DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 16 <-- 16 --> PDF |
stantna, a isto je tako poznata i konstantna također dužina hipsometra (ab). Dužine bc na hipsometru, t. j . udaljenosti pojedinih zareza na ravnalu počevši od točke b pa prema gore, određene su iz formule ab BC gdje je ab = 30 cm, BC =4m. Pošto je dakle i BC i ab konstantno, to se za različite visine stabala nanose zarezi na hipsometru (sa ishodištem u točki b) prema slijedećoj skali (u kojoj AB predstavlja nezavisnu, a bc zavisnu varijabilu): .. = 4 m 6 m 8 m 10 m 12 m 16 m 20 m 40 m bc = 10 ab 0-67 ab 0-50 ab 0-40 ab 0-33 ab 0-25 ab 0-20 ab 0-10 ab Konkretno uzevši, za na pr. ab = 40 cm i BC = 4 m, izgledat će ta skala ovako: iS=4m 6 m 8 m 10 m 12 m 30 m 31 m 40 m 41 m bc = 40 cm 26 67 cm 20 00 cm 1600 cm 13-33 cm .´33 cm 516 cm 4-00 cm 3-90 cm Iz ovoga se vidi, da diferencija između očitanja na hipsometru za visine stabala od 30 i 31 m iznosi .7 mm, a za visine stabala od 40 i 41 m samo 1 mm. Kod viših stabala i kod hipsometara manje dužine razmaci između zareza, koji odgovaraju pojedinim metrima visina, biće još manji. Stvarno uzevši, u većini slučajeva dolazi u obzir mjerenje visina od kojih 8 ili 10 pa do 50 m ili, u užim granicama, od 16 pa do 40 m. Svakako bi pak bilo potrebno, da se stabla većih dimenzija — kao najvrednija — procjenjuju sa većom točnošću. Kod Christenovog visinomjera vidimo obrnuto: što su stabla viša, to je manja točnost instrumenta. A to je prva i najveća njegova mana. Ako se uzme u obzir i to, da je običajna u praksi dužina hipsometra znatno manja od one, koja je gore uzeta u račun (u praksi iznosi ta dužina 30 cm), onda primjena toga visinomjera za veće visine stabala postaje iluzornom, a točnost rada s njime približava se točnosti ocjenjivanja od oka. Druga je mana Christenovog visinomjera u ovome. Za mjerenje visina potrebne su tri vizure: na vrh stabla, na dno stabla i na vrh motke. Prve dvije vizure praktički su jedna vizura, te kod manjih stabala na primjerenoj udaljenosti stajališta, a i kod većih stabala za udaljenost stajališta veću od visine, ne zadaju teškoća. Međutim kod viziranja sa manjih udaljenosti instrumenat mora da se smjesti bliže oku, a time izlazimo iz prirodnih granica vidnoga kuta našega oka. U ovakvim slučajevima pomažemo si time, da nagnemo glavu natrag. No od ovakovog mjerenja visina mora savjesnog mjerača da zaboli vrat. Viziranje na vrh i na dno stabla iziskuje izvjesno vrijeme. Za to vrijeme ispružena ruka zamara se i počinje da podrhtava, a svaki pomak ruke dot. i visinomjera 514 |