DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
i čempresu. U južnom suncu, u društvu sa drugim vrstama domaće flore, iznad najljepših predstavnika makije (planika, veliki vrijes, lempirika, lovor), tu i tamo pored skupina, koje čini velika mlječika (Euphorbia dendroides), čempres će nesumnjivo mnogo doprinositi ljepoti primorskih krajeva, a s time i jednoj od glavnih proizvodnih grana — prometu stranaca. Miješanje stranih četinara (Abies pinsapo, Abies cephalonica. Cedrus) trebaće podvrći zasebnom studiju. Ranije smo istakli, da čempres ne vraća zemljištu oduzeta hraniva stvaranjem humusa. Pod njim je humozni sloj redovno tanak. Zato popravljanje zemljišta i u čempresovim sastojinama vrše druge vrste (elementi makije, pa borovi). O tom ću detaljnije izložiti u narednom dijelu ovoga rada. 2. Uzgojne osobine čempresa ogledaju se u izvjesnoj mjeri već u onomu, što sam naveo u I. i II. dijelu ovoga rada. Naročito vrijedi to za njegovo geografsko rasprostiranje. Tamo sam već istakao, da čempres dolazi, najviše ručno podignut, redovno u manjim skupinama duž čitavoga Primorja, a da zalazi i duboko u kontinenat. Kulture čempresa kod Mostara, Stoca, Širokoga brijega i drugdje svjedoče o razmjerno velikom arealu, koji pripada ovoj vrsti. Na ovom ću mjestu uzeti u razmatranje: 1. uzgojne osobine čempresa u vezi sa stanišnim činiocima; 2. odnos čempresa prema oštećivanjima; 3. rezultat proizvodnje i 4- odnos između piramidalne i horizontalne forme. Imajući pred očima stanišne prilike, a especialno klimatske činioce, u kojima čempres dolazi kod nas, bilo da je ručno podignut bilo da se prirodnim putem pomlađuje, pa uzimajući u obzir prije navedene florističke elemente, s kojima on dolazi, možemo njegova staništa podijeliti u tri skupine: 1. strogo mediteranska staništa, kamo spadaju prije svega ona u okolici Dubrovnika, na Pelješcu i na Korčuli, a onda i sva druga sa analognim florističkim elementima; 2. modificirana mediteranska staništa: okolina Splita i Metkovića, zaklonjenija staništa u sjevernom Hrvatskom Primorju,, te druga sa analognim florističkim elementima; / 3. kontinentalna staništa, kamo spadaju Sinj, Mostar, Stolac, Široki Brijeg i staništa tome slična, a ovamo spadaju u dobroj mjeri i staništa sjevernoga Hrvatskog Primorja, koja nisu naročito zaštićena. Glavno je obilježje njihovo, da tu od zimzelenih vrsta još dolazi zelenika (Phvllirea). Navedena staništa odijeljena su naročitim uslovima, koji izlaze u glavnom iz klimatskih činilaca, a onda su u vezi toga odijeljena i spontanom florom, koja može služiti kao pouzdan indikator. Strogo mediteranska staništa imaju naime ove karakteristike: Srednja minimalna temperatura iznosi oko — 1,1° C, 373 |