DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 73     <-- 73 -->        PDF

mislio, to je svakom otvoreno i rekao, bez okolišavanja i uljepšavanja, ne mareći mnogo,
hoće li se time kome zamjeriti ili ne. To ljudi obično ne vole, a najmanje mogućnici,
ali je takav bio u službi i u privatnom životu.


Svojim starješinama iskazivao je dužno poštovanje, ali bez traga ikakove servilnosti,
pa se nije nikada dodvoravao ni ministarskom fotelju ni položaju poslanika ni
bilo kakovoj ličnosti ili stolici činovničke hierarhije, a ni interesima zlatnoga teleta.
Nije htio da zna ni za kakove političke i partijske razlike ni za njihove specijalne interese
i »velike brige« za narod, dakako uvijek na račun narodne šumske imovine. Prema
tome nije htio da zna niti za kakove intervencije i koncesije, a ni za kompromise, pa
makar to — kao obično — imalo i loše posljedice za njega. Naprotiv je otvoreno i
oštro osuđivao takova traženja kao i one javne službenike, koji su uvijek bili spremni
da takovim zahtjevima raznih mogućnika što bolje posluže i udovolje.


Držao se daleko od svake spletke i podvaljivanja, a protekcije nije tražio nikada
i ni od koga, pa ni od svojih prijatelja, oslanjajući se samo na ispravnu i objektivnu
ocjenu svoga rada. No zato nije ni pred kim sakrivao svoje negodovanje, pa ni pred
najvišim pretpostavljenima, ako je bio uvjeren, da mu je učinjena kakova nepravda.


Kako je imao vanredan osjećaj dužnosti, to nikada nije otklanjao ili odgađao da
izvrši kakav povjereni mu posao, pa makar mu to eventualno i ne bi konveniralo.
Službena dužnost bila mu je preča od svega.


Bio je već 20 godina u aktivnoj službi, kada se napokon sjetio, da bi i on mogao,
a i trebao da upotrijebi odmor, koji ga po zakonu pripada.


U stručnim pitanjima nastojao je uvijek, da bude što objektivniji. Ako je o nekom
predmetu jednom stvorio svoje mišljenje, a to je bilo uvijek tek nakon pomnog
proučavanja, onda nije od njega odstupao, već ga je uporno branio, pa makar svi drugi
bili drugoga mišljenja.


Ma da je imao ne samo vrlo opsežno i temeljito stručno znanje, a uz to i veliko
iskustvo u praktičnom radu, razmjerno je malo pisao u stručnim časopisima, što je
velika šteta. No zato je često znao sa ironijom da govori o onim stručnjacima, koji su
se rado javljali u javnim glasilima sa svojim idejama i predlozima, ali koji su u praksi
radili upravo protivno od onoga, što su teoretski zastupali.


Mnogo je radio na sastavu raznih normativnih naredaba i uputstava za administrativnu
službu i upravu šuma, za uređivanje šuma, za pošumljavanje krša i uređivanje
bujica, a mnogo je sarađivao i u raznim komisijama, koje su se bavile tim
poslovima.


Ako je nastala kakova dvojba ili sumnja, da neka stručna mišljenja ili neki podaci
nisu dosta pouzdani, ne jednom je bio pozivan, da i on dade svoje mišljenje, jer
se znalo, da će ono biti ne samo temeljito obrađeno, nego i skroz objektivno, pa bili
tu u pitanju neznam čiji interesi.


Prema mlađima bio je obično dosta rezerviran, dok ih nije bolje upoznao. Pa
tek kada je vidio, koliko vrijede kao stručnjaci i ljudi, onda se otkravio i približio.
Mlađega kolegu uvijek je rado poučio, kada je vidio, da mu koje stručno pitanje i njegovo
praktično rješavanje nije dosta jasno.


Prilikom inspekcija podređenih mlađih činovnika nije htio ni na opetovane njihove
zamolbe da prestupi prag privatnoga im stana, dok nije svršio posao, te se potpuno
uvjerio, da je njihov rad u svakom pravcu ispravan. Onda je nestalo sustezljivosti,
prestao je biti starješina, te postao dobar drug, razgovorljiv i zabavan član društva.


Kao ponosan čovjek bio je vrlo osjetljiv na svako omalovažavajuće susretanje.
Odlazeći u penziju smatrao je, da mu je zvanična dužnost, da se oprosti od tadašnjeg
resornog ministra. Prijavio se u kabinetu. »Tko ste Vi i što želite« upita ga s visoka
činovnik u kabinetu, koji prima i najavljuje stranke ministru. »Gospodin ministar ne
može Vas primiti, jer je službeno zauzet, a imati će i konferenciju sa narodnim posla


691