DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 19 <-- 19 --> PDF |
greška mjerenja može da segne sve čak do u beskonačnost (e = + ce), a to je očito u golemoj protivnosti sa stvarnošću. Ne mogu da ulazim u ispitivanje razloga tome pojavu. Tek ću da primijetim, da taj pojav stvara zapravo dojam, kao da nam je iznos mjerene veličine nepoznat potpuno, a ne tek s čisto detaljnog gledišta. Drugim riječima, on stvara dojam, kao da se dotična veličina mjeri sasvim na s 1 i j e p o (sa zavezanim očima) i kao da nam je pri tom potpuno nepoznato, gdje dotična veličina uopće počinje i dokle s e ž e, t. j. gdje prestaje. Jer pogreške, koje bi sezale sve do u beskonačnost, mogu kod mjerenja izvjesne veličine (recimo dužine) da se zamisle samo uz ovaj uslov posve bezgranične slučajnosti. Taj je dakako pri mjerenjima bilo koje vrste posve nemoguć, pa stoga Q a u s s o v zakon u pogledu granic a za varijabilnost pogreške stoji u golemoj suprotnosti sa stvarnošću. Uza sve to mnogobrojna iskustva pokazala su, da Q a u s s o v zakon inače (tj. izuzevši ove granic e pogrešnosti) odgovara stvarnosti u glavnom sasvim dobro. S druge opet strane mogućnost sezanja pogrešaka sve do u beskonačnost ima i po njemu samo čisto teoretsko značenje. Praktički su naprotiv i po njemu zapravo već sasvim isklju čen i svi onil iznosi pogrešaka, koji stoje izvan izvjesnih čist o ko načnih , razmjerno čak i dosta uskih granica. A to i jest baš radi toga, što mi pri obavljanju izmjera faktičn o znam o i približan iznos i početak i svršetak veličine, koja se mjeri, te što se radi toga slučaj nos t pojedinih rezultata izmjere giblje zapravo samo u vrl o uski m granicama. Krivulja , koja predstavlja spomenuti G a u s s o v zakon, sasvim je dakako pravilna i prema ordinatnoj osi simetrična. Ona međutim predstavlja samo tzv. graničn i (teoretski) oblik, koji u zbilji ne može nigda da se postigne, jer u zbilji nije moguće tjerati sa brojem opservacija sve do u beskonačnost. Z b i 1 j n e krivulje vjerojatnosti mogu dakle kod bilo kakovih opservacija da budu samo više ili manje nepravilne i nesimetrične. 3. Kako sad u pogledu vjerojatnosti pogrešaka stoji stvar pri kubisanju sastojine s pomoću primjernih stabala? Z b i 1 j n a sastojinska drvna masa, koja nam je prije kubisanja svih stabala u sastojini još nepoznata, može — analogno izrazu pod (2) — da se takođe r izrazi putem aritmetičke sredine. Ova sredina glasi: Razlika između ov e posljednj e aritmetičke sredine i one pod (2) samo je u tome, što se ova posljednja odnosi, kao što vidimo, na sv a stabla sastojine (N), a ona prva samo na primjerna stabla (n). Ova posljednja može dakle da se označi kao totaln a aritmetička sredina za razliku od one prve, koja izlazi kao parcijaln a aritmetička sredina. 573 |