DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 11 <-- 11 --> PDF |
i krošnja onih stabala, koja treba da dadu glavni sječivi prihod. Ako nema valjane proporcije između krošnje i visine stabla, ne može niti uspjeh uzgoja biti povoljan. Ovo vrijedi ne samo za hrast, već i za ostale vrste. Često se sasvim krivo tumači pojava, da se hrast u čistim skupinama ospe adventivnim izdancima. Neki to smatraju dokazom, da hrastova sastojina mora ostati gusta. Međutim lako je uvjeriti se, da je ova pojava česta ne samo u onim hrasticima, koji su naglo previše prorijeđeni, nego naročito u pregustim skupinama i da je ona prirodna posljedica neproređivanja i povodom toga posljedica zakržljale krošnje. Stablo naime u oskudici za svjetlom, koga treba više no što ga može u pregustoj skupini dobiti, nastoji da si pomogne na taj način, da razvije mnogo malih izdanaka duž cijeloga debla, kako bi iskoristilo i ono rasuto svijetlo ispod krošanja. Ovakvo se stablo — može reći — bacilo u prosjake i kupi mrvice, koje padaju sa stola ostalih, samo da se održi na životu. Odnosni izdanci odaju nam na prvi pogled defektnost krošnje. Ako je na takovom stablu naročito mnogo izdanaka, redovito je znak, da će se ono doskora osušiti. Lako je opaziti u takovim sastojinama, da ona stabla, koja su slučajno bila u povoljnijim prilikama i koja su razvila normalnu krošnju, nemaju tih adventivnih izdanaka, a i debla su im ljepša, vrednija i zdravija. Svakako kod proreda u ovakovim skupinama mora se čovjek pomagati onim stablima, kojima krošnja nije zakržljala odnosno kojima je manje zakržljala, a neku orijentaciju u tom slučaju daju i pomenuti adventivni izdanci. Ista je pojava, skoro još u jačoj mjeri, u mladim i sredniedobnim kestenjarima. I ovi obično pate od neproredivania, odnosno od defektnosti krošnje, koja često tako reći potpuno manjka i samo postoji deblo poput vretena, koje se skoro po cijeloj duljini osulo adventivnim izbojcima. Na ovakim stablima uzgojiti krošnju vrlo je težak i mučan posao. Osim toga na takovim stablima česta je pojava da kora ispuca, da se Ijušti. što konačno ima za posljedicu i njihovo sušenje. Prema gornjem izlaganju smatramo jednostranim uzgojem, ako se vodi briga samo o deblu, o njegovoj duljini i pravnosti, a ne i o krošnji. Od takovog uzgoja pati i deblo, jer se ono ne može razvijati onako, kako to valjano shvaćeni gospodarski interesi zahtijevaju. Takav je uzgoj u velikoj mjeri krnj, pa bi i tu pomogao naprijed opisani način proreda, koje bi od zgode do zgode razumno zahvatale i u krošnje, a to su visoke prorede. Prema našem mišljenju neka stroža granica između visokih i niskih proreda sa starošću sastojine ne da se ustanoviti, već ova dva načina i prije 50. godine valja kombinirati, a poslije toga u glavnom provoditi visoku proredu. I ako je korisno da se sklop održava do 50. godine starosti, ipak se to pravilo ne smije shvatiti beskompromisno i doslovce. I tu treba da prevlađuje razum, pa ćemo u slučaju potrebe da pogodujemo razvoju krošnje nekog za uzgoj sposobnog stabla, koje bi inače moglo da postane i za uzgoj nesposobno, intervenirati u sastojini, makar u kojoj se dobi´ ona nalazila. Iz navedenog lako je razumjeti, da svaka proreda ne služi njezi sastojine, a za mnogu bi bilo bolje da nije ni obavljena. Takav je onaj 565 |