DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Iz gustoga čempresova samonika narod vadi u decembru i januaru biljke i presađuje ih. Taj kulturni materijal dao je vrlo dobre rezultate. Upada u oči, da ovdje čempres vrlo rano rodi sjemenom. Na 3—4 godišnjim biljkama našao sam češere. Tu sam činjenicu utvrdio i na čem presovim kulturama kod Metkovića, a onda i na samoniku kod Orebića. Korijenje je čempresa ovdje, na laporu, horizontalno- Nadu se po negdje i izvale od vjetra. Ima šteta od koza i na granama i na kori. Na mladim se biljkama opaža, da brzo naknade izgubljene ogranke, pa da im i druge rane za cijele brzo. Ispitujući zdravstveno stanje čempresa na ovim staništima ustanovio sam, da su najčešće vrlo zdravi i oni, koji su okresavani, kao i oni, koji nisu okresavani. Medu okresavanima odnosno ranjenima tu i tamo nade se po koji napadnut od pomenutog štetočinje (Buprestis cupressi), ali napadnutih čempresa nema ni izdaleka u onoj mjeri kao primjerice kod Trogira. Nije bez interesa da ovdje iznesem mišljenje naroda iz ovoga kraja o okresavanju odnosno o posljedicama okresavanja, medu koje narod ubraja prije svega i oštećivanja od pomenutoga štetočinje: Kadgod je okresavanje izvedeno »u n e v a k a t«, napada čemprese pomenuti štetočinja. To znači, da čempres treba okresavati u januaru ili u augustu, u doba kad čempres nije u vegetaciji, »kad nema mezgre«, pa ga neće napasti »crv«. Isto tako u to vrijeme, prema narodnom iskustvu, treba čempres sjeći i prerađivati, pa će grada biti trajna, neće je napadati ni pomenuti štetočinja niti drugo šta.* Osim toga ako se čempres siječe u augustu, može mu se skidati kora, što je također od važnosti za čuvanje drveta. Narod naročito ističe januar kao najpodesniji za okresavanje, jer rane poslije okresavanja izvedenog u tome mjesecu dobro i brzo zacijele. To je na tim staništima upravo za vrijeme redovnoga kratkoga prekida vegetacije odnosno pred sam početak proljetne vegetacije. Ako se okresava u bilo koje drugo doba, »u nevakat«, prema narodnom iskustvu napasti će ga »crv« t. j . Buprestis. Inače se okresavanje ovdje provodi obično onda, kad čempres ima oko 10 godina, a i u tom slučaju okresavanje ne ide na više nego na 2—3 m od podnožja. e) Stanište kod Orebića na Pelješcu. Ovo je stanište veoma interesantno ne zbog čestih čempresovih skupina, kakove dolaze u okolini Dubrovnika, nego upravo zbo g čempresov e šume, koja je ovdje u toliko interesantnija, što je po svojoj površini veća (ima je kojih desetak hektara) nego ma gdje u našemu Mediteranu. Osim toga i makija na ovom staništu pokazuje naročite osobine- Ovdje naime nalazimo u makiji izvjesne vrste, koje ne nalazimo drugdje u našem Mediteranu ili ih nalazimo veoma rijetko, odnosno u vrlo maloj mjeri. Čempresova je sastojina najbujnija uz morsku obalu; ekspozicija južna; tu su i lapori i crvenica. Čempres je i ovdje piramidalne forme. Tu i tamo nade se i po koji horizontalni primjerak. * Vidio sam grede čempresove, koje su bile izložene i kiši i suncu. Mnogo su ih napali i Buprestis i Merulius lacrymans. —Pisac . 362 |