DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Ing. S. OMANOVIĆ (SARAJEVO): TIPIČNE VRSTI KONIFERA U KRAJEVIMA ZAPADNE SRBIJE (QUELQUES CONIFERES TYPIQUES DE LA SERBIE OCCIDENTALE) Dr. Frant. Novak , profesor iz Praga, imao je priliku da obiđe u god. 1925. i 1926. neke krajeve zapadne Srbije, naročito srez zlatiborski, užički i račanski, pa je tom prilikom zapazio, da u ovim krajevima rastu tipične forme smreke, jele, omorike, bijelog i crnog bora. U svojoj brošuri! od 15. oktobra 1926. g. »Ad florae serbicae cognitionem additamentum primum« navodi morfološke i fiziološke razlike između pojedinih forma tih četinjara, koje tu rastu na izrazito serpentinskom zemljištu. Profesor Novak našao je sjeverno od grada Kraljeva svuda iznad 860 met. nadmorske visine tipičnu formu smreke Juniperus oxycedrus (Ceder-Wachholder). Dao joj je ime Juniperus oxycedrus »parvifolia«. Na kamenitoj sjevernoj strani brda »Oštra čuka« južno od grada Kraljeva pronašao je tu formu smreke, gdje raste na izrazito serpentinskom tlu, a razlikuje se od obične smreke (juniperus oxycedrus) po tome, što ima kraće iglice (8—10 mm), dok obična smreka može imati iglice duge do 16 mm. Kod ove smreke po profesoru Novaku lišće je kruto il oštrije bodljikavo. Iglice su na gornjoj strani jednom žilom (prugom) na dvoje rascijepljene, dok je inače gornja strana iglica plavkasto-bijela sa zelenom uzdužnom prugom. Plod je kod pronađene smreke okrugao, rumenkast i sjajan, dak je kod obične smreke mastan i smeđe-crvenkaste boje. Poznato je, da smreka raste na kršu i da je juniperus oxycedrus izrazita biljka mediteranske klime, dakle našeg Primorja, Dalmacije i južne Hercegovine, dok po Novaku kratkolisnata smreka raste, kako je gore navedeno, na serpentinu i na većoj nadm. visini (iznad 860 m). Po mome mišljenju ne bi se ova kratkolisnata smreka morala učvršćavati u tipičnu formu, a da ona ima kraće iglice, razlogom je okolnost, da njoj s obzirom na stojbinu, gdje raste, nije potrebna tolika inspiracija zračne vlage, kolika je potrebna mediteranskim smrekama, koje gotovo sve imaju duge i dosta razvijene četinje sa mnogobrojnim asimilacionim organima. Vrijedno je dakle spomena, da ova vrsta četinjara raste i na serpentinu u zapadnoj Srbiji, dok je do sada bila poznata kao biljka krša. Jelu (Abies pectinata) naziva Novak synonimom »Abies alba«, pa kaže, da je ima na serpentinu u tipičnoj formi na brdu Ravni stô južno od Kraljeva na nadmorskoj visini od 1250—1550 met. i na zasjenjenim sjevernim stranama brda Tornika (Zlatibora 1300—1550). U svojoj brošuri nije naveo, pa čemu se ova tipična vrsta jele razlikuje od obične jele, koja na pr. raste u istočnoj i srednjoj Bosni. Trebalo bi dakle ispi li |