DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 6     <-- 6 -->        PDF

nhka, a to znači i same države. Ova moralna šteta možda je čak i veća
od materijalne i na nju treba obratiti mnogo više pažnje. Treba eliminiöati
neodgovorne prirodne elemente i ne bacati na njih svu krivicu, jer
zato i postoji šumarska nauka i šumarski personal, da se bori i uspešno
savlađuje sve teškoće.


Razlozi neuspeha u pošumljavanju skoro su svuda isti i sastoje se u
glavnom u sledećem:


1) Transport. Vađenje sadnica u rasadniku vrši se skoro čupanjem.
Ako se i napravi rov, pojedine sadnice izvlače se tako, da se žile ozlede.
Pakovanje se ne vrši ili se vrši veoma primitivno. Prilikom transporta
žile se osuše. Po prevozu sadnice čekaju više dana, a nisu dovoljno
zaštićene od sunca i vazduha, nisu trapljene.


2) Krajnje slaba tehnika sadenja. Pri sađenju ne vodi se dovoljno
nadzora, sadnice se veoma labavo drže u zemlji, žile nisu pritisnute
zemljom, oko njih su otvorene šupljine. Sadnica se ne nalazi na potrebnoj
visini. Ako je sadnica razvijena, skoro su uvek žile savijene. I ako
lišćari kako tako podnose savijanje korena, bor, a naročito ariš i drugi
četinari u većini takvih slučajeva ginu. Pa i lišćari stradaju od savijanja
žila: kržljavi su, slabo razvijeni, imaju slab prirast. I pored nenormalnog
položaja korena, on se pri savijanju smesti u plitak gornji sloj, koji
se brzo presuši. Ako se kopa jama, ona mora biti bar nešto dublja od
dužine korenja. Ali o kakvoj jamu ne može biti govora, ako rukovaocu
radova lebdi pred očima cifra od 20 para. Sve se radi na brzinu i kojekako.
Od radnika se zahteva tempo. A kad se zna, da se u znaku uštede
uzimaju najslabiji radnici i plaća se minimalna lokalna nadnica, to je
razumljivo, da je takav radnik nespretan, nesavesno radi, upotrebljava
mnogo vremena na nekorisne pokrete, kao što je klasično pljuvanje u
dlanove, protezanje, tapšanje na mestu. Za sam koristan rad ostaje malo
vremena i on se vrši kojekako. Radnik gura sadnicu u neku plitku rupicu,
udari nogom oko sadnice, a po neki put i u samu sadnicu i ode dalje,
jer inače neće se postignuti cifra od 20 para, što znači oko 100 sadnica
dnevno. Treba biti jedamput na čistu s time, da iskopati sto jama minimalnih
dimenzija i pažljivo posaditi 100 sadnica dnevno nije moguće.
Taj broj sadnica može se posaditi, ako se na brzu ruku napravi lopatom
kupotina u zemlji, baci se sadnica i udari nogom. No na ledini ili kršu
lopata ne ide u zemlju dublje od 10 cm. Zato je ovakav način u stvari
već napušten i tipične goleti Vardarske banovine pošumljavaju se sada
sadnjom u jame, i to po mogućnosti iskopane već u jeseni. A takvih
jama radnik može iskopati samo 20 do 30 dnevno, tako da već samo
kopanje jama dostiže cenu do 1 dinara po jami.


3) Kada se posadi na ovaj način izmrcvarena sadnica, prestaje
svaka briga za nju. Korov, koji je svakako izdržljiviji prema vremenskim
prilikama, uguši sadnicu. Proširena je zabluda, da korov štiti sadnicu
ma od čega. Ovakva zaštita odvodi sadnicu na drugi svet. Već je hiljadama
eksperimenata dokazano, da korov predstavlja milione mikroskopskih
pumpica, koje crpe iz zemlje vlagu i sve hranive sastojke. Ako dodamo,
da neki još i kaldrmišu sadnice navaljujući oko nje veliko kamenje,
jasan je razlog smrti sadnice. Užareni kamen u toku letnjih vrućina
ispeče mladu nerazvijenu stabljiku. Sem toga kamen sprečava aeraciju
zemljišta i asimiliranje azota i biljka se prosto uguši. Ako biljka
preživi sve te opasnosti, nastaje još jedna opasnost — stoka. Seoski


624