DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ustanoviti n puta drvnu masu same sastoji ne i kao kad bism
o nakon toga po formuli (2) obrazovali aritmetičku sredinu od samih
tih sumarni h opservacionih rezultata.


Tu se dakle n e m o ž e da govori o izvjesnoj i (prema Lorevu)
nepotpuno j analogiji sa izmjerom kakove geodetske veličine putem
aritmetičke sredine, već o potpuno j analogiji. Potpunost analogije
očita je naročito još s obzirom na činjenicu, da i metoda najmanjih kvadrata
predviđa sasvim općenito slučajeve, u kojima se n e mjeri
opetovano cijel a kakova veličina, već samo (u smislu formula pod (l) )
izvjestan dio te veličine.


Vidjesmo dakle, da obrazovanje aritmetičke sredine (bilo u ovom
ili u onom obliku) daje kubisanju sastoji ne s pomoću primjernih
stabala pun u analogiju sa ponavljanom izmjerom geodetsk e kakove
veličine. Ali koja činjenica podaje bilo geodetskom bilo sastojinskokubikacionom
opservatoru izvjesno, veće ili manje pravo na obrazovanje
aritmetičke sredine?


Radi odgovora na ovo pitanje moram malko da prijeđem na područje
teorije pogrešaka i njihove vjerojatnosti.


2.
Kao što je poznato, pogreška u bil o kakovo j izmjeri može
kadšto da nastane sasvim prostom zabunom. No kontrolnim
izmjerama mogu ovakove pogreške lako da se otkriju, pa stoga u teoriju
najmanjih kvadrata ni ne spadaju. Ako se one stoga puste iz vida,
onda se pogreške pri izmjeri geodetsk e kakove veličine mogu (kao
što je poznato) da svrstaju u dvije skupine. To su:


a) Pogreške poznate pod imenom pravilnih ili sistematski
h pogrešaka. One se očituju uvijek samo u istom smjeru, dakle ili
samo u smjeru pozitivnom ili samo u smjeru negativnom. I one međutim
mogu u glavnom da se odstrane dijelom već za vrijem e mjerenja,
dijelom pak poslij e mjerenja.


b) Pogreške poznate pod imenom neizbježivih, nepravilnih
ili slučajnih pogrešaka. Slučajnima one se nazivaju,
jer su im uzroci razni neizbježivi slučajevi, koji se dešavaju
prigodom mjerenja i kvare rezultate mjerenja stvarajući pogreške sad
u ovom, sad u onom smjeru. Ove pogreške imaju stoga poznato svojstvo,
da se u glavnom pokoravaju tzv. Gaus sovom zakonu o vjerojatnosti
ili bolje o distribuciji pogrešaka, t. j. zakonu


Prema ovom je zakonu makar koja pozitivn a pogreška {-\-L)


jednako vjerojatna kao i isto tako velika, ali negativn a pogreška
(— L). Prema njemu je nadalje pogreška L = o najvjerojatnija. Naprotiv
svakoj drugoj pogreški (bilo pozitivnoj ili negativnoj) pripada sv e
t o manj a vjerojatnost, što je veća sama pogreška. A to je sve i u
suglasju sa iskustvom.


No ovaj zakon ima i jednu naročitu karakteristiku, koja je u pro tivnosti
sa iskustvom. Po njemu naime — sve i kod sasvim
običnih, pa i vrlo malenih veličina — izgleda, kao da po


572