DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Pri postavljanju tih metoda išlo se dakle zapravo samo za tim. kako bi se uz što manji potrošak vremena, truda i novca postigla maksimalno moguća točnost ili — što je isto — minimalno moguća pogrešnost. II tom nastojanju puštano je sasvim iz vida drugo jedno važno pitanje, t. j. kako da se u svakom pojedinom sastojinsko-kubikacionom slučaju ustanovi približno i sam s tepen točnosti, koja je postignuta baš u tom istom slučaju. Neću time da kažem, da se u dendrometriji sve do u najnovije doba nije uopće ni polagala važnost na konkretne podatke u pogledu točnosti, koja može da se postigne po ovoj ili po onoj metodi, pod ovim ili onim prilikama. Baš protivno. Interesa za ovo pitanje bilo je u dendrometriji sasvim dosta. O tom svjedoči posve znatan broj komparativnih opažanja u pogledu sastojinske drvne mase, koja izlazi s jedne strane kao rezultat kubisanja svi h stabala sastojine i k tome u oboreno m stanju. Takova opažanja vršila su se sve čak do u najnovije doba, dok se napokon nije počelo da dolazi do osvjedočenja, da je vrijednost ovakovih opažanja zapravo vrjo neznatna, te da ni izdaleka ne opravdava onoga truda i troška, koji je s njima skopčan. Na osnovi takovih opažanja može naime neki (kakav takav) sud u pogledu sastojinsko-kubikacione točnosti da se stvori tek u vrlo širokim granicama i taj sud ni izdaleka ne mora da bude mjerodavan u pojedinom konkretno m slučaju sastojinskog kubisanja. Stoga se u najnovije doba ide za tim, da se kubisanje sastojina osloni na tzv. teoriju najmanjih kvadrata, koja nas stavlja u mogućnost, da za svaki pojedini slučaj sastojinskog kubisanja ustanovimo (s većom ili manjom točnošću) ne samo drvn u mas u sastojine, već i sam stepen točnosti postignute baš u tom istom slučaju. Ovo dakako ne znači, da bi se pod utjecajem teorije najmanjih kvadrata morale da napuste sve naše dosadanje sastojinsko-kubikacione metode. Ove naime stare naše metode i nisu zapravo ništa drugo, već više ili manje precizno primjenjivanje istog onog osnovnog principa, na kojem je u glavnom osnovana i teorija najmanjih kvadrata, tj. principa aritmetičke sredine. Princip aritmetičke sredine bio je primjenjivan i u nauci i u praksi već dosta dugo prije rođenja dendrometrije. Bio je primjenjivan u svim onim slučajevima, kad je trebao da se odredi više ili manje točan iznos za kakovu veličinu, koja može na bilo koji način da se mjeri. Opazilo se naime, da ako se ovakova veličina viš e put a izmjeri s pomoću istog instrumenta, .. isti način i sa istom pomnjom, da onda redovno svaka pojedina izmjera (opservacija, opažanje) daje za tu veličinu d r u- g a č i j i iznos. Na osnovi toga iskustva došlo se naskoro do osvjedočenja, da aritmetička sredina svih tih međusobno više ili manje različitih iznosa predstavlja najvjerojatnij i iznos dotične veličine. Dosta vremena trebalo je ipak da protekne, pa da G a u s s izvede iz toga principa cijelu jednu opsežnu nauku, poznatu r>od imenom »teorija najmanjih kvadrata«. Q au s s je tu nauku osnovao baš poprilici u ono doba, u koje padaju i prvi počeci šumarske nauke uopće, pa i dendrometrije napose. Naravski da ondašnji šumarski stručnjaci — zaokupljeni još p r- v i m osnovim a šumarstva i šumarske nauke — nijesu mogli da posvećuju pažnje i toj Gaussovo j nauci, koja je prema ondašnjem 568 |