DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 32     <-- 32 -->        PDF

od Sarajeva i kod samog Sarajeva imale su veoma dobar prirast, mnogo
veći nego što je bio u 1935 god. U datom slučaju ekstreme klime, koje
su se izrazile u vrlo hladnom i kišnom letu, imale su svoje dejstvo. Pa i
pored svega toga veoma je zanimljiva činjenica, da bor nije reagirao na
negovanje i unošenje hranjivih elemenata. Izvoditi odavle zaključak, da
bor »ne voli« negu, bilo bi skroz pogrešno, već bi jedino bilo ispravno
objašnjenje, da nega ne deluje kod njega tako brzo kao kod drugih vrsta,
odnosno barem ne prve godine. Sem toga ima nekoliko primeraka, koji
su dali vrlo velik prirast. Ovi slučajevi ne mogu se uzeti kao merodavni
(usled njihove malobrojnosti), ali se može misliti, da ipak postoji izvesna
kombinacija nege i dubriva, uz koju bi se mogao poterati bor na veći
prirast. Ovome pitanju stanica će pokloniti veću pažnju, ali iz svega
toga ipak se vidi, da bonitet zemljišta ovde najmanje odgovara crnom
boru.


Omorika, koja se ovde gaji u velikim količinama, u stvari ne odgovara
glavnom cilju ogledne stanice (kao sporo rastuća vrsta), ali je.
uzeta u ogled, pošto je već bila tu i pošto predstavlja rentabilnu kulturu
svoje vrste (kao vrsta skupocena za prodaju). Omorika je sva bez izuzetka
stradala od hlorofilne bolesti, bila je slaba, nerazvijena, sa bledožutim
iglicama. Posle primenjene nege vrlo se brzo oporavila, svega u
toku od 1—2 meseca, iglice su primile normalnu zelenu boju. Prirast je
povećan (si. 8), po neki put deseterostruko. To je inače jedina vrsta,
koja je najbolje reagirala na kalijevu so, pa čak i više nego na stajsko
đubre. Najveći prirast dobila je baš od onih količina soli, od kojih su
uginuli brest i lipa. Dobro je delovala zasena. Pod zaštitom visokog
graška omorika je dala prirast u masi za 40% veći nego na otvorenom
mestu. S druge strane ima dosta primeraka, koji su dali vrlo velik
prirast — odnosno najveći na potpuno otvorenom sunčanom, južnom
položaju i to sa kalijevom solju. Normalni prirast omorike iznosio je
5 cm., sa stajskim dubrivom 15 cm., a sa kalijevom solju 21 cm.


Kalijeva so ne stoji mnogo i za eksperimenat sa 300 sadnica dovoljna
je suma od 20 dinara. Bilo bi interesantno izvesti opite i na drugim
kulturama i u rasadnicima. Pri tome bi bilo potrebno ostaviti jednu
trećinu sadnica bez dubrenja (radi upoređenja), za drugu trećinu upotrebiti
15 gr., a za preostalu trećinu 30 grama. Drugo soljenje treba obaviti
posle 25 dana, i to ako bude za ovo vreme dovoljno kiša. Prvo soljenje
(na 0,5 kv. mt. oko sadnice) treba obaviti krajem zime; sneg ne
smeta. U toku ogleda ni u kojem slučaju ne srne se dopustiti obrazovanje
kore, odnosno treba prašiti posle svake kiše ili zalevanja. Meriti
prirast treba na štapiću podeljenom na centimetre i polovine centimetra
i ubodenom oko sadnice tako duboko, da se ne može poremetiti.


Svega je ogledna stanica imala 0,8% gubitaka i to delimično usled
već pomenutog prekoračenja maksimuma mineralnih dubriva, a delimično
usled oštećivanja sadnica u toku prašenja i to tamo, gde je zasađeno
bez redova, pošto radnik mora obratiti mnogo pažnje na položaj
bez reda razbacanih sadnica i uzaludno trošiti mnogo vremena. U redovima
nije bilo ni jednog slučaja oštećivanja niti kakvog gubitka.


7. Rasadnik. Već je od svih šumarskih autoriteta odbačeno kao
potpuno pogrešno mišljenje, da sadnicu u rasadniku treba »navikavati«
na rđave prilike. Tom prilikom se i nehotično sećamo poznate anegdote
o Ciganinu, koji je navikavao svoju kobilu, da ništa ne jede i doterao je
650