DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

posjednika, jer ne posjeduje dozvolu za diobu šumskog posjeda. Interesent
po tom naknadno zatraži od upravne vlasti dozvolu za diobu.
Banska uprava dravske banovine u ostalim slučajevima, kad
stranka prethodno zatraži dozvolu diobe, primjenjuje odredbu iz § 106


z. š. shvaćajući ju suviše usko, isključuje iz njezine odredbe sve ono, što
po njezinom mišljenju zakon po svojoj volji ne obuhvata, ma da obuhvata
samim riječima, jer ta uprava vodi pri tomu brigu o zaštitnim šumama,
o parcelaciji šuma zbog prodaje u spekulativne svrhe, o tom kakav je
razmjer šume molioca prema njegovom ostalom posjedu. Zakon to ništa
ne obuhvata ni po riječima ni po smislu. Zato takova primjena nije
pravilna, jer nije uslijedila na osnovu zakonskoga ili autentičnoga tumačenja
onog organa, koji je tu normu donio ili koji ju u pravilu donosi, a
to je Narodno predstavništvo (tzv. autentična kritika ili ispravka ili
emendacija)}. Jedino autentično (zakonsko) tumačenje ima formalnu
obvezatnu snagu, obvezuje kao zakon, jer nije drugo nego zakon. Autentično
tumačenje vrijedi i za protekle slučajeve (ima retroaktivnu snagu).
Egzekutivna vlast, kad tumači svoju normu, tumači je autentično. Odredba
iz § 106 nije norma izdana po Ministru šuma i rudnika.
Da bi se administrativna praksa uputila sigurnijim pravcem kod
primjene konkretnoga propisa i s tim olakšalo i pospješilo pravno gospodarsko
poslovanje, što važi naročito za Sloveniju, gdje ima preko


160.000 malih i srednjih šumskih posjednika, potrebno je prema izloženom
dati upravnim vlastima načelne upute, dok se prilikom predstojećega
novelisanja zakona o šumama može autentično protumačiti konkretan
propis u pravcu, da se traženje odnosno davanje dozvole upravne
vlasti za diobu šuma privatnih lica ograniči: a) na šume u površini iznad
300 ha, jer je takovo ograničenje u pravnoj i gospodarskoj vezi sa propisom
iz § 74 z. š., po kojem privatna lica moraju sa svojim šumama gospodariti
po privrednom planu, ako su im šume veće od 300 ha;5 b) za
privatne šume ispod 300 ha, koje su oblasno proglašene zaštitnima ili
su opterećene šumskim servitutima, dakle koje zbog toga stoje pod osobitim
javnim nadzorom u smislu § 56 z. š., jer je za takve šume bez
obzira na površinu propisano gospodarenje po načelu stroge trajnosti
odnosno po privrednom planu (§ 57 z. š.).
Isto je tako potrebno dovesti u sklad propis iz § 149 z. š. (sankcije
za slučaj nedozvoljene diobe) sa propisima o. g. z. u pogledu nasljedstva
i razvrgnuća zajednice dobara.


Konkretno, §-u 106 z. š. mogu se dodati nova dva stava, koji bi
glasili:


a) »Dozvola vlasti za diobu šuma i šumskoga zemljišta privatnih
lica, kojih šume ne stoje pod naročitim javnim nadzorom, nije potrebna
za šume i šumska zemljišta ispod 300 ha, dok je za šume i šumska zemljišta
iznad te površine potrebna dozvola vlasti u svakom slučaju bez
obzira, da li se šuma i šumsko zemljište sastoji iz jednoga ili više prostorno
odvojenih dijelova, jedne ili više katastarskih čestica«.


b) »Dozvola za diobu šuma i šumskoga zemljišta nije potrebna za
slučaj nasljedstva i razvrgnuća zajednice po odredbama građanskoga
zakonika.«


6 Dakle za šume ispod 300 ha nije potrebna takova dozvola.


9