DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 15     <-- 15 -->        PDF

mišljenju bila namijenjena (kao važno pomoćno sredstvo) samo potrebama
astronomije, fizike i geodezije. Ipak se već u drugoj polovici prošlog
stoljeća počinju za nju pomalo interesovati i šumarski stručnjaci,
ma da su prema njezinoj upotrebivosti u samom šumarstvu bili
još više ili manje skeptični. Tako L o r e y u svome djelu »Über Probestämme
« ističe na strani 41, da kubisanje sastojine s pomoću primjernih
stabala, iz čijih se drvnih masa obrazuje aritmetička sredina,
pokazuje izvjesnu analogiju sa ustanovljivanjem kakove geodetsk
e veličine, koja se u tu svrhu više puta uzastopce mjeri, da bi
se onda iz rezultata ovih ponavljanih opservacija obrazovala aritmetička
sredina. Ali odmah iza toga veli L o r e ., da ta analogija nije potpuna
. Za potvrdu ove tvrdnje iznosi on odmah i dva razloga, koji da
govore protiv te analogije (str. 42 i 43).


Prvi od ta dva razloga bio bi u glavnom ovaj:


Pri izmjeri kakovog kuta može broj ponavljanih opservacija, pa
prema tome i točnost dotične aritmetičke sredine da se poveć a sasvim
po v o 1 j i, a da se pri tom z b i 1 j n i iznos toga kuta ipak n e
postign e n i g d a. Naprotiv, pri kubisanju sastojine s pomoću primjernih
stabala ne mož e broj pozicija u aritmetičkoj sredini da se p o-
v e ć a sasvim po volji, jer on ne može da premaši broj stabala,
koji se u sastojini uopće nalazi. Uza sve to — ističe dalje Lorey


— ako se kubišu sva stabla sastojine, onda bezuslovno kao sumarni
rezultat toga kubisanja izlazi z b i 1 j n a drvna masa sastojine, a
n e više približa n kakav iznos, kao što je to slučaj pri ponavljanoj
izmjeri kuta.
Kao što vidimo, Lore y ovdje (pa i drugdje u spomenutom svome
djelu) drži u vidu samo pogreške, kojima je razlog u pogrešno m
izboru primjernih stabala, a p uš ta iz vida pogreške u k u-
b i s a n j u tih stabala. To je ovdje i sasvim opravdano, jer ako se primjerna
stabla (prema općem običaju) najpreciznije kubišu u oborenom
stanju, onda pogreške u njihovu kubisanju upravo iščezavaju
prema pogreškama u njihovu izboru . One prve pogreške prema ovim
posljednjima kao da uopće ni ne postoje. Stoga se ovdje sav
naš interes i obraća baš samo na izbo r primjernih stabala, pa druge
kakove pogreške — osim pogrešaka u tom izboru — ne dolaze ovdje
uopće ni u obzir.


Drugi L o r e y e v razlog protiv spomenute analogije bio bi u suštini
ovaj:


Ne mož e svak o primjerno stablo da zaista predstavlja aritmetičku
sredinu od svi h stabala. Veličina pojedinog primjernog stabla
d a d e n a je neizmjenjivo, pa nju stoga ma i najveća točnost
izmjere ne može da primakne n i š t a b 1 i ž e k zbiljnom srednjem stablu.
Naprotiv svak a pojedin a opservacija kakovog kuta ne mora doduše,
ali mož e da dade z; b i 1 j n i iznos toga kuta kao rezultat. Stoga
se razlike u drvnim masama, što ih pojedina stabla pokazuju prema aritmetičkoj
sredini, n e m o g u da posmatraju sa isto g gledišta kao i v a-
r i j a b i 1 n e pogreške geodetskih opservacija.


Iz spomenutih dvaju razloga drži L o r e ., da se na kubisanje sastojina
s pomoću primjernih stabala ne mož e metoda najmanjih kvadrata
i račun vjerojatnosti da primijeni be z d a 1 j n j e g a, te da bi u tu
svrhu bile potrebne izvjesne modifikacije spomenute metode.


569