DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Ing. IVAN P. ISAJEV (ZAGREB):


MODIFIKACIJA CHRISTENOVOG
VISINOMJERA


(UNE MODIFICATION DE L´HYPSOMETRE DE CHRISTEN)


Za mjerenje visina stabala upotrebljava se dan danas u šumarskoj
praksi skoro isključivo Christenov visinomjer. Nije ni čudo, jer za praktične
svrhe ovaj visinomjer ima sve prednosti: jednostavnu konstrukciju,
portativnost (lagan i podesan za prenošenje), mogućnost rada s njim
bez stativa i bez mjerenja udaljenosti od stabla. Osim toga mjerenje
stabala manjih i srednjih visina daje potpuno zadovoljavajuće rezultate.


si./


I ako je princip Christenovog hipsometra svakom šumaru poznat,
navesti ću ga ovdje još jednom.
AB : BC = ab :1c


AB=^ BC
bc


Dakle, visina stabla određuje se iz očitanja bc na visinomjeru ab,
sličnom ravnalu (si. 1), pošto je BC, t. j . dužina motke, poznata i kon


513




ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 16     <-- 16 -->        PDF

stantna, a isto je tako poznata i konstantna također dužina hipsometra
(ab).
Dužine bc na hipsometru, t. j . udaljenosti pojedinih zareza na ravnalu
počevši od točke b pa prema gore, određene su iz formule


ab BC


gdje je ab = 30 cm, BC =4m.


Pošto je dakle i BC i ab konstantno, to se za različite visine stabala
nanose zarezi na hipsometru (sa ishodištem u točki b) prema slijedećoj
skali (u kojoj AB predstavlja nezavisnu, a bc zavisnu varijabilu):


.. = 4 m 6 m 8 m 10 m 12 m 16 m 20 m 40 m


bc = 10 ab 0-67 ab 0-50 ab 0-40 ab 0-33 ab 0-25 ab 0-20 ab 0-10 ab


Konkretno uzevši, za na pr. ab = 40 cm i BC = 4 m, izgledat će
ta skala ovako:


iS=4m 6 m 8 m 10 m 12 m 30 m 31 m 40 m 41 m


bc = 40 cm 26 67 cm 20 00 cm 1600 cm 13-33 cm .´33 cm 516 cm 4-00 cm 3-90 cm


Iz ovoga se vidi, da diferencija između očitanja na hipsometru za
visine stabala od 30 i 31 m iznosi .7 mm, a za visine stabala od 40 i 41 m
samo 1 mm.


Kod viših stabala i kod hipsometara manje dužine razmaci između
zareza, koji odgovaraju pojedinim metrima visina, biće još manji.


Stvarno uzevši, u većini slučajeva dolazi u obzir mjerenje visina
od kojih 8 ili 10 pa do 50 m ili, u užim granicama, od 16 pa do 40 m. Svakako
bi pak bilo potrebno, da se stabla većih dimenzija — kao najvrednija


— procjenjuju sa većom točnošću. Kod Christenovog visinomjera vidimo
obrnuto: što su stabla viša, to je manja točnost instrumenta. A to je prva
i najveća njegova mana. Ako se uzme u obzir i to, da je običajna u praksi
dužina hipsometra znatno manja od one, koja je gore uzeta u račun
(u praksi iznosi ta dužina 30 cm), onda primjena toga visinomjera za
veće visine stabala postaje iluzornom, a točnost rada s njime približava
se točnosti ocjenjivanja od oka.
Druga je mana Christenovog visinomjera u ovome. Za mjerenje
visina potrebne su tri vizure: na vrh stabla, na dno stabla i na vrh motke.
Prve dvije vizure praktički su jedna vizura, te kod manjih stabala na
primjerenoj udaljenosti stajališta, a i kod većih stabala za udaljenost stajališta
veću od visine, ne zadaju teškoća. Međutim kod viziranja sa
manjih udaljenosti instrumenat mora da se smjesti bliže oku, a time
izlazimo iz prirodnih granica vidnoga kuta našega oka. U ovakvim slučajevima
pomažemo si time, da nagnemo glavu natrag. No od ovakovog
mjerenja visina mora savjesnog mjerača da zaboli vrat. Viziranje na vrh
i na dno stabla iziskuje izvjesno vrijeme. Za to vrijeme ispružena ruka
zamara se i počinje da podrhtava, a svaki pomak ruke dot. i visinomjera


514




ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 17     <-- 17 -->        PDF

samo za 1 mm u vertikalnom smjeru izaziva, pošto je vizurni pravac OC
stalan, grešku u očitanju od 1 m (za naš račun kod stabala visokih 40 m).


Zajedno sa prvom manom ova druga mana djeluje na mjerača i
psihološki. Naročito početnici nevoljko se osjećaju za vrijeme mjerenja
visina, kad nisu sigurni za rezultat svojih mjerenja.


Treća je mana Cristenovog hipsometra u tome, što se u većini
slučajeva ne može izmjeriti duljina »tehničkog« drveta. Za mjerenje
»tehničke duljine« potrebno je promijeniti stajalište na bliže ili u najboljem
slučaju sa istog stajališta ponoviti čitavu manipulaciju, dakle sve
tri vizure.


Četvrta je mana nejednoličnost podjeljenja na visinomjeru kao i
to da podjeljenje teče odozgo dolje, a ne obrnuto, kako to zahtijeva
priroda stvari.


Navedene mane Christenovog hipsomtera uočio sam za vrijeme
terenskih taksacionih radova na području zagrebačke direkcije šuma
prošloga ljeta. Da bih olakšao posao i da bih došao do što veće sigurnosti
u mjerenju visina, iskombinirao sam novu konstrukciju Christenovog
hipsometra. Primjenom principa hipsometara I. kategorije (vidi Leva ković
: Dendrometrija, str. 71—85) na Christenovom visinomjeru dobio
sam nov visinomjer, koji ima sve pozitivne strane visinomjerâ I. kategorije,
a nema mana Christenovog hipsometra.


Od hipsometara I. kategorije kao uzor - instrumenat bio mi je na
umu uvijek Sanlaville-ov dendrometar (L e v a k o v i ć, 73—77). Zato sam
i novu kombinaciju visinomjera mislio da nazovem Christen-Sanlavillovim
hipsometrom. Tek naknadno, kada je pitanje novoga visinomjera
bilo riješeno, a i izrada instrumenata naručena, saznao sam od gosp. prof.
L cvakovića, da je Hu b još god. 1892. predložio sličnu konstrukciju
visinomjera (vidi Dr. Ud o Müller : Lehrbuch der Holzmesskunde«
Berlin 1915, str. 147-148, ili 1923, str. 152 ili Österreichische Forst- u. Jagdzeitung
1892, str. 59). Nu pošto se, i pored sličnosti principa, moja modifikacija
Christenovog hipsometra u detaljima znatno razlikuje od Hubove,
smatrao sam za potrebno (sa odobrenjem gosp. prof. Levakovića)
da iznesem pred šumarsku javnost njenu konstrukciju.


Hu b je predložio, da se visina stabla mjeri pomoću običnoga colštoka
na ovaj način: Na colštok se nalijepi papir u duljini od na pr. 4 cm.
Ako se vizira na 4 m dugačku motku smještenu uz stablo tako, da papirnata
vrpca od 4 cm na colštoku pokriva motku od 4 m, onda će svaka
daljnja 4 cm na colštoku odgovarati dužini od 4 m, t. j . 1 cm na colštoku
= 1 m na stablu. Za vertikalizovanje coštoka Hub predlaže, da se


o colštok priveže
kamen.
Nema sumnje, da je Hubov princip posvema ispravan, ali konstrukcija
visinomjera i suviše je primitivna.
Smatram, da je Sanlaville-ov visinomjer svakome poznat. Napominjem
samo njegove osnovne mane za praktičnu upotrebu: neizbjezivu
potrebu stativa, vertikalizovanje instrumenta, slabu portativnost, i radi
svega toga velik potrošak vremena za rad.


Moja modifikacija, koja predstavlja novu kombinaciju navedenih
instrumenata, izgledala bi ovako:
Na donjem dijelu metalnog ravnala, sličnog Christenovom, urezan
je razmak za viziranje na motku. Kao i kod Huba, u slučaju da je razmak


515




ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 18     <-- 18 -->        PDF

bc = 4 cm, a motka BC = 4 m, svaki je centimetar podjeljenja na instrumentu
jednak jednom metru na samom stablu.


U praktičnoj primjeni Christenovog hipsometra opaža se katkada
teškoća u mjerenju radi prevelike ili premalene udaljenosti instrumenta
od oka. Da izbjegnem i ovu manu, dao sam novom hipsometru dva
vizurna razmaka, a prema tome i dva mjerila.


Na lijevoj strani razmak za viziranje iznosi 5 cm za motku od 4 m.
Pojedini zarezi na ravnalu udaljeni su dakle međusobno za 1.25 cm, što
odgovara 1 metru na stablu. Na desnoj strani razmak za viziranje iznosi
3 cm, zarezi su stoga (za istu dužinu motke) udaljeni jedan od drugoga
za 075 cm.


/..../. I -I


î:
Ö


s


Dimenzije visinomjera vide se na slici. U slučaju potrebe (za vjetrovitog
vremena) može da se doda i mali uteg.


Prednosti ovoga visinomjera bile bi u ovome:


1) Kao i Christenov, novi je hipsometar portativan, a njegova konstrukcija
jednostavna.
2) Podjeljenje teče prirodnim smjerom odozdo prema gore.
3) Podjeljenja su jednolična: za visoka i niska stabla jednaka.
4) Viziranje na motku je jednostavnije, jer se motka bez ikakovih


teškoća može da uhvati u vizurnu napravu.


516




ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 19     <-- 19 -->        PDF

5) Ni vizurna naprava niti motka na primjerenoj udaljenosti nikada
neće premašiti vidni kut našega oka.


6) Nakon viziranja na motku Iako se vizira na vrh stabla.


7) Podrhtavanje umorne ruke ili mala greška u viziranju na motku
ne daje velikih grešaka u visini. Otklonjenja visinomjera za 1 mm prenose
se u naravi kao 1 dm (za mjerilo 1 : 100). Kod Christenovog hipsometra
za visoka stabla oVa je greška, kao što vidjesmo, znatno veća (za stablo
visoko 40 m otklonjenje od 1 mm daje grešku u naravi od 1 m).


8) Visinomjer daje mogućnost, da se u isti čas izmjeri i »tehnička
duljina« stabla, što nije slučaj kod Christenovog.
9) Kod mjerenja visina potrebno je doduše, da se glava naginje natrag,
no ipak je rad jednostavniji, pa prema tome manje zamara.


10) Mjerač je sigurniji u radu nego kod rada sa Christenom.


11) Visinomjer ne traži posebnog stativa, kao što to traži Sanlaville-
ov. Može jednostavno da se uz pomoć naročitog prstena objesi na prst.
Nu ipak za što točniji rad preporuča se, da se ruka nasloni na obični
štap. Ako visinomjer objesimo pomoću prstena i kuke na običan štap,
imaćemo skoro jednaku sigurnost u viziranju i očitavanju visina kao i
kod Sanlaville-ovog dendrometra.


Napomena: radi što veće točnosti u viziranju skošeni su rubovi
vizurnih naprava (sa poleđine) i rubovi mjerila. Crtice su u ravnalo urezane
(vidi sliku).


Donoseći u Š. Listu prikaz ove konstrukcije visinomjera nemam
na umu ništa drugo no da kolegama u praksi predložim jednu praktičnu
primjenu Hubovog, Christenovog i Sanlaville-ovog principa. Pošto je
sprava dosta jednostavna, svaki će ju moći napraviti sam ili naručiti
kod najbližeg bravara. Debljina ravnala može da iznosi 2 do 2´5 mm.
Donji dio ravnala, ispod b, može da se podeblja, pa da onda služi kao
uteg. U slučaju potrebe pisac ovih redaka stoji gg. kolegama na raspolaganje.
Probni primjerak izrađen je u Zagrebu uz cijenu od Din 120.


RÉSUMÉ.


La base de cette nouvelle construction est la regle hypsométrique de Chri sten
, modifiée et a la pratique vraiment bien appropriée d´apres le principe de Hub.
Vis-a-vis de ces 2 constructions, la nouvelle construction représente du coté pratique
un progres undubitable.


517