DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Kvalitativno u Hercegovini se troši kao gorivo najgori materijal,
koji se sastoji jedino iz zakržljalih izdanaka. To su u glavnom krivi i grbavi
izbojci raznih listača i obrštenog grmlja, koji se iz zemlje čupaju
s korijenjem. Efektivna je vrijednost ovoga drveta kao goriva i prema
tržnoj cijeni, a i po postojećoj tarifi, minimalna, jer se to drvo kao takovo
ne može ni iz daleka uspoređivati sa gorivim drvetom, koje se dobiva pri
urednom šumskom gospodarenju. Naprotiv tomu ova drvca, bila kakva,
dok su na životu, predstavljaju dobra, od neprocjenjive vrijednosti. Ona
štite tlo, stvaraju humus, imaju velik upliv na klimatske prilike, na opću
ekonomiju i na cio život na kršu, pa im nije moguće ustanoviti pravu vrijednost.
Zato bi ih trebalo od sječe poštediti sve dotle, dok se šume ne
podignu i ne prevedu u stanje, što ga zahtijeva uredno gospodarenje. Kao
elementi šumica ta drvca djeluju blagotvorno i nose indirektno koristi,
koje daleko nadmašuju efektivnu vrijednost drveta, koje se iz njih dobiva.


*Kako iz ovoga vidimo, u Hercegovini se vodi skroz ekstenzivno gospodarenje,
kome sa čisto šumarskim stručnim sredstvima nije moguće
stati na kraj ni s najboljom voljom. Tu nam vazda ostaje praznina u polaznoj
točki radi toga, što se moramo prije svega pobrinuti da narodne
potrebe na drvetu podmirimo, a pošto drveta na kršu tako reći nema,
treba ga tražiti drugdje.


Dok se na našem kršu dođe do tovara drva, treba ogoliti veliku površinu
od kojih pedesetak četv. metara, a kako se to svakim danom i na
sve strane opetuje u hiljadama slučajeva, to znači, da će se u kratkom
vremenu upropastiti svi drvljem obrasli objekti. Nasuprot tome je pošumljivanje
ogoljelog krša i skupo i vrlo teško. Pošto se u jednom danu
može uništiti površina, koja se ne može restaurirati ni kroz više godina,
to je jasno, da nas ovakav uništavački rad vodi očito u propast. A dodamo
li tome još i indirektne štete, koje zemlji od toga slijede, onda računu
ne možemo uopće naći kraja.


Bijednik, koji se bavi takvim poslom, ne može imati skoro nikakve
zarade. On u taj rad mora da uloži daleko više radne snage i radnog
vremena, nego li je korist, koju odatle vuče. S druge strane potrošač
toga drveta mora da vrlo skupo plaća loše gorivo drvo, dok bi ga u daleko
boljoj kvaliteti i po povoljnijoj cijeni mogao da dobije iz šuma, u
kojima se racionalno gospodari. Jednom riječi, na hercegovačkom kršu
vodi se neracionalno gospodarenje, kakvom nema para.


U Bosni naprotiv imamo velik produktivan kapital u šumama, sa
kojim se možemo i moramo poslužiti, da bismo omogućili pošumljivanje
Hercegovine. U Bosni su mnoge šume već davno pomlađene i obrasle
su tako gusto, da je u njima i premnogo drveta, pa ga iz šumsko-uzgojnih
razloga treba iz šume vaditi. Prema principima racionalnog gospodarenja
treba uporedo sa uzgajanjem i njegovanjem bosanskih šuma obavljati i
pošumljavanje hercegovačkog krša. U planu za pošumljavanje i uzgajanje
šuma treba skupiti sve elemente s obje strane, pa tu akciju treba
onda provesti kao jedinstvenu cjelinu. Vazda na prvom mjestu treba
uvažiti potrebe naroda i momentano stanje. Dobra i radne snage treba
skoncentrisati na mjesta, na kojima je oboje najpotrebnije, pa tek onda
treba početi s tehničkom izvedbom.


Od onoga, čega na jednoj strani ima previše, treba primjeren dio
oduzeti i dati onamo, gdje je toga premalo. Ova teška zadaća pada u
dužnost našem šumarstvu, koje mora da za ovaj rad organizira jak kadar


662