DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1937 str. 17 <-- 17 --> PDF |
samo za 1 mm u vertikalnom smjeru izaziva, pošto je vizurni pravac OC stalan, grešku u očitanju od 1 m (za naš račun kod stabala visokih 40 m). Zajedno sa prvom manom ova druga mana djeluje na mjerača i psihološki. Naročito početnici nevoljko se osjećaju za vrijeme mjerenja visina, kad nisu sigurni za rezultat svojih mjerenja. Treća je mana Cristenovog hipsometra u tome, što se u većini slučajeva ne može izmjeriti duljina »tehničkog« drveta. Za mjerenje »tehničke duljine« potrebno je promijeniti stajalište na bliže ili u najboljem slučaju sa istog stajališta ponoviti čitavu manipulaciju, dakle sve tri vizure. Četvrta je mana nejednoličnost podjeljenja na visinomjeru kao i to da podjeljenje teče odozgo dolje, a ne obrnuto, kako to zahtijeva priroda stvari. Navedene mane Christenovog hipsomtera uočio sam za vrijeme terenskih taksacionih radova na području zagrebačke direkcije šuma prošloga ljeta. Da bih olakšao posao i da bih došao do što veće sigurnosti u mjerenju visina, iskombinirao sam novu konstrukciju Christenovog hipsometra. Primjenom principa hipsometara I. kategorije (vidi Leva ković : Dendrometrija, str. 71—85) na Christenovom visinomjeru dobio sam nov visinomjer, koji ima sve pozitivne strane visinomjerâ I. kategorije, a nema mana Christenovog hipsometra. Od hipsometara I. kategorije kao uzor - instrumenat bio mi je na umu uvijek Sanlaville-ov dendrometar (L e v a k o v i ć, 73—77). Zato sam i novu kombinaciju visinomjera mislio da nazovem Christen-Sanlavillovim hipsometrom. Tek naknadno, kada je pitanje novoga visinomjera bilo riješeno, a i izrada instrumenata naručena, saznao sam od gosp. prof. L cvakovića, da je Hu b još god. 1892. predložio sličnu konstrukciju visinomjera (vidi Dr. Ud o Müller : Lehrbuch der Holzmesskunde« Berlin 1915, str. 147-148, ili 1923, str. 152 ili Österreichische Forst- u. Jagdzeitung 1892, str. 59). Nu pošto se, i pored sličnosti principa, moja modifikacija Christenovog hipsometra u detaljima znatno razlikuje od Hubove, smatrao sam za potrebno (sa odobrenjem gosp. prof. Levakovića) da iznesem pred šumarsku javnost njenu konstrukciju. Hu b je predložio, da se visina stabla mjeri pomoću običnoga colštoka na ovaj način: Na colštok se nalijepi papir u duljini od na pr. 4 cm. Ako se vizira na 4 m dugačku motku smještenu uz stablo tako, da papirnata vrpca od 4 cm na colštoku pokriva motku od 4 m, onda će svaka daljnja 4 cm na colštoku odgovarati dužini od 4 m, t. j . 1 cm na colštoku = 1 m na stablu. Za vertikalizovanje coštoka Hub predlaže, da se o colštok priveže kamen. Nema sumnje, da je Hubov princip posvema ispravan, ali konstrukcija visinomjera i suviše je primitivna. Smatram, da je Sanlaville-ov visinomjer svakome poznat. Napominjem samo njegove osnovne mane za praktičnu upotrebu: neizbjezivu potrebu stativa, vertikalizovanje instrumenta, slabu portativnost, i radi svega toga velik potrošak vremena za rad. Moja modifikacija, koja predstavlja novu kombinaciju navedenih instrumenata, izgledala bi ovako: Na donjem dijelu metalnog ravnala, sličnog Christenovom, urezan je razmak za viziranje na motku. Kao i kod Huba, u slučaju da je razmak 515 |