DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1937 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Cornus sanguinea, Corylus avellana, Acer campestre, Galium silvaticnm i dr. Naprotiv nalazi se u drugoj subasoeijaciji, u bukovoj šumi s jelom, redovno obilno Polygonatum verticillatum, Prenanthes purpurea, Aremonia agrimonioides i t. d. I ova šuma seže samo do izvjesne visine, pa se jela već u visini od 1250 m obično gubi, a bukva biva pri sve većem usponu niža, zatim se svija poput mača i najzad prelazi u nisku, neprohodnu klekovinu, koja na mnogim planinama zaprema velike plohe. Osim ovih razlika uvjetovanih vfeinom, razlikuje se bukova šuma u pojedinim geografskim područjima i omogućuje postavljanje geografskih varijanata. Tako su na pr. bukove šume dinarskog planinskog sustava (Fagetum silvaticae dinaricum) nedvojbeno različna varijanta od bukovih šuma međurječja (Fagetum silvaticae pannonicum). Iznad pojasa bukve nalazi se na višim vrhovima u Južnoj Hrvatskoj nadasve značajan pojas klekovine bora (Pinus maghus), koji čini ujedno najviši vegetacijski pojas naših planina. Prema tome ne nalazi se u hrvatskim planinama iznad pojasa bukve posebni pojas smreke {Piceaexcelsa), kako to drži Soo (1931/32). Šuma smreke pokriva doduše u Južnoj Hrvatskoj i Bosni katkad velike površine, ona se često miješa s jelom i bukvom tvoreći lijepe šume, a na mnogim se mjestima nalaze i gotovo čiste šume smreke (Vajda, 1933), ali posebni visinski pojas smreke ne može se razlikovati. Šume smreke raširene su u prirodnom, širokom pojasu bukve, a po svom se sastavu u znatnoj mjeri približuju šumama Alpa i Karpata (F u r r e r, 1923, A i c h i n- g e r, 1933, S z a f e r, Pawlowski et K u 1 c z y n s k i, 1925). U njima dolazi ne samo Vaccinium Vitis idaea, V. myrtillus. Prenanthes purpurea, već i vrste Listera cordata, Lycopodinm annotinum, Corralorrhiza trifida i Hyloconium loreum (Rhythidiadelphus loreus), koji dovoljno pokazuje sociološku samostalnost ove šume prema drugim zadrugama u Hrvatskoj i njezinu srodnost sa zadrugama Srednje Evrope. Šuma je smreke kod nas u glavnom vezana na duboke, hladne doline (na pr. Smrčeva Dolina i Štirovača u Velebitu, Dolina pod Crnim Vrhom na Ličkoj Plješivici) ili na grebene izložene jakom udaru vjetra (na pr. Kozjak, Balinovac, Rajinac u Velebitu, Žestikovac u Ličkoj Plješivici, Bijele Stijene i t. d.). Na takvim se mjestima održaje smreka zaštićena lokalnom klimom, dok na svim drugim mjestima nužno podliježe pred konkurencijom bukve i jele. To se vidi vrlo lijepo na starim paljevinama na Ličkoj Plješivici, na kojima osvaja smreka prva teren, ali biva s vremenom potiskivana od bukve i jele. Samo na mjestima, koja su klimatski ili orografski nepogodna za bujniji razvitak ovih potonjih vrsta, može se održati smreka kao trajni vegetacijski stadij. Istaknuo sam, da je najviši šumski pojas hrvatskih planina izgrađen od klekovine bora (Pinus mughus). Ona pokriva na nekim vrhovima goleme površine, ali je čovjek stalno potiskuje, da proširi planinske rudine važne za planinsko gospodarstvo. Pinus mughus dosiže prirodno i najviše vrhove naših planina, pa je tako planinska vegetacija u Hrvatskoj razvijena samo na mjestima, koja onemogućuju razvitak klekovine (vrlo velika izloženost vjetru, rušenje snježnih sipina, dugo ležanje snijega, stijene i točila) (Horvat , 1930). U klekovini posve preteže borić, a tu i tamo ističe se koja kržljava smreka. Od grmova nastupaju obilno vrste Lonicera 342 |