DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Ing. VOJKO KOPRIVNIK (BEOGRAD).


POSEDNIK ŠUME U SMISLU
JUGOSLAVENSKOG ZAKONA O ŠUMAMA


(POSSESSEUR DE FORET D´ APRES LA LOI FORESTIERE
YOUGOSLAVE)


Kako je pojam »šume« kao objekta Zakona o šumama za taj zakon
od najvećeg značaja, tako dolazi pojam »posednika šume« kao odgovarajućeg
subjekta toga zakona po svojoj važnosti odmah na drugo mesto.


Subjekt, kojem zakon o šumama govori, kojem naređuje, od koga
zahteva, koga zaštićuje i koga čini odgovornim za održavanje šuma, to
je po dikciji Jugoslavenskog zakona o šumama »posednik šume« odnosnonjen
»vlasnik« (»sopstvenik«).


Reci »vlasnik« i »sopstvenik« sigurno su sinonima, kako po smislu
svakidašnjeg govora tako i u pravnoj terminologiji. Zakon o šumama
izraz »sopstvenik« upotrebljava samo u jednom jedinom slučaju i to u
§-u 175, kad govori o tome, da troškovi ishrane za zaplenjenu stoku
padaju na teret vlasnika stoke. U tom paragrafu se reč sopstvenik primenjuje
savršeno u istom smislu kao reč vlasnik, jer zakonodavac u drugoj
alineji naziva »sopstvenikom« stoke isto lice, koje u prvom stavu
naziva »vlasnikom«.


Ovako jednostavna nije ali stvar, kad ulazimo u pitanje, kako i u
kojem smislu se služi zakon izrazima »vlasnik« šume i »posednik« šume.
Zakon upotrebljava reč »posednik« šume skoro dva kuta češće
nego reč »vlasnik« šume. Zakon sam na nijednom mestu ne kaže ništa


o tome, kako se ima podrazumevati prvi i drugi izraz, niti o tome, u
kakvom odnosu stoje ova dva pojma medu sobom.
Za zakonsku reč »vlasnik« šume vrlo je lako konstatovati, da se
ona upotrebljava sasvim u smislu građanskih zakonika, kao »propriétaire
«, kao »Eigentümer« (§§ 7, 22, 25, 26, 43, 47, 57, 58, itd.). 0 izrazu »posednik
« šume ne može se to reći, bar ne ovako na prvi pogled.


Svrha je ovoj raspravi, da se pitanje »posednika« šume u smislu
jugoslavenskog zakona o šumama od 21 XII 1929 donekle rasvetli.


Opšte je poznato, da se pojam »posednika« i »vlasnika« u običnom
govoru ne diferencira na onaj strogi i određeni način, kao što to čini
pravna nauka. Svakidašnji jezik služi se recima posednik i vlasnik, naročito
kad se misli na posednika odnosno vlasnika zemljišta ili imanja,
gotovo bez razlikovanja. Taj način upotrebe ovih naziva preuzeli smo
po svoj prilici iz nemačkog jezika, u kome po dnevnom usmenom saobraćaju
reč »Grundbesitzer« znači ono isto, što znači reč »Grundeigentümer
« (Brodmann , Handb. d. Rechtswissenschaften, I. S. 687.).


I u bivšem austr. zakonu o šumama od 3 prosinca 1852 god., koji je
važio do novog zakona skoro na trećini naše današnje teritorije, upotrebljavala
se reč »posednik« šume i »vlasnik« šume naizmence i mešano,
premda ne u jednom te istom članu, kao što je slučaj u našem zakonu o
šumama (§§ 29, 81, 96).


665