DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
U tom slučaju sum a spomenutih dviju pogrešaka dotično epsilonski bino m može (u kvadratu) da ima — već prema prilikama — jedan od ovih oblika: (h + O2, (e, + .2)2, («i + *.)2, fo + .^ (e, + f2)2, (&> -f Ls)2, (f2 -|-L02 (26) (e8-f e3)*, (LS + E*)8 (L4 + O* Općenito uzevši, kvadrat te sume može dakle da ima ili oblik (2 e{)* ili pak oblik (L. + L*)2, gdje jednako i kao i ft može da označuje m a koj i od rednih brojeva 1, 2, 3, 4. Samo se naravski u ovoj drugoj sumi konkretni iznos indeksa ft ima da razlikuje od istodobnog konkretnog iznosa indeksa i. Koja sad vjerojatnost postoji za to, da su pogreške obiju opservacija pale u jeda n t e ist i interval? S druge opet strane, koja vjerojatnost postoji za to, da je jedna od tih pogrešaka (i to ma koja) pala u interval i, a druga (i to opet ma koja) da je pala u interval ft? Pri odgovaranju na ova pitanja treba da uzmemo u obzir, da se primjerna stabla ili kubišu u oboreno m stanju ili pak, ako se eventualno kubišu u osovnom stanju, da se ona onda uvijek vidljivo označuju, kako na njih n e b i mogao da padne ponovni izbor. Prema tome jedno te isto stablo ne može ni u kojem slučaju da bude dvaput upotrijebljeno kao primjerno stablo. Suponirajmo prethodno ipak, da ovo mož e da se desi, t. j . da izbor drugog primjernog stabla može ponovno da padne na isto ono stablo, koje je već pr i prvo j opservaciji bilo u tu svrhu upotrijebljeno. Drugim riječima suponirajmo, da rezultat drug e opservacije može da bude sasvim nezavisan od toga, kakav je rezultat imala prv a opservacija. Kad bi ova supozicija stajala, onda bi vjerojatnost, da su pogreške obij u opservacija pale u jeda n te ist i interval, glasila (kao što je poznato): (26) 1...´7 S druge opet strane vjerojatnost, da je pogreška jednog opažanja (bilo kojeg) pala u interval i, a pogreška drugog opažanja (opet ma kojeg) da je pala u interval ft, glasila bi, kao što je također poznato: = (27) 2 ^ 2f--. No spomenuta prethodna supozicija ne mož e (kao što rekoh) da stoji, jer jedno te isto primjerno stablo ne može ni u kojem slučaju da bude izabrano dvaput. Da bismo prema tome i nemogućnost izraza pod (26) i (27) uočili´ što lakše, predstavimo si, da je (recimo) »«=1 (28) t. j . da u intervalu i postoji jeda n jedin i raspoloživi epsilonski iznos ili (što je isto) jedn o jedin o uopće raspoloživo stablo. U tom slu580 |