DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 40 <-- 40 --> PDF |
zolueije; na nju nas upućuje i zakon o šumama. Ovde u Sarajevu prilikom osnivanja ogledne stanice ta je saradnja potpuno postignuta. Stručnjaci agronomi Poljoprivrednog odelenja svesrdno su sarađivali, pomagali oglednu stanicu i izvodili poljoprivredni dco radova. Bez te pomoći i saradnje, naročito šefa otseka za poljoprivredu g. inž. D. Ljubobratića i referenta za voćarstvo g. inž. F. Mežana, stanica možda ne bi mogla izvesti radove. Mi kao i svi iskreni prijatelji šumarstva nadamo se i verujemo u potpun uspeh ove 1937. godine. U koliko je uspeh dosada postignut, njegova je tajna jednostavna: istrajnost i ljubav prema struci. Mi šumari nećemo moći ništa postići bez ljubavi prema šumi, bez saznanja i shvaćanja, da imamo posla sa živim organizmima, koji (kao i mi) rađaju se i umiru, naizmence boluju i uspevaju, a odazivaju se na ljubav i pažnju isto tako kao i mi. Résumé. L´auteur fait rapport des succes obtenus au cours d´une année avec la croissance des jeunes plants des diverses essences dans le „champ d´ essais" de Sédrénik pres de Sarajevo, situé sous des circonstances tres mauvaises a chaque égard. Il expose la méthode de cultivation et toutes les circonstances sous lequelles cette cultivation se déroula. MILAN KNEŽEVIĆ (SARAJEVO): HERCEGOVAČKI KRŠ I BOSANSKE ŠUME (LE KARST HERTZEGOVINIEN ET LES FORETS DE BOSNIE) Naš krš izgleda poput iznemogla i bolesna čovjeka, kome se za oporavak traži lijeka na sve strane. 0 njemu se mnogo piše, a još više govori, a na poboljšanju najmanje radi. Bolesniku dolazi porodica, znanci i prijatelji, donose mu razne milošte i lijekove u želji da mu ublaže bolove i povrate zdravlje. Priziva se i liječnik, da mu svojim znanjem pomogne i da ga od smrti spasi. Na našem kršu ne može ni liječnik u zvanju šumara pomoći svojim tehničkim znanjem, ako je osamljen. Ako šumara nitko ne pomaže, onda mu je sav trud uzaludan i on neće starog bolesnika moći spasiti. Naprotiv, mi čak vidimo, da sve sile ujedinjeno rade na tome, da i ono malo zadnje životne snage našem bolesniku unište. S krša svak uzima sve što se dade odnijeti, a nitko ništa ne daje, što je za život bilja i produkciju tla potrebno. Neupućen čovjek ne samo da sjekirom uništava šumu, nego on u svojoj nepromišljenosti, a gonjen bijedom i nevoljom, ide i dalje, te vadi i zadnju žilicu drvne vegetacije i na taj način do kraja uništuje snagu i produkciju tla. A kada se gdje pojavi stručak zelenila ili nježan izbojak bilo kakva drveta, toga odgrize i pogazi izgladnjela stoka. K ovome se redovno pridružuju i pri 658 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 41 <-- 41 --> PDF |
rodne sile, koje neodoljivom snagom to zlo, što ga je prouzrokovao čovjek, u dalekoj mjeri potenciraju. Kiša spere produktivni pokrov tla s kamena, vjetar raznese razrahljenu zemlju, a sunčane zrake sprže i zadnju i najsitniju vegetaciju. Na ovaj način nastaju i šire se sterilna tla, koja u mnogo slučajeva nije nikako moguće popraviti i kulturi privesti. Qdje još postoji nada i mogućnost, da bi se tlo dalo popraviti, tu ovakovom popravku stoje na putu mnoge zapreke. Sve one iziskuju izvanredne žrtve u novcu i naravi, te mnogo samoprijegora i ustrajna rada kroz više decenija, dok se stanje popravi. Gledajući iz ovakve perspektive dolazi se lako do zaključka, kako je teško pošumiti krš. Na mnogo mjesta tlo je sasvim uništeno, ostao je gol kamen, pa svuda to neće moći da se provede i tu će ostati pustoš i golijet za vječita vremena. Prema ovome treba barem raditi! svim silama na tome, da se spasi i popravi, što se još spasiti i popraviti dade. Bile rane ma kako ljute, treba ih, kao i one lakše, liječiti na što jednostavniji način, a ne činiti razne i suvišne pokuse i eksperimente, koji su skopčani sa izvanrednim izdacima. I na kršu je, kao i svuda i u svačemu na svijetu, najbolji liječnik priroda i vrijeme. Pa za to u svakom slučaju treba u prvom redu računati s tim faktorima i vazda najprvo potražiti prirodnu pomoć. Kako se krš svakim danom sve više širi, to je logična posljedica toga, da se sve više osjeća bijeda i siromašenje naroda, koji na njemu živi. U svim krajevima, gdjegod su poremećene prilike između šumskog i poljskog gospodarenja, a osobito gdje je nestalo šume i gdje se sa šumom neracionalno gospodari, ovo se zlo vrlo brzo ispoljuje. Najviše i najbrže se to osjeća u višim položajima. Odatle se to prenosi u ravnice — postepeno, sporijim korakom, ali dosljedno. Gdjegod su brda načeta, nije moguće tomu zlu izbjeći, kao što ga nije moguće ni spriječiti. Nigdje kao na kršu nije tako usko povezano poljsko gospodarstvo sa šumskim i nigdje nije seljak tako ovisan o šumi kao na kršu. Blagodat šume osjeća se u svakom pravcu, pa bilo to direktnim namirivanjem narodnih potreba u šumskim proizvodima ili pak indirektnim uplivom i zaštitom poljoprivrede, koju je u stanju održavati samo šuma. Na kršu ne može nikako važiti poznato pravilo, da »poljoprivreda počinje ondje, gdje šuma prestaje«, nego bi se moglo postaviti ono drugo, koje veli, da »bez šume nema poljoprivrede«. Koliko je ova pretpostavka ispravna, svjedoče nam svi krajevi, u kojima je šume nestalo. U tim krajevima osjeća se najjače upliv svih elementarnih nepogoda. Posljedica tih neodoljivih sila pojavljuje se u smanjenoj produkciji tla, čestim nerodicama i svima drugim nevoljama, od kojih je najgore neminovno siromašenje naroda. Objektivno gledajući na ovakove pojave, koje se na kršu nižu jedna za drugom, ne bi bilo ništa bolje i potrebnije nego očuvati ono malo šuma, gdje ih još ima, a podići nove, gdjegod ih je nestalo. Sa ovim u vezi trebalo bi očuvati, regenerisati i popraviti zapuštene pašnjake, koji u ekonomiji imaju također presudnu ulogu. Kada se urede i suzbiju bujice, obustavi odronjivanje tla i zazelene brda, osjetit će i seljak sve blagodati od toga, pa će na šume gledati drugim okom. Gledati će na njih kao i na svoje gospodarstvo, koje će 659 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 42 <-- 42 --> PDF |
također izgledati sasvim drugačije. Bit će bujnih pašnjaka, torovi puni pretila blaga, a polja rodna i hambari puni. Ovako teškom poslu treba i narod da doprinese žrtava, a te se sastoje u glavnom u paši i u drvarenju. U ovakve se poslove ulažu kapitali, od kojih će tek budući naraštaji, na kojima svijet ostaje, kamate brati i u blagostanju živjeti. U ovakovoj borbi udaraju pozvani vazda na dva velika neprijatelja, koji se moraju svladati, pa bilo to milom ili silom. Sve, što se dade izvesti milom, ne smije se činiti silom. Narodu treba sve pomno i lijepo razložiti, pomoći ga školom, uzornim primjerima i dobrim savjetima. Qdjegod se želi na kršu raditi, ne smije se štediti ni s čime, pa ni sa subvencijama i pomoći u novcu. Vrijedne težake treba i nagrađivati. Osim toga u tim krajevima treba olakšati i razne daće, a treba dijeliti i pomoć u naravi: na prvom mjestu u drvetu i u pašarenju. Samo na ovaj način moguće je urazumjeti našega seljaka, koji je pokoleban i ne zna danas, na koji bi način tražio pomoći da popravi svoje bijedno stanje, koje je, kako već rekosmo, ovisno na prvom mjestu o šumi i o pašnjaku. U mnogo krajeva narod je upoznao neman, koja mu s golih brda prijeti, ali ne zna, na koji način da joj se suprotstavi i kako da je ukloni. Svaki se brani u najužem opsegu vlastitih interesa, no to ne dostaje za ovako veliko djelo. Nije dovoljno, ako ponegdje seljak u ogradu uhvati i zagaji komadić krša i prevede ga kulturi. To se doduše mora pomagati i svakome priznati, ali glavna zadaća ostaje ipak zajednici i državnoj upravi. Najteža je borba sa elementarnim nepogodama, koje se svuda u opustošenim krajevima redovno pojavljuju. Tu mora čovjek suzbijati silu silom. Znanje i ustrajan rad mora da izvojuje pobjedu. Šumar i tehničar mora u to da uloži najviše truda, a država da takove pothvate izdašno pomogne novcem, bez kojega se ovakovi radovi ne dadu nigdje m zamisliti. U svim planinskim i krševitim krajevima morat će se provesti sve zaštitne mjere, kojih je syrha, da se uščuva i zaštiti tlo u šumi i na pašnjacima, kako bi moglo da se pristupi i konačnom cilju — pošumljivanju i potravljivanju. Samo na taj način moguće je zaštititi interese zajednice i pojedinaca. Na ovome polju kucnuo je već dvanaesti čas i s radovima se ne smije oklijevati, jer se krš širi i odozdo i odozgo, a bujice deru na sve strane brda, zasiplju kamenjem, muljc j uništuju najbolje zemlje u ravnicama i time svakim danom sve više ugrožavaju egzistenciju naroda. Svaku bujicu treba čvrsto opasati šumom. Sve takove šume treba proglasiti zaštitnima, kao takove ih treba stalno čuvati i podržavati i na taj način divlju snagu vode i vjetra svladati. Mi vidimo, da je najveća i glavna pomoć protiv ovoga zla vegetacija, koja svojim žilama veže i štiti tlo. Gdje postoji šuma, ona i svojim prostranim lisnatim krošnjama slabi i ublažuje djelovanje naglih oborina. Isto tako štiti šuma tlo i od žege sunčanih zraka, od kojih sve vene i prije vremena gine. Na ovaj se način mora djelovati za opće dobro naroda, pa je država na prvom mjestu dužna, da o tome povede punu brigu. Sva brda i strmine, iz kojih potječu bujice, trebaju da se pošume i potrave. Ove bi poslove svom energijom i jakom rukom trebala kontinuirano da izvodi država sama, ne prezajući pred velikim troškovima, što ih takovi poslovi iziskuju. Svaku indolenciju trebala bi ona nemilosrdno suzbiti, 660 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 43 <-- 43 --> PDF |
a svaki upliv i pokušaj protiv ovog kardinalnog rada, pa dolazio on ma s koje strane, bezuslovno spriječiti. Potrebe i nevolje naroda treba onako tumačiti i liječiti, kakove one jesu, a ne prema momentanim interesima raznih špekulanata. Ovo bi bila temeljna načela, po kojima bi se imali budući radovi na kršu prosuđivati i izvoditi, a koja bi svaki sin ove napaćene zemlje trebao da pozdravi i prihvati kao najvažniji zadatak u radu za dobro naroda. Svjestan sam težine ovoga zadatka i ne utvaram sJ, da će povodom ovoga moga izlaganja krš osvanuti zelen, no želim skrenuti pažnju čestite javnosti na način, kako bi trebalo da se počne, pa da se ta bijeda bar malo ublaži i daljnje zlo spriječi. Popraviti stanje, koje se stoljećima povlači i svakim danom sve više komplicira i pogoršava, nije jednostavna stvar. Ovakav rad iziskuje najveće žrtve i napore kroz dug niz godina, koje neće moći da izvede jedna generacija. Na nama je da s time počnemo i dobrim primjerom prednjačimo, a mlađi će morati tim smjerom da produže sve do konačnog poboljšanja i uspjeha. Ne učini li se to, ostaće krš i golijet za vječita vremena kao žig i sramota današnje generacije. Nije mjesto ovdje, da se upuštam u detalje stručnih i tehničkih izlaganja, po kojima bi se imali radovi izvoditi. 0 tome su već davno stručnjaci napisali mnoge knjige, a ja ću se ograničiti samo na glavne smjernice, koje bi imale da odgovaraju duhu vremena i prilikama, u kojima živimo. Prva i polazna tačka u ovome radu mora biti, kako već rekoh, da se svuda sačuva postojeća šuma i produktivna snaga tla. A ovo će biti moguće samo onda, ako smanjimo potrošnju gorivog drveta boljom ekonomijom i ako Hercegovcu potrebe na drvetu namirimo iz šuma, u kojima se racionalno gospodari. Da bi se ovo objasnilo, potrebno je da bar malo bacimo pogled na hercegovački krš i: na bosanske šume, pa da onda tek rečemo, kako bi se dalo ovo gospodarenje uskladiti i provoditi. Razmotrimo najprije objekte, s kojih se danas Hercegovina drvari, način na koji se do drveta dolazi, i krajeve, koji su u pogledu drveta najoskudniji. Krš zauzima najveći opseg u blizini varošica, gradova i jačih na selja. Iz ovakvih središta šire se golijeti i pustoš u radijalnom smjeru na sve strane i zauzimaju iz dana u dan sve veće površine. Razlog je cvome u tome, što se u napučenijim krajevima i jačim naseljima troši više drveta, pa se svak laća za onim, što je bliže i do čega je lakše doći. Nitko ne bira načina, na koji će se drvetom koristiti, kao što nitko ne vodi brige ni o posljedicama, koje iz toga slijede. Nevolja očiju nema, pa se svak bori za opstanak današnji ni ne misleći na to, šta mu nosi su trašnji dan. Glavna je briga siromašnom konzumentu da dođe do što jeftinijeg tovara drva, a onom bijedniku, koji ga drvetom snabdijeva, da od utrška stečenog od tovara drva kupi pregršt brašna i šaku soli, kojom će prehraniti obitelj. Pošto na hercegovačkom kršu nema šuma, iz kojih bi se mogle do bivati veće količine drveta, to nema ni razloga da se izrađuju transportne naprave, kojima bi se drvo jeftinije dopremalo. Ostala je jedina moguć nost dobave tovarom (najviše magaretom) ili bremenom i ljudskom sna gom, kojom se sirotinja služi. Pa u ovom neracionalnom gospodarenju leži razlog, da je drvo i skupo. 661 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Kvalitativno u Hercegovini se troši kao gorivo najgori materijal, koji se sastoji jedino iz zakržljalih izdanaka. To su u glavnom krivi i grbavi izbojci raznih listača i obrštenog grmlja, koji se iz zemlje čupaju s korijenjem. Efektivna je vrijednost ovoga drveta kao goriva i prema tržnoj cijeni, a i po postojećoj tarifi, minimalna, jer se to drvo kao takovo ne može ni iz daleka uspoređivati sa gorivim drvetom, koje se dobiva pri urednom šumskom gospodarenju. Naprotiv tomu ova drvca, bila kakva, dok su na životu, predstavljaju dobra, od neprocjenjive vrijednosti. Ona štite tlo, stvaraju humus, imaju velik upliv na klimatske prilike, na opću ekonomiju i na cio život na kršu, pa im nije moguće ustanoviti pravu vrijednost. Zato bi ih trebalo od sječe poštediti sve dotle, dok se šume ne podignu i ne prevedu u stanje, što ga zahtijeva uredno gospodarenje. Kao elementi šumica ta drvca djeluju blagotvorno i nose indirektno koristi, koje daleko nadmašuju efektivnu vrijednost drveta, koje se iz njih dobiva. *Kako iz ovoga vidimo, u Hercegovini se vodi skroz ekstenzivno gospodarenje, kome sa čisto šumarskim stručnim sredstvima nije moguće stati na kraj ni s najboljom voljom. Tu nam vazda ostaje praznina u polaznoj točki radi toga, što se moramo prije svega pobrinuti da narodne potrebe na drvetu podmirimo, a pošto drveta na kršu tako reći nema, treba ga tražiti drugdje. Dok se na našem kršu dođe do tovara drva, treba ogoliti veliku površinu od kojih pedesetak četv. metara, a kako se to svakim danom i na sve strane opetuje u hiljadama slučajeva, to znači, da će se u kratkom vremenu upropastiti svi drvljem obrasli objekti. Nasuprot tome je pošumljivanje ogoljelog krša i skupo i vrlo teško. Pošto se u jednom danu može uništiti površina, koja se ne može restaurirati ni kroz više godina, to je jasno, da nas ovakav uništavački rad vodi očito u propast. A dodamo li tome još i indirektne štete, koje zemlji od toga slijede, onda računu ne možemo uopće naći kraja. Bijednik, koji se bavi takvim poslom, ne može imati skoro nikakve zarade. On u taj rad mora da uloži daleko više radne snage i radnog vremena, nego li je korist, koju odatle vuče. S druge strane potrošač toga drveta mora da vrlo skupo plaća loše gorivo drvo, dok bi ga u daleko boljoj kvaliteti i po povoljnijoj cijeni mogao da dobije iz šuma, u kojima se racionalno gospodari. Jednom riječi, na hercegovačkom kršu vodi se neracionalno gospodarenje, kakvom nema para. U Bosni naprotiv imamo velik produktivan kapital u šumama, sa kojim se možemo i moramo poslužiti, da bismo omogućili pošumljivanje Hercegovine. U Bosni su mnoge šume već davno pomlađene i obrasle su tako gusto, da je u njima i premnogo drveta, pa ga iz šumsko-uzgojnih razloga treba iz šume vaditi. Prema principima racionalnog gospodarenja treba uporedo sa uzgajanjem i njegovanjem bosanskih šuma obavljati i pošumljavanje hercegovačkog krša. U planu za pošumljavanje i uzgajanje šuma treba skupiti sve elemente s obje strane, pa tu akciju treba onda provesti kao jedinstvenu cjelinu. Vazda na prvom mjestu treba uvažiti potrebe naroda i momentano stanje. Dobra i radne snage treba skoncentrisati na mjesta, na kojima je oboje najpotrebnije, pa tek onda treba početi s tehničkom izvedbom. Od onoga, čega na jednoj strani ima previše, treba primjeren dio oduzeti i dati onamo, gdje je toga premalo. Ova teška zadaća pada u dužnost našem šumarstvu, koje mora da za ovaj rad organizira jak kadar 662 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 45 <-- 45 --> PDF |
vrijednih stručnjaka, koji će s voljom i ljubavi preuzeti na se ovaj teški zadatak. Jasno je, da se svi ovi radovi moraju voditi na principima šumarske znanosti, koji se moraju vazda prilagođivati prilikama i stečenom iskustvu. Svuda treba čuvati i podizati produktivnu snagu tla, održavati potrajno gospodarenje, osiguravati prihode i ulagati kapitale na najunosniji način. Dobar gospodar o tome svemu vodi brigu, te već kod eksploatacije šume misli na budućnost i obnovu dobara, s kojima upravlja. U nekim krajevima Bosne mi vidimo uspjehe takovog rada i njima se u ovoj akciji možemo odmah i najviše koristiti. Mlade šume treba čistiti i proredivati, da bi bolje napredovale, a dobiveni iz njih materijal treba kao sporedni užitak iskoristiti u vezi sa pošumljivanjem hercegovačkog krša, koje treba da se provodi istodobno. Kako već spomenuh, hercegovački narod treba najprije drvetom opskrbiti, pa da bi moglo da se pristupi pošumljavanju hercegovačkog krša, a za tu svrhu eto nam najbolje prilike u bosanskim proredama. Na ovaj način najunosnije će se uložiti kapital iz fonda za pošumljavanje, najjeftinije će se drvetom opskrbiti bar najoskudniji dio Hercegovine i najuspješnije će se pošumljavati krš. Sve drvo, koje se dobije iz proreda u Bosni, treba prebaciti u Hercegovinu. Njime treba podmiriti lokalne potrebe hercegovačkog naroda i na taj način spriječiti daljnje devastiranje hercegovačkih brda. Uvjeren sam, da će svaki prostorni metar drva, koji se na ovaj način prebaci u Hercegovinu, očuvati i pošumiti stotinjak četv. metara krša, ako se s njime racionalno postupi. Narod će se dobrim drvetom podmiriti na lagan i jeftin način, te se neće trebati znojiti i mučiti po kršu uništavajući i zadnje ostatke vegetacije, dok dođe do bremena lošeg drveta. Čim se do ovakovog drveta u Hercegovini dođe, upoznat će narod sve koristi toga postupka, a i svrhu, o kojoj se radi, pa će se lako prilagoditi i zahtjevima i ograničavanjima, koja od njega zahtijeva pošumljavanje krša. Razoran rad i uništavanje šumske vegetacije na kršu posljedice su jedino velike nevolje, koju narod trpi. Bez drveta se ne da živjeti, pa mnogi i siječe i krči samo zato, da se održi od danas do sutra. Ovo treba bczuslovno suzbiti, a to je moguće samo onda, ako se narodu potrebe na drvetu podmire s druge strane. Zato bi trebalo da državna uprava ovaj način snabdijevanja naroda drvetom uzme u svoje ruke i da ga striktno provodi, doklegod je to potrebno. Kako već rekoh, pošumljavanje krša je rad, koji šumar sam nije u stanju izvesti, ako nema pri tom pomoći i saradnje od strane drugih državnih ustanova kao i od strane svih narodnih slojeva. U konkretnom slučaju najpotrebnija je saradnja saobraćajnih ustanova i upravnih vlasti. Ne nade li šumar u ovim ustanovama dovoljno potpore i u narodu razumijevanja, sav mu je trud uzaludan. Da se bez te saradnje ne da na pošumljavanju hercegovačkog krša ništa polučiti, o tome nam svjedoče sva krševita brda, na kojima se već deceniiama pokušavalo s radom, a da se nigdje nije moglo polučiti uspjeha. Sve ove komponente treba povezati i skoncentrisati: u jednoj organizaciji, te sa ujedinjenim silama početi na tom teškom zajedničkom poslu. Da bi se ova vrlo važna akcija mogla uspješno provesti, trebalo bi početi ovako: 663 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 46 <-- 46 --> PDF |
1) Izraditi što jeftinije gorivo drvo i sitnu robu (u glavnom vinogradarsko kolje) od materijala, koji se pri čišćenju sastojina i iz proreda dobiva u bosanskim šumama. Troškove sječe drveta trebalo bi podmirivati iz fonda za pošumjavanje. Šumsku taksu za ovo drvo ne bi trebalo u ovom slučaju naplaćivati, pošto je svrha rada uzgojna, a ne eksploatatorska. Ovo drvo ne bi trebalo ni režijskim troškovima teretiti, pošto taj posao mogu državne šumske uprave obavljati sporedno. 2) Prevozni troškovi za ovo drvo trebali bi da budu što niži, iz razloga što u Hercegovini poslije ljudske hrane nema važnijeg artikla od drveta. S ovom činjenicom trebalo bi računati najozbiljnije, pa prema tome za prevoz toga drveta trebalo bi izraditi najpovoljniju tarifu i naći što veće olakšice. 3) Uporedo s time treba da dođe i pomoć upravne vlasti, koja treba da podigne autoritet i ugled šumskih ustanova kao glavnog svoga saradnika na ovom području, te da zakonu bezuslovno pribavi puno poštovanje. 4) Ovu akciju za zajedničko dobro treba da pomažu i svi građani, a među njima da prednjače ljudi od upliva, koji vode narod. Isto tako treba u tome da pomažu i sve ostale držav. i privatne ustanove, sve škole i sva vjerska nadleštva. Kratko rečeno, u ovaj rad trebalo bi mobilizovati sve što ima razumijevanja, sposobnosti, poštenja i ljubavi za narod. A kad u ovako smišljen rad uloži država novčana sredstva, s druge opet strane stručni radnici svoj trud i duševne sposobnosti, pa kad sve to bude u skladu kao jedna čvrsta cjelina, onda mora da bude uspjeha i mogućnosti za opstanak i život naroda na kršu. Da ovaj golemi rad neće odmah naići na priznanje i da neće odmah ubrati nagrade, na to treba da budemo spremni, jer šuma ne raste kao žito. Ali će bez svake sumnje plodove toga rada obilno ubirati buduća pokoljenja. A da bi se u svakom slučaju pošlo naprijed sigurnim korakom, potrebno je uvijek ispitati situaciju u vezi s narodnim potrebama i s radom započeti ondje, gdje to narod može da podnese. Proučavajući stanje na kršu kroz dug niz godina došao sam do zaključka, da nije moguće ni početi sa pošumljavanjem sve dotle, dok se narodu na kršu ne osigura drvarenje s koje bilo strane i dok mu se tako ne naknadi ono, čega će se na svom teritoriju morati odreći za neko vrijeme. Tek onda, kad se to provede i kad se ostaci vegetacije na kršu smire, bit će šumaru omogućen teški rad na podizanju nove šume. Résumé. L´auteur donne quelques suggestions politico-forestieres touchant la restauration, tant désirable, des montagnes hertzégoviniennes. Il souligne aussi les tâches subsidiaires qu´ auraient a accomplir, dans ce travail nécessaire, les forets de Bosnie. 664 |