DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 10 <-- 10 --> PDF |
načinu, kod kojega se umjereno vade stabla i od podstojnih i od stiješnjenih, ali, s obzirom i na specijalne sastojinske prilike, naročito i u prvom redu od dominirajućih. Za uklanjanje svakog pojedinog stabla mora postojati neki uzgojni razlog, uz cilj da se uzgoji sastojina što vrednijih sortimenata. Naravski da onaj, koji hoće da ocijeni potrebe jedne sastojine, mora znati ocjeniti biološku važnost i sposobnost, a i sociološku vrijednost svakog pojedinog stabla, jer će samo u tom slučaju biti u stanju da izvede valjanu i »slobodnu« proredu, te da postigne povoljan rezultat. Kako se može iz gornjih navoda razabrati, kod ovog načina, koji smo odabrali za naše šume, ne odbacujemo Hcverovo pravilo »rano, često, umjereno«. Ovaj »često« izražen je kod nas u sasvim mladim sastojinama, koje obiluju materijalom za čišćenje, sa vremenskim razmakom od 2—3 godine, a za prorede sa 5 godina. Naravski ako se neka proreda ili i čišćenje provede u jačoj mjeri, onda se taj rad opetuje na istoj površini kasnije, nego što je gore predviđeno. Kod slijedeće prorede najbolje dolazi do izražaja umjerenost rada oko pređašnje prorede, odnosno umjeće onoga koji vrši proredu. Ako kod druge prorede nema šta da se vadi ili ima malo, znači, da je kod prve vađeno više no što je trebalo ili je moguće primijenjen loš način rada, u koliko nije stanje sastojine bilo takovo, da je trebao jači zahvat. Valja naglasiti, da nekad prevelika umjerenost može biti štetna. a isto tako i prejako zadiranje. Gdje je na pr. oslobađanje vrednijeg mladika hitno, tu umjerenim i slabim zadifarijem postizavamo malo. Tu rad nema nikakova efekta, te stabla, kojima bi trebali pomoći, ne mogu izdržati da slijedeće prorede, već propadnu. Naprotiv prejako zadiranje podnosi sastojina, osobito odraslija, teže i prirast redovito štetuje. Za potrebu jačeg ili slabijeg zadiranja svakako je i u prvom redu odlučno stanje same sastojine. Riječ »umjereno« može se tumačiti raznoliko. Dok će istu proredu netko smatrati umjerenom, drugi će je smatrati prejakom. Po našem mišljenju neće se moći opravdano reći za onu proredu da je prejaka, gdje su štetna stabla vađena pojedinačno, ako se ispod njih i u njihovoj neposrednoj blizini ostavlja podstojni i stiješnjeni dio sastojine. Naročito je važan zadatak njege njega krošnje i to u prvom redu svih vrsta, koje traže više svijetla, a to su jasen, hrast, kesten, joha. Bukva podnosi gust sklop lakše od ijedne naše listače, ali zato i njezinoj krošnji valja posvetiti pažnju, jer valjano deblo možemo očeki vati samo onda, ako krošnja nije zakržljala. Kod proreda u nizinskim hrasticima obično se pada u jaku grešku time, što se pazi samo na uzgoj debla, dok se za uzgoj krošnje ne mari. Izvan sumnje je, da je uzgoj krošnje jednako važan kao i uzgoj debla, jer je deblo funkcija krošnje. Lako se možemo svuda u našim sastoji nama uvjeriti, da samo ona stabla pokazuju lijep uzrast i dobro napre duju, koja imaju valjano razvijenu krošnju. Ako se sa uzgojem krošnje zakasni i stabla postignu velike visine, ali sa malim krošnjama, daljnji je rad oko njege ovakove sastojine oteščan, jer takova stabla teško raz vijaju krošnju, a kod jačeg proredivanja dobiju mnogo postranih izda naka. Često imamo priliku vidjeti da je na dugačkom i visokom deblu smještena neznatna krošnja, a ponekad je ona i potpuno zakržljala. Kod valjano uzgajanih hrastovih sastojina morala bi sa visinom stabla rasti 564 |