DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Tekst zakona veli, da je svaki »posednik zemljišta« dužan »vlasniku šume«, odnosno »vlasniku šumskih proizvoda«, dozvoliti pod izvesniin prilikama izvoz šumskih proizvoda. Pošto institucija prinudnog puta po svom pra-vnom svojstvu predstavlja ograničenje vlasništva, i to zemljišnog vlasništva, to zakon ovu dužnost ne može tražiti od samog držaoca t. j . »posednika zemljišta« u pravnom smislu te reci, već samo od stvarnog vlasnika zemljišta. Samo vlasnik je redovito ovlašten da pravovaljano primi ili dopušta takve vrste ograničenja svoga prava na sopstvenom imanju. Ne može to primiti »posednik« u smislu građanskog zakonika, ako za ovo nije izričito ovlašten, odnosno ako zemljište ne poseduje kao vlasnik (Eigenbesitz). Tako teška obaveza za zemljište, koja liči instituciji službenosti, može se primiti u načelu samo od vlasnika, jer takav pristanak povlači ograničenje samog prava vlasništva, što ga ne može primiti pravovaljano »posednik«. Suprotno tumačenje, da je naime na ovome mestu reč »posednik« upotrebljena u smislu građanskoga zakonika, pružalo bi jedinu mogućnost u ovom primeru, da se konstatuje stručna pravna pogreška. Isto proizlazi iz stilizacije § 83 z. o š., gde se veli, da »posednici« tih zemljišta imaju pravo zahtevati otkup istog. Juridički je nedvojbeno, da to pravo, na način kao što se navodu u tekstu zakona, mogu principijelno imati samo »vlasnici zemljišta«, a ne i posednici u smislu pravničkog termina. Pravo otuđivanja dela zemljišta načelno ne može pripadati drugom licu do vlasniku šume. Dakle i ovde je upotreba reci »posednik« u tekstu zakona istovetna sa upotrebom u svakidašnjem govoru. 2) Propis § 96 al. 3 i 4. Kraška komisija, koja sastavlja generalnu osnovu za izdvajanje zemljišta u svrhe pošumljenja, te time priprema obično teške obaveze za vlasnika zemljišta, a ne za »posednika« u pravnom smislu, mora naravno da se obrati radi! eventualnih želja vlasniku, a ne posedniku. Posednik redovito nije kadar pravovaljano izjavljivati želje takve vrste, kao što ih ima u mislima zakonodavac na ovome mestu. Suprotno mišljenje dovodi isto do zaključka, da se reč »posednik« upotrebljava stručno neispravno. Donekle potpomaže naše tumačenje sam zakonodavac time, da već u idućem stavu upotrebljava reč »vlasnici zemljišta«, kad govori o dužnosti dozvoljavanja prolaza zvaničnim organima po ovim poslovima. Istina je doduše, da se dalje u §-u 98 z. o š. isto lice naziva odmah četiri puta uzastopce »posednikom«, ali to logički ne može biti u drugom smislu, nego što je to učinjeno u §-u 96 z. o š. t. j . u smislu »vlasnika«. Isto ima da se kaže za upotrebu reci »posednika« u §-u 101 tč. 4, koji se oslobodava od plaćanja prinosa za upravu, što je neosporna dužnost vlasnika, a ne »posednika« u smislu pravničkog izražavanja. 3) Propisi o zadrugama §§ 107, 108 i 109. Zakon govori u tim paragrafima o pravu osnivanja zadruga, o dužnosti osnivanja za slučaj zaštitnih šuma, o pravu %-ske većine osnivača takvih zadruga prema ostalim interesentima, te upotrebljava i ovom prilikom četiri puta reč »posednik šume«. Možda ni na jednom mestu u zakonu stvar u pravnom smislu nije tako jasno prikazana, da reč posednik služi zakonodavcu potpunoma kao sinonim reci vlasnik. 667 |