DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Za izbor i primenu glavnih i terajućih vrsta ne može se dati određena
formula za svako tlo i položaj, pošto se na različitim zemljištima
i sadnice ponašaju različito, a naročito s obzirom na to, da se intenzivnom
obradom već u prvoj godini menja struktura i hemijski sastav tla.


Ovom metodom postiže se ukidanje troškova oko obrade zemljišta
odmah po sklopu džbunja sa glavnim vrstama, sprečavanje isparivanja
vlage iz zemljišta, stvaranje pokrova od lišća džbunja i mnogo brži prirast
glavnih vrsta u visinu. Najveći stepen nege biće podrezivanje terajućih
vrsta, koje neće mnogo stajati, a time se povoljno reguliše njihov
prirast.


Razume se, jedna ogledna stanica ne može dati odgovor na pojedina
pitanja u toku jedne godine. Ali ako se primeni gornja metoda,
može i mora bezuslovno utvrditi mnoge činjenice u ciklusu od 3 godine,
i to zato, što se za 3 godine može postići sklop izvesnih vrsta sa znatnom
visinom od preko 4—5 metara, dakle obrazovanje sastojine sa svim
njenim bitnim elementima. Za to vreme svakako će se resiti i pitanje
rentabiliteta od medukultura, jer tada već dolazi do punog izražaja
njihov doprinos, naročito što se tiče jagodastog voća i patuljastih voćaka.
Sastojina u to vreme već počinje igrati svoju ulogu u pogledu kamuflaže
i kao šuma oko naselja i t. d. U svakom slučaju vremenski razmak
od 3 godine je vreme, koje je potpuno dovoljno za indeks uspeha
i solidnosti primenjenih metoda.


2. Raspored vrsta i koeficijent obrasta, odnosno broj sadnica na
površinskoj jedinici, jedan je od glavnih faktora u brzom pošumljavanju.
Poneki put upravo fatalno zaboravljamo na sklop i njegovu ulogu. Suma
predstavlja jedan organizam, za koji je sklop jedan bitni elemenat. Pri
retkoj sadnji oduzima se neophodan uslov opstanka šume. Šuma je biološka
zajednica drveća u sklopu. Ako sklopa nema, postoji izvesna površina
sa pojedinačnim drvećem, koje ni u kojem slučaju ne može sastavljati
šumu. Sklop zavisi od obrasta, odnosno broja stabala. Aksioma
je, da što je sastojina mlada, to više stabala mora biti za obrazovanje
sklopa. Inače, svi naši stručni autoriteti preporučuju gustu sadnju u
cilju što bržeg obrazovanja sklopa. Prof. dr. Baie n smatra za oportunu
cifru od 10.000 sadnica na ha (»Naš goli krš«, str. 134), ali ovde je
reč o glavnim vrstama. Ako uvodimo terajuće ili uzgredne kulture,
broj na ha iznosi 20.000. Sastojina od hrasta lužnjaka, podignuta prirodnim
pošumljavanjem, imala je u 14. godini starosti obrast od 8800
stabala na 1 ha. Dakle i sama priroda nas uči, kojim putem treba ići.
Ako hrastova sastojina u 14. godini starosti ima 8800 stabala, onda je
cifra od 10.000 sadnica prve godine veoma umerena. Bez ovog broja
neće se stvoriti normalna sastojina ni za mnogo godina. Prof. dr. B ale
n kaže: »Šumu čine skupine drveća u određenom sklopu.« Naglašava,
da je sklop prva karakteristika šume kao takve. Šuma je udruženje
organizama, biocenoza (str. 287 »Naš goli krš«). Ako je tako,
čime se rukovode naši šumari, kada pošumljavaju sa nekih 3.000—4.000
sadnica na ha? Što navode kao dokaz pravilnosti i racionalnosti takvog
načina? Ili hoće da stvore parkove, a ne šume? Pa i parkovi većim
delom u principu moraju imati sklop. Kada će da se stvori na pr. sastojina
crnog bora pri sadenju 4.000 sadnica na ha? U najboljem slučaju
ni za 20 godina. A za ovaj dugački niz godina površina podivlja,
630