DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
koji dakle predstavlja srednji kvadratni iznos za pogrešku parcijalne aritmetičke sredine. Linearn i iznos, koji odovud izlazi kor jenovanjem, mora naravski da bude dvoznačan (±). Kao što vi´dimo, izraz pod (19) predstavlja tek simbolički formulu za srednju pogrešku parcijalne aritmetičke sredine. Da bismo došli do praktički upotrebivog oblika za tu formulu, trebamo da izvedemo pobliži matematički izraz za njezin brojnik. Pri tome ćemo redom uzeti, da je izraz M sastavljen najprije od dva, zatim od tri, zatim opet od 4, 5 itd. epsilonskih članova. Najprije ćemo dakle uzeti u obzir d v o č 1 a n u epsilonsku sumu ili kraće: epsilonski binom . Takovih binoma (dotično i njihovih kvadrata) može u sastojini da se obrazuje vrl o mnogo , pri! čem će mnogi od njih biti i međusobno jednaki. Od svih tih u sastojini uopć e mogući h binomskih (pa onda zasebice trihomskih itd.) kvadrata treba dakle da se obrazuje aritmetička sredina. No poznato je, da aritmetička sredina nije ništa drugo, već tzv. zborn a matema tička nada, t. j. suma tzv. pojedinačnih matematičkih nada. S druge opet strane poznato je, da pojedinačna matematička nada nije ništa drugo, već produkt od izvjesne veličine i njezine vjerojatnosti. Ovdje kod nas ima dakle u svaki takav produkt da dođe: 1. pojedini binomski (trinomski itd.) kvadrat, 2. njegova vjerojatnost. Stoga moram da raspravim i pitanje vjerojatnost i pojedinih u sastojini međusobno zbilja različitih epsilonskih binoma (trinoma itd.). Kao što je poznato, te vjerojatnosti spadaju u red tzv. s 1 ož e n i h (kombinovanih) vjerojatnosti, a ove se opet osnivaju .na već ranije spomenutim jednostavni m vjerojatnostima, t. j . na vjerojatnostima samih pojedinih epsilonski h iznosa. Radi toga moram prije svega da se još malo zabavim sa tim jednostavni m vjerojatnostima. 2. Zamislimo si u tu svrhu najprije, da smo u smislu formula pod (1) izvršili te k prv u sastojinsko-kubikacionu opservaciju i da je ta opservacija izvedena izborom primjernog stabla be z ikakov a obzir a na dimenzije srednje g stabla. U smislu izraza (11) predstavlja pojedini od izraza Pl = N ih = N (20) — nr Vr vjerojatnost, da je pogreška te prve opservacije pala u prvi, dotično u drugi, dotično u zadnji (r-t[) interval. Prvi interval neka bude s k r a j n j i lijevi (na negativnom dijelu apscisne osi); drugi neka bude tome susjedni interval; ; zadnji napokon neka bude skrajnji desni (na pozitivnom dijelu apscisne osi). Iznosi pogrešaka, koji odgovaraju početcima tih intervala, neka budu Ei, L 2. ´er. 578 |