DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Ing. VOJKO KOPRIVNIK (BEOGRAD). POSEDNIK ŠUME U SMISLU JUGOSLAVENSKOG ZAKONA O ŠUMAMA (POSSESSEUR DE FORET D´ APRES LA LOI FORESTIERE YOUGOSLAVE) Kako je pojam »šume« kao objekta Zakona o šumama za taj zakon od najvećeg značaja, tako dolazi pojam »posednika šume« kao odgovarajućeg subjekta toga zakona po svojoj važnosti odmah na drugo mesto. Subjekt, kojem zakon o šumama govori, kojem naređuje, od koga zahteva, koga zaštićuje i koga čini odgovornim za održavanje šuma, to je po dikciji Jugoslavenskog zakona o šumama »posednik šume« odnosnonjen »vlasnik« (»sopstvenik«). Reci »vlasnik« i »sopstvenik« sigurno su sinonima, kako po smislu svakidašnjeg govora tako i u pravnoj terminologiji. Zakon o šumama izraz »sopstvenik« upotrebljava samo u jednom jedinom slučaju i to u §-u 175, kad govori o tome, da troškovi ishrane za zaplenjenu stoku padaju na teret vlasnika stoke. U tom paragrafu se reč sopstvenik primenjuje savršeno u istom smislu kao reč vlasnik, jer zakonodavac u drugoj alineji naziva »sopstvenikom« stoke isto lice, koje u prvom stavu naziva »vlasnikom«. Ovako jednostavna nije ali stvar, kad ulazimo u pitanje, kako i u kojem smislu se služi zakon izrazima »vlasnik« šume i »posednik« šume. Zakon upotrebljava reč »posednik« šume skoro dva kuta češće nego reč »vlasnik« šume. Zakon sam na nijednom mestu ne kaže ništa o tome, kako se ima podrazumevati prvi i drugi izraz, niti o tome, u kakvom odnosu stoje ova dva pojma medu sobom. Za zakonsku reč »vlasnik« šume vrlo je lako konstatovati, da se ona upotrebljava sasvim u smislu građanskih zakonika, kao »propriétaire «, kao »Eigentümer« (§§ 7, 22, 25, 26, 43, 47, 57, 58, itd.). 0 izrazu »posednik « šume ne može se to reći, bar ne ovako na prvi pogled. Svrha je ovoj raspravi, da se pitanje »posednika« šume u smislu jugoslavenskog zakona o šumama od 21 XII 1929 donekle rasvetli. Opšte je poznato, da se pojam »posednika« i »vlasnika« u običnom govoru ne diferencira na onaj strogi i određeni način, kao što to čini pravna nauka. Svakidašnji jezik služi se recima posednik i vlasnik, naročito kad se misli na posednika odnosno vlasnika zemljišta ili imanja, gotovo bez razlikovanja. Taj način upotrebe ovih naziva preuzeli smo po svoj prilici iz nemačkog jezika, u kome po dnevnom usmenom saobraćaju reč »Grundbesitzer« znači ono isto, što znači reč »Grundeigentümer « (Brodmann , Handb. d. Rechtswissenschaften, I. S. 687.). I u bivšem austr. zakonu o šumama od 3 prosinca 1852 god., koji je važio do novog zakona skoro na trećini naše današnje teritorije, upotrebljavala se reč »posednik« šume i »vlasnik« šume naizmence i mešano, premda ne u jednom te istom članu, kao što je slučaj u našem zakonu o šumama (§§ 29, 81, 96). 665 |