DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Bogatim iskustvom i mnogostranim neumornim radom postigao je pokojnik silnu
okretnost, te je ovim naknadio pomanjkanje pergamentne diplome.


God. 1876. nastupio je Ivan Tropper podijeljeno mu mjesto kod Brodske imovne
općine. Bila mu je povjerena uprava kotarske šumarije u Vrbanji, čije je sjedište naskoro
bilo preneseno u Qunju i najzad u Rajevoselo. Ispit ža samostalno vođenje šumskog
gospodarstva položio je kod Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade
u Zagrebu 1878. god. i nakon toga postigao je definitivno namještenje. God. 1879. rukovodio
je neko vrijeme režijske radnje oko izradbe bukove građe i goriva u šumama
Trnjanske šumarije.


God. 1882. premješten je iz Rajeva sela u Vinkovce i to k Šumsko - gospodar


stvenom uredu Brodske im. općine, te mu je povjerena blagajna i djelomična upravna


referada. Na ovome mjestu ostao je sve do svojeg umirovljenja.


Za nadšumara promaknut je god. 1886., za šumarnika 1909., a činovničku je karijeru
završio rangom nadšumarnika, u koji je bio unaprijeđen god. 1912. Umirovljen
je koncem listopada 1919.


Odmah iza umirovljenja preuzeo je mjesto blagajnika u Vinkovačkoj vjeresijskoj


banki, gdje je službovao sve do konca godine 1927. Kao činovnik- odlikovao se neumor


nom marljivosti, istančanim osjećajem dužnosti, čeličnim značajem i uzornim poštenjem.


Prema gore bio je discipliniran, prema dolje do skrajnosti susretljiv. Sve je


stranke, bili to pravoužitnici ili nepravoužitnici, primao — štono se veli — u rukavicama


i za svaku je imao utješnu riječ. U saobraćaju sa svojim stručnim drugovima bio je


vanredno prijazan, ni s kirn se nikada nije upuštao u prepirke, svojim je bogatim isku


stvom svakome rado davao dobre savjete.


Svojim podređenima bio je strpljiv učitelj, dobar i brižan otac. Svojim mirnim


i tihim nastupom znao je tečaj poslovanja uvijek svesti u normalnu kolotečinu. Kad bi


kojega od svojih podređenih morao ukoriti ili kazniti, onda je ta kazna, makar bila i


umjerena, više boljela njega samoga nego onoga, koji je bio kažnjen.


Pokojnik nije mario za bučne zabave u iskićenim dvoranama. Njega je jedino


privlačila šumska muzika, pijev ptica pjevica, zov divljači, urli´k -grabežljivaca, lomljava


vihra, tresak groma, prasak pušaka u lovu, a kod kuće dobra knjiga i odgoj svoje djece.


To mu je bfla jedina razonoda, kako to spominje u vlastitom životopisu. I ako


je u vršenju svoje vanjske službe često bio u opasnosti života, često i gladan i izmoren


i prokisao i prozebao, to bi ipak — kako sam ističe — u slučaju ponovnog rođenja


htio biti samo šumar i ništa drugo.


Pokojnik se vjenčao god. 1880. sa Marijom Baronek, kćerkom vlastelinskog šu


mara Franje Baroneka iz Krzinca u Češkoj. S njome je živio u sretnom braku sve do


svoje smrti. Iza sebe ostavlja ožalošćenu udovu i troje djece: starijeg sina ing. Antuna


Troppera, višeg šum. savjetnika kod drž. direkcije šuma u Tuzli, mlađeg sina Dr. Franju


Troppera, predsjednika okružnog suda u Varaždinu i kćerku Anicu, udovu građevnog


savjetnika ing. Vilima Ulzesa. Pokojnikove zemne ostatke odnesoše iz kuće na mrtvačka


kola i zatim do groba pravoužitnici Brodske imovne općine, da bi ovako iskazali dugo


godišnjem i omiljenom činovniku imovne općine svoju poštu i harnost.


Na otvorenom grobu oprostio se od pokojnika dirljivim govorom računarski in


spektor Josip Crepić istaknuvši sve vrline i zasluge pokojnikove i dugogodišnji njegov


mučni rad.


Neka je slava i čast nadšumarniku Ivanu Tropperu i laka neka mu bude zemljica.


Oskar Agić,


šumar, nadsavjetnik u p..-i


689