DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Iz gustoga čempresova samonika narod vadi u decembru i januaru


biljke i presađuje ih. Taj kulturni materijal dao je vrlo dobre rezultate.


Upada u oči, da ovdje čempres vrlo rano rodi sjemenom. Na 3—4


godišnjim biljkama našao sam češere. Tu sam činjenicu utvrdio i na čem


presovim kulturama kod Metkovića, a onda i na samoniku kod Orebića.


Korijenje je čempresa ovdje, na laporu, horizontalno- Nadu se po


negdje i izvale od vjetra.


Ima šteta od koza i na granama i na kori. Na mladim se biljkama


opaža, da brzo naknade izgubljene ogranke, pa da im i druge rane za


cijele brzo.


Ispitujući zdravstveno stanje čempresa na ovim staništima ustanovio
sam, da su najčešće vrlo zdravi i oni, koji su
okresavani, kao i oni, koji nisu okresavani. Medu
okresavanima odnosno ranjenima tu i tamo nade se po koji napadnut
od pomenutog štetočinje (Buprestis cupressi), ali napadnutih čempresa
nema ni izdaleka u onoj mjeri kao primjerice kod Trogira.


Nije bez interesa da ovdje iznesem mišljenje naroda iz ovoga kraja
o okresavanju odnosno o posljedicama okresavanja, medu koje narod
ubraja prije svega i oštećivanja od pomenutoga štetočinje:


Kadgod je okresavanje izvedeno »u n e v a k a t«, napada čemprese
pomenuti štetočinja. To znači, da čempres treba okresavati u januaru ili
u augustu, u doba kad čempres nije u vegetaciji, »kad nema mezgre«,
pa ga neće napasti »crv«. Isto tako u to vrijeme, prema narodnom
iskustvu, treba čempres sjeći i prerađivati, pa će grada biti trajna, neće
je napadati ni pomenuti štetočinja niti drugo šta.* Osim toga ako se
čempres siječe u augustu, može mu se skidati kora, što je također od
važnosti za čuvanje drveta. Narod naročito ističe januar kao najpodesniji
za okresavanje, jer rane poslije okresavanja izvedenog u tome mjesecu
dobro i brzo zacijele. To je na tim staništima upravo za vrijeme redovnoga
kratkoga prekida vegetacije odnosno pred sam početak proljetne
vegetacije. Ako se okresava u bilo koje drugo doba, »u nevakat«, prema
narodnom iskustvu napasti će ga »crv« t. j . Buprestis.


Inače se okresavanje ovdje provodi obično onda, kad čempres ima
oko 10 godina, a i u tom slučaju okresavanje ne ide na više nego na
2—3 m od podnožja.


e) Stanište kod Orebića na Pelješcu.


Ovo je stanište veoma interesantno ne zbog čestih čempresovih
skupina, kakove dolaze u okolini Dubrovnika, nego upravo zbo g
čempresov e šume, koja je ovdje u toliko interesantnija, što je
po svojoj površini veća (ima je kojih desetak hektara) nego ma gdje u
našemu Mediteranu. Osim toga i makija na ovom staništu pokazuje naročite
osobine- Ovdje naime nalazimo u makiji izvjesne vrste, koje ne
nalazimo drugdje u našem Mediteranu ili ih nalazimo veoma rijetko,
odnosno u vrlo maloj mjeri.


Čempresova je sastojina najbujnija uz morsku obalu; ekspozicija
južna; tu su i lapori i crvenica. Čempres je i ovdje piramidalne forme. Tu
i tamo nade se i po koji horizontalni primjerak.


* Vidio sam grede čempresove, koje su bile izložene i kiši i suncu. Mnogo su
ih napali i Buprestis i Merulius lacrymans. —Pisac .
362