DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 26     <-- 26 -->        PDF

U tom slučaju sum a spomenutih dviju pogrešaka dotično epsilonski
bino m može (u kvadratu) da ima — već prema prilikama —
jedan od ovih oblika:


(h + O2, (e, + .2)2, («i + *.)2, fo + .^


(e, + f2)2, (&> -f Ls)2, (f2 -|-L02


(26)
(e8-f e3)*, (LS + E*)8
(L4 + O*


Općenito uzevši, kvadrat te sume može dakle da ima ili oblik (2 e{)*
ili pak oblik (L. + L*)2, gdje jednako i kao i ft može da označuje m a
koj i od rednih brojeva 1, 2, 3, 4. Samo se naravski u ovoj drugoj sumi
konkretni iznos indeksa ft ima da razlikuje od istodobnog konkretnog
iznosa indeksa i.


Koja sad vjerojatnost postoji za to, da su pogreške obiju


opservacija pale u jeda n t e ist i interval? S druge opet strane, koja


vjerojatnost postoji za to, da je jedna od tih pogrešaka (i to ma koja)


pala u interval i, a druga (i to opet ma koja) da je pala u interval ft?


Pri odgovaranju na ova pitanja treba da uzmemo u obzir, da se
primjerna stabla ili kubišu u oboreno m stanju ili pak, ako se eventualno
kubišu u osovnom stanju, da se ona onda uvijek vidljivo
označuju, kako na njih n e b i mogao da padne ponovni izbor.
Prema tome jedno te isto stablo ne može ni u kojem slučaju
da bude dvaput upotrijebljeno kao primjerno stablo.


Suponirajmo prethodno ipak, da ovo mož e da se desi, t. j . da izbor
drugog primjernog stabla može ponovno da padne na isto
ono stablo, koje je već pr i prvo j opservaciji bilo u tu svrhu upotrijebljeno.
Drugim riječima suponirajmo, da rezultat drug e opservacije
može da bude sasvim nezavisan od toga, kakav je rezultat
imala prv a opservacija.


Kad bi ova supozicija stajala, onda bi vjerojatnost, da su pogreške
obij u opservacija pale u jeda n te ist i interval, glasila (kao što
je poznato):


(26)
1...´7


S druge opet strane vjerojatnost, da je pogreška jednog opažanja
(bilo kojeg) pala u interval i, a pogreška drugog opažanja (opet ma kojeg)
da je pala u interval ft, glasila bi, kao što je također poznato:


= (27)


2 ^ 2f--.


No spomenuta prethodna supozicija ne mož e (kao što rekoh) da
stoji, jer jedno te isto primjerno stablo ne može ni u kojem
slučaju da bude izabrano dvaput. Da bismo prema tome i nemogućnost
izraza pod (26) i (27) uočili´ što lakše, predstavimo si, da je
(recimo)


»«=1 (28)


t. j . da u intervalu i postoji jeda n jedin i raspoloživi epsilonski iznos
ili (što je isto) jedn o jedin o uopće raspoloživo stablo. U tom slu580