DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 26     <-- 26 -->        PDF

pjevališta. Do pola četiri nije se čula pjesma. Pošao sam tiho naprijed bliže prema
sjedalu, to jest preko vrha kose na burnu stranu, i zamijetio sam pjesmu, sve i iz
udaljenosti, u dva pravca; znači: dva pijevca. Pošao sam prema lijevom, jer mi se
činio glas jači i bliži. Kad sam tiho pošao još naprijed, razabrao sam točno: pede pede
- pede - pede - pede - pedededede - hau - hau - hau! Pravo govoreći, već sam
bio skoro i zaboravio na pjesmu iz god. 1934., pa sam četvrt sata slušao ,na mjestu
to škljocanje i škripanje čekajući sveder glavni udarac »tlok«, da mogu naskakivati,
jer smo već naučni da iza glavnog udarca napredujemo. Pijevac, je bio udaljen, sudeći
po glasu, oko 100 koraka preda mnom, nizao je glasno kiticu za kiticom i tek iza četvrt
sata došlo mi je u svijest, da pijevac pjeva bez glavnog udarca »tlok«, i onda sam
počeo napredovati kod brušenja. No moje napredovanje bilo je sporo i nesigurno, tako
da sam mogao samo od vremena do vremena već prema terenu i zaprekama, na koje
sam nailazio, napredovati tek po jedan korak. Prošlo je pola sata, dok sam se približio,
sudeći po glasu, u blizinu oko 35 koraka, ali pijevca nikako nisam mogao ugledati.
Kroz sve to vrijeme pijevac niti jedan put nije proizveo glasa »tlok« i ako je neprestano
pjevao. Kako pijevca nisam vidio, nisam se usudio dalje ići i ostao sam zaklonjen
medu jelićima na mjestu, dok se bolje razvidi, da mogu ugledati pijevca. Kroz sve
to vrijeme pijevac je pjevao jednako i na isti način glasno, ali bez glavnog udarca.
Sa desne strane čuo se drugi pijevac i taj je pjevao neprestano i nizao kiticu za
kiticom, ali od te pjesme čuo sam samo glavni udarac »tlok«, a taj pijevac mogao


.. biti udaljen oko 150 koraka od mene. Istodobno u mojoj blizini javljale su se tetrebice
sa »gôôz - gôôz - gôôz.« Pričinio mi se taj glas sličan donekle glasu divlje
patke i od tih glasova ovoga reda ostalo mi je u uhu i slovo »z«. Tetrebice su se
dizale sa zemlje i prelijetale. Bilo je već blizu pet sati i dobro se vidjelo, ma da je
bilo nebo oblačno. Preda mnom je bila jedna visoka i granata jela. Dobro sam po
njoj gledao, ali pijevca nisam mogao nikako ugledati i zaključim, da je na jednoj
manjoj bukvi iza te jele. Kod slijedećeg škripanja pođem stoga iz moga zaklona


dva koraka na desno u smjeru da napredujem mimo jele. I tek što sam iz zaklona
izašao i stao, pijevac me je ugledao i odletio sa jele. Sjedio je na jednoj od donjih
grana jele, pet-šest metara nad zemljom i ako je stablo bilo visoko oko 20 m. Kad
se pijevac digao, dobro sam vidio, da je krupan i da ima dugačak rep, dakle nedvo´iimno
stari pijevac. Dok je pijevac 1934. god. u Bijeloj Kosi pjevao bez ubrzanja
i bez glavnog udarca, ovaj je pjevao sa ubrzanjem i potpuno normalno, ali bez
glavnog udarca. Slušao sam ga jedan cijeli sat. Lugara, koji me je pratio, ostavio
sam na vrhu kose. Kad sam se k njemu povratio, kazao mi je, da je tu pred par
dana slušao jednog pijevca, koji je čitavo jutro »samo šklobao sa kljunom« i nije
htio da pjeva. Dakle očit dokaz, da je taj pijevac i prije mog dolaska tako pjevao,
samo što lugar kao početnik nije znao, da ima i takova pjesma. Zaključujem stoga
ponovno, da je za kapelskog tetrijeba karakterističan ovaj način pjevanja. I ako g.
Dr. Š. označi točno mjesto, gdje je ovakovo nešto spomenuto u stranoj literaturi,
onda ću ja postati od Savla Pavle.
A sad o resama na prstima velikog tetrijeba. O. Dr. Š. hoće da izbije kapital,
koliko mogu razabrati iz njegova pisanja, da sam napisao u Vjesniku »da ti priperci
na prstima nogu nisu samo kakova rudimenta i zaostaci«, a u Š. L. »da te rese na
prstima nogu nisu nikakova rudimenta i zaostaci«. Kad bi i tako bilo, smisa o j e
jeda n te ist i za svakoga, tko razumije naš jezik. Međutim izlazi prema mom
originalu, da je .. L. R. Vjesniku (str. 16S god, 1935.) navod >. nisu samo kakova rudimenta
« tiskarska pogreška, jer u mom originalu stoji: »nisu nikakova rudimenta«.
A zašto sam napisac prije priperci, a ´.ad rese, dovoljno sam obrazložio u svom
članku u »šumar, listu«. I jedan i drugi izraz je moj i ja sam ga prvi uveo u našu
lovačku literaturu, a ako % Dr. Š. drži, da nije tako. onda neka navede djelo i
stranu, gdje su ta dva iziaza i od kojega autora prije mene u lovačkoj literaturi


24