DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1937 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Kao vrsnog i spremnog stručnjaka šalju ga godine 1911., zajedno sa još nekoliko drugova, da proučava metode i uspjehe u pošumljavanju krša i golijeti u tadašnjem austrijskom primorju, a godine 1913. šalju ga opet — sa još jednim starijim šumarskim činovnikom — u Njemačku, gdje su u raznim najbolje renomiranim šumskim područjima proučavali prokušane metode uređivanja šuma, kako bi se one najbolje mogle da primijene i na području Hrvatske i Slavonije. Kada je godine 1914. buknuo svjetski rat, morao je u vojsku i na bojište, te je bio na ruskoj fronti sve do pod kraj godine 1916., kada je po šumarskom odsjeku zemaljske vlade u Zagrebu bio reklamiran kao prijeko potrebna stručna sila i gdje je ostao na radu. I u našoj vojsci obnašao je čast rezervnoga oficira. Kod šumarskog odsjeka u Zagrebu napredovao je dalje u službi, te je postao šumarski savjetnik i šumarski nadsavjetnik. Jedno vrijeme, od početka i sve do polovice godine 1920., vršio je kao zem. šumar, nadsavjetnik dužnost šefa šumarskoga odsjeka u Zagrebu, pa je tu i nakon toga službovao sve do god. 1922., kada ga kao zemaljskog šumarskog nadsavjetnika premjestiše za šumarskog referenta okružnog načelstva u Varaždinu. No malo vremena zatim, pošto je jedna politička partija htjela da na tom mjestu ima svoga čovjeka, morao je svoj referat predati tom partijskom čovjeku, a on — nemajući službenog zaposlenja — bavio se jedno vrijeme izrađivanjem privrednih planova za nadarbinske šume. Godine 1925. bude pozvan u Ministarstvo šuma i rudnika, te postavljen kod Generalne direkcije šuma za načelnika odjelenja za komunalne šume, a kasnije za načelnika odjelenja za pošumljavanje. Uz tadanje opće prilike moglo se malo šta učiniti za napredak šumarstva. Budući da nije bio, kako ono kažu, dosta elastičan, to je slijedeće godine bio premješten kao šumar, nadsavjetnik za šumarskog referenta u Varaždin, a godine 1927. za oblasnog šumarskog referenta Primorsko-Krajiške oblasti u Karlovac. Ovdje je svojski nastojao, da uvede što bolji red i gospodarenje u područnim komunalnim i privatnim šumama, koje su uslijed mešetarenja raznih neodgovornih političkih ljudi sve to više nazadovale. Naročito je obratio mnogo pažnje pošumljavanju primorskoga krša i golijeti. Na mjestu oblasnoga referenta ostao je sve do godine 1929, kada je postavljen za direktora Direkcije šuma u Zagrebu. Kao direktoru zagrebačke direkcije bili su mu uz redovne poslove povjeravani i drugi važniji zadaci, a naročito je sudjelovao u komisijama za izradbu uredaba i naredaba u vezi sa novim zakonom o šumama. Kada je bio, tako reći, na kraju svoga aktivnoga službovanja, bude početkom godine 1935. ponovno premješten k Ministarstvu šuma i rudnika u Beograd, te je kao inspektor bio šef odsjeka za uređivanje bujica. U tom svojstvu službovao je do konca augusta 1935. god. Isti dan, kada je navršio 35 godina neprekidnog aktivnog službovanja, predao je molbu za penzionisanje, koja mu je i uvažena. Za svoje revno i savjesno službovanje odlikovan je ordenima Beloga orla V. stepena i Sv. Save III. stepena, a prilikom penzionisanja ordenom Jugoslovenske krune III. stepena. Značajno je, da je on bio jedini od visokih činovnika ministarstva šuma i rudnika, kojemu su prilikom njegovoga odlaska u penziju drugovi, šumarski činovnici, priredili doličan oproštaj, što je najbolji znak, koliko je od svojih drugova u službi bio cijenjen i kao ličnost i kao stručnjak. r ... Na žalost nije mu bilo suđeno, da duže vremena proživi u zasluženom stanju mira. Iza lakšega pobolijevanja početkom ljeta o. g. uhvati ga mjeseca avgusta teška holest, koja ga je i slomila. Umro je u Zagrebu 10. oktobra o. g., gdje je i sahranjen. 693 |