzgajanju ove vrste uopće. Prije svega je od interesa analiza socioloških elemenata u prirodnim formacijama. Istina je, treba imati pred očima činjenicu, da današnji sociološki odnosi u prirodnim čempresovim skupinama u Mediteranu nisu onakovi, da bismo ih mogli smatrati normalnima. Utjecajem čovjeka u toku vremena oni su se izmijenili. Ovo je u toliko vjerojatnije, što se tu radi o staništima starodrevne civilizacije i gdje je način života sigurno V. Oip. c. ;pod 7. V. op. c. pod 7. V. op. c. pod 19. H. Ma y r, Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage, Berlin, 1909. H. M a y r, Fremdländische Wald — und Parkbäume für Europa, Berlin 1906. 350 |