DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ustanoviti n puta drvnu masu same sastoji ne i kao kad bism o nakon toga po formuli (2) obrazovali aritmetičku sredinu od samih tih sumarni h opservacionih rezultata. Tu se dakle n e m o ž e da govori o izvjesnoj i (prema Lorevu) nepotpuno j analogiji sa izmjerom kakove geodetske veličine putem aritmetičke sredine, već o potpuno j analogiji. Potpunost analogije očita je naročito još s obzirom na činjenicu, da i metoda najmanjih kvadrata predviđa sasvim općenito slučajeve, u kojima se n e mjeri opetovano cijel a kakova veličina, već samo (u smislu formula pod (l) ) izvjestan dio te veličine. Vidjesmo dakle, da obrazovanje aritmetičke sredine (bilo u ovom ili u onom obliku) daje kubisanju sastoji ne s pomoću primjernih stabala pun u analogiju sa ponavljanom izmjerom geodetsk e kakove veličine. Ali koja činjenica podaje bilo geodetskom bilo sastojinskokubikacionom opservatoru izvjesno, veće ili manje pravo na obrazovanje aritmetičke sredine? Radi odgovora na ovo pitanje moram malko da prijeđem na područje teorije pogrešaka i njihove vjerojatnosti. 2. Kao što je poznato, pogreška u bil o kakovo j izmjeri može kadšto da nastane sasvim prostom zabunom. No kontrolnim izmjerama mogu ovakove pogreške lako da se otkriju, pa stoga u teoriju najmanjih kvadrata ni ne spadaju. Ako se one stoga puste iz vida, onda se pogreške pri izmjeri geodetsk e kakove veličine mogu (kao što je poznato) da svrstaju u dvije skupine. To su: a) Pogreške poznate pod imenom pravilnih ili sistematski h pogrešaka. One se očituju uvijek samo u istom smjeru, dakle ili samo u smjeru pozitivnom ili samo u smjeru negativnom. I one međutim mogu u glavnom da se odstrane dijelom već za vrijem e mjerenja, dijelom pak poslij e mjerenja. b) Pogreške poznate pod imenom neizbježivih, nepravilnih ili slučajnih pogrešaka. Slučajnima one se nazivaju, jer su im uzroci razni neizbježivi slučajevi, koji se dešavaju prigodom mjerenja i kvare rezultate mjerenja stvarajući pogreške sad u ovom, sad u onom smjeru. Ove pogreške imaju stoga poznato svojstvo, da se u glavnom pokoravaju tzv. Gaus sovom zakonu o vjerojatnosti ili bolje o distribuciji pogrešaka, t. j. zakonu Prema ovom je zakonu makar koja pozitivn a pogreška {-\-L) jednako vjerojatna kao i isto tako velika, ali negativn a pogreška (— L). Prema njemu je nadalje pogreška L = o najvjerojatnija. Naprotiv svakoj drugoj pogreški (bilo pozitivnoj ili negativnoj) pripada sv e t o manj a vjerojatnost, što je veća sama pogreška. A to je sve i u suglasju sa iskustvom. No ovaj zakon ima i jednu naročitu karakteristiku, koja je u pro tivnosti sa iskustvom. Po njemu naime — sve i kod sasvim običnih, pa i vrlo malenih veličina — izgleda, kao da po 572 |