DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1937 str. 9 <-- 9 --> PDF |
tek pojedinačni hrast ili bukva i to u potištenom stanju. Oslobađanje ovih jedna je važna zadaća proreda. Kako nam je poznato, prorede su u početku prošlog stoljeća u Njemačkoj vršene u glavnom tako, da se uklanjao samo potišteni materijal, dok se u sklop nije smjelo dirati. Od toga doba pa do danas u tom je pogledu došlo do jakog preokreta. I može se ustvrditi, da je najnapredniji način proređivanja (Danske prorede, Heckove slobodne prorede) upravo diamentralno oprečan onome, koji je propovijedan pred jednim stoljećem. Dok je na pr. Cotta bio za bezuvjetno očuvanje sklopa i za vađenje samo onih stabala, koja su i onako već izlučena iz sastojine, te u glavnom ne smetaju ničemu, dotle Heckove prorede nepoznaju šablonu, već se provode razumno i vade se u prvom redu jača stabla, koja smetaju vrednijima. Dok prve prorede tako reći ne vode računa o uzgoju šume, dotle su potonje jedno snažno uzgojno sredstvo. Žalosno je da je i danas ponegdje kod nas skoro jedino pravilo kod proreda: »tanje vaditi, deblje ostavljati«. Ta nerazumna šablona ima katkad teške posljedice za uzgoj šume. U mladićima, u kojima se takove prorede vrše, često je sitniji materijal vredniji! i trebalo bi ga uzgajati, ali obično postaje žrtva šablone, dok izdanci iz panja, predrast i kojekakova deformirana jača stabla ostaju i dalje kao budući reprezentantü sastojine, a na sramotu uzgajatelju šume. Kod takove prorede ne treba ništa misliti, već samo čuvati sklop i sjeći stabla ispod stanovite mjere. To bi još uvijek bile tek početne, recimo Cottine prorede, koje su za jedno stoljeće u zaostatku za današnjom naukom. Znamo da prorede kod nas danas — radi velike štednje na personalu i preopterećenosti šefa uprave administrativnim poslom — ne dospije da vrši i u odgovarajućoj mjeri rukovodi stručno šumarsko osoblje, te da se kod tih radova moramo i preko dopustive granice osloniti na lugarsko osoblje. Zna se i to, da je ovo osoblje kvalitativno razmierno slabo. Razloga toj slabosti ima više, ali jedan je od tih često i u tome, što to osoblje nije dovoljno upućeno u rad, nije poučeno. Ima i takovog osoblja, koje je kvalitativno tako slabo, da ga se ne može poučiti, koje je prosto nesposobno. Naravski da je takovo balast za službu i da je šteta po interese posjednika šume podržavati ga.. Međutim ima i lugar skog osoblja, koje se dade dobro uputiti i poučiti u radu, samo se sa upućivanjem i poukom ne smije štediti, pa uspjeh neće izostati. Samo se tako može očekivati, uz sve teške i nepovoljne prilike, u kojima se danas nalazimo, ipak dosta povoljan uspjeh. Stručni rad u proredi nije lagan, pogotovo gdje je mlada sastojina lošeg postanka, pa često i onaj, koji je imao s proredama mnogo posla, teško nalazi povoljno riješenje, a kamo li će to moći neuko lugarsko osoblje. Nije lako primijeniti baš onaj način u radu, kojim će se postići najpovoljniji uspjeh ili maksimum onoga što se uopće može postići. Po vrijednosti rada moglo bi se reći, da one prorede, koje uklanjaju samo potišteni materijal, stoje u pogledu koristi po sastojinu na najnižem stepenu, jer između njih i prirodnog proređivanja ima malo razlike. Ne samo da se dobiva mala drvna masa, već se često ne može ni misliti na pomaganje uzgojno vrednijim strukovima. Šta više, ove prorede u sastojinama lošeg postanka mogu biti i vrlo štetne. Korisnije su prorede, koje zadiru i u krošnju. Ali svakako ima i među tim boljim načinima mnogo razlike. Kako se razabire iz gornjeg, mi dajemo prednost onome 563 |