DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 54     <-- 54 -->        PDF

kim deblom, najviše od 1 mt duljine. Tisa u onim krajevima, valjda zato
što je rijetka, služi kao drvo za čaranje, jer pastiri zabijaju male klinove
od njega pomoću svrdla volu u rogove, a prave i jarmovc za plug, jer


— navodno — to drvo donosi sreću.
U društvu sa tisom dolazi i crvena pustikara (digitalis purpurea). U
blizini toga staništa je nalazište znamenitog i vrlo rijetkog grma »sibiraea
croatica«. Ona naime dolazi iznad mjesta Kućišta općine Karlobag,
koje je selo i nalazište upravo ispod nalazišta tise idući od Sarića Duplja
prema moru. Možda je to u vezi jedno s drugim, pa možda tisa dolazi i
na drugim staništima vrste Sibiraea cr., koja kod nas dolazi u Bosni
na Prenju i Čvrsnici, a možda je ima i u skupini Šar-planine i u Prokletijama,
koje je područje još dosta neistraženo.
Drugo nalazište tise poznato mi je oko Plitvičkih Jezera i to neposredno
uzduž jezera, gdje su nekad postojala i deblja stabla, a danas je
samo grmlje, što je izbilo iz panjeva. Ta sječa i devastacija događala se
nedavno pred našim očima, te je navodno pred rat jedan gospodin, inače
poznati promicatelj Plitvičkih Jezera, dao sebi iz te tisovine načiniti neke
komade pokućtva.
I ako bi trebalo čekati na nastavak rasprave, mislim da je tisa trebala
da bude spomenuta i u općenitom dijelu, kad je već spomenut pinus
mughus i pumilio, koji dolaze skoro na istim staništima, a možda i u društvu
tise. Navodno ima tisovine i na ličkoj visoravni, na Poštaku i Plješivici,
te u Gorskom kotaru oko »Bijelih Stijena«.
Pa onda ta sibiraea cr., koja je — istina — grm, prema navodima
stručnjaka predstavlja ostatak iz jedne starije periode razvoja zemljine
kore, jer je dosad nađena osim kod nas još samo na sibirsko-mongolskom
pograničnom gorju Altaj. Dobro bi bilo detaljno proučiti nalazišta tisovine
kao i sibiraeae, koja su — istina — neznatna, no svakako predstavljaju
posebnu skupinu, koja se po mom mišljenju ne bi mogla mimoići. U
blizini staništa tisovine kod Sarića Duplja nalazi se i poznati specijalitet
velebitski Degenia, jedina svoje vrste na svijetu.
Još bih imao primijetiti nešto glede pitomog kestena. M a y r označuje
područja, u kojima dolazi od prirode kesten u društvu sa kitnjakom
i vinovom lozom, kao »castanetum«. To područje autor je uvrstio u područje
pod imenom »Quercetum medioeuropaeum«. Tu se spominje pitomi
kesten i navodi njegovo nalazište na Medvednici, koja je jedno od
manjih nalazišta. Mnogo su veća nalazišta kod nas u srezu »Kozjača«
kod Karlovca na pragu krša i vapnenog tla, jer neposredno od mede
Kozjače počinje Kras. Nadalje je kod nas veće područje u Petrovoj i Zrinjskoj
gori i to u Petrovoj iznad stanice Vojnić, a u Zrinjskoj iznad sela
Zrinja. U Zrinjskoj gori postojao je velik kompleks kestenove čiste šume,
gdje je bilo egzemplara od preko 1 mt prečnika, no na žalost ti su kesteni
posječeni, da povećaju rentabilitet državne eksploatacije u Majuru. Istodobno
se osjetljivo smanjio prihod na kestenovom plodu, što bi trebalo
požaliti, jer mi manjak uroda moramo uvažati iz vana, a državna eksploatacija
je sječom samo neznatno povećala čisti prihod od prodaje taninskog
kestenovog drveta.


Prema tim nalazištima i kesten bi morao po mome mišljenju biti tretiran
kao karakteristična biljka za svoje područje, kako je to ....
učinio. On dolazi kod nas, u Francuskoj, u Italiji, u Španiji i Maloj Aziji


672