DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 6 <-- 6 --> PDF |
nom mladiku svodi na minimum. Kod postepenog vađenja predrasta prije se vade ona jača stabla, koja više smetaju, dok slabija i koja manje smetaju mogu doći na red kod dalnjih proreda. Odje je mnogo materijala za čistiti, nije dobro ako se taj rad odjednom obavi, jer se time u prevelikoj mjeri izmijene prilike u sastojini, pa se saviju mnoga do tada potištena stabla, kojima želimo pomoći. Baš iz toga razloga, u slučaju gdje imamo posla sa jako krošnjatim stablima, vrši se i djelomično okresivanje njihovo, skidanje pojedinih ogranaka, koji smetaju vrijednim stablima, dok se konačno uklanjanje vrši kasnije, kad je susjedstvo ojačalo. Postepenim čišćenjem sastojina se postepeno prevodi u druge prilike, pa će takav rad redovito imati povoljniji uspjeh. Savijanje pojedinih stabalaca ne da se međutim nikad potpuno izbjeći, ali takovo savijanje može se vidjeti i u sastojinama, koje se ne proreduju. U ostalom stanovitih žrtava mora biti, jer u našem slučaju radi se većinom o uzgojnim mjerama, koje je trebalo već ranije provesti,, dakle o radovima koji su više ili manje zakasnili. I kod izdanaka iz panja postupa se tako, da se najprije vade najjači izdanci, jer ti redovito više smetaju od tanjih. Ako bi se postupalo obrnuto, t. j . ako bi se najprije uklanjali tanji izdanci — kako se često događa — onda bi se takovim radom škodilo sastojini, jer bi se time pomagalo preostalim jačim izdancima, koji bi još više ojačali, pa time u većoj mjeri i dalje smetali okolnim stablima iz sjemena, koja uslijed toga ne bi do slijedeće prorede u dovoljnoj mjeri ojačala, jer bi i dalje ostala zasjenjena. Treba kod toga rada imati na umu, da odnosnog cijelog skupa iz panja mora kod proreda nestati i da se obično veća korist postigne, ako jače izdanke uklonimo prije, a slabije kasnije. Jasno je da neposredno iza vađenja stabala sa jačom krošnjom nastaju rupe u sastojini, odnosno sklop se prekida, ali to prekidanje nije dugotrajno, obično 3—10 godina, rijetko više, već prema starosti sastojine i prema količini sitnijih stabalaca, koja okružuju odnosno stablo ili su pod njim potištena. Ovakovo prekidanje sklopa međutim je samo od koristi, jer se privodi više svijetla stablima, koja su za uzgoj sposobnija, a sklop nakon kratkog vremena opet nastupa, uz tu razliku, što je sada struktura odnosne skupine povoljnija, kao što su povoljnije i prilike njenog dalnjeg razvoja. Jasno je i to da što se kasnije pomenuta jača stabla odstranjuju, to je veća šteta za sastojinu, jer će ona dulje vršiti svoje štetno djelovanje na uzgojno vrednije i sposobnije susjedstvo ili na već natkriljena stabla. Napomenuti valja ovdje, da se stručnjaci često puta toliko straše prekida sklopa, da rade propuste i najvažnije uzgojne mjere, samo da sačuvaju sklop. Ljubomorno čuvanje sklopa mnogo je skrivilo valjanoj njezi sastojina, jer se radi toga nijesu smjela uklanjati deblja (krošnjata) stabla predrasta i! izbojci iz panja. To pravilo, koje se nekad uvriježilo, i danas se još u mnogo slučajeva dosljedno provodi, te tako uzgoj, radi ovakovih starih okova, ne može da postane slobodan i razuman. Neprikosnovenost sklopa nije dogma, od koje se ne može nigdje odstupiti. Ovim naravski ne želimo podcijeniti vrijednost sklopa, ali ćemo ga ipak svagdje prekinuti, gdje nas na to stručni razlozi upućuju i to prekidanje opravdavaju. U tom će slučaju svakako i uspjeh bif! povoljan. Do prekidanja sklopa vrlo često dolazi i mora dolaziti već od postanka sastojine, pa tokom cijelog njenog života. Da to često biva i 560 |