DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 4     <-- 4 -->        PDF

formiran) šumski kapital u dobnim razredima, uvećavaju se troškovi
gospodarenja, uprave i čuvanja. Zato zakon čuva integritet šuma bez
razlike vlasništva.


Općinske, seoske i plemenske šume ne mogu se dijeliti, jer bi se to
protivilo njihovoj svrsi! i prirodi, a s druge strane parcelisanje i atomiziranje
kolektivnih šuma i prelaz u individualno vlasništvo ima često za
posljedicu neracionalno gospodarenje i konačno propast šume. Pitanje
diobe ostalih komunalnih šuma regulišu specijalni zakoni, od kojih neki
dozvoljavaju diobu na manja privredna tijela, a neki i u individualno
vlasništvo (izuzetno), kad se radi o parcelaciji šumskog zemljišta, da se
udovolji neotklonivoj životnoj potrebi korisnika šuma na poljoprivrednom
zemljištu. Privatna lica mogu dijeliti svoje šume, ali po dozvoli vlasti.


Od ukupne šumske površine (u približnom iznosu od 7,500.000 hektara
ili 31-5% od čitave površine) ima u Jugoslaviji privatnog šumskog
posjeda 2,265.626 ha ili, 9.4%! od ukupne površine naše države.


§ 106 našega zakona o šumama (z. š.) od 21. XII. 1929. g. u stavu 3
propisuje:


»Šume i šumska zemljišta privatnih lica mogu se dijeliti samo dozvolom
vlasti. Tu dozvolu daje za šume do 500 ha Ban, a za veće površine
Ministar šuma i rudnika. Dozvola se neće uskratiti, ako ne postoje
opravdani razlozi zbog kojih bi, u slučaju diobe, došla u opasnost trajnost
šumskog gospodarstva.«


§ 149 istoga zakona propisuje:


»Ko bez dozvole nadležne vlasti vrši deobu šuma i šumskoga zemljišta,
kazniće se novčanom kaznom od 500 do 5.000 dinara, a sam akt
deobe ima se poništiti i dovesti u predašnje stanje, ukoliko se time ne
vređaju stečena prava trećih lica.«


Kako je regulisano pitanje diobe u drugim nekim zemljama, u kojima
nema dovoljno šuma i gdje državna šumska politika treba strogo
da pazi na očuvanje postojećih šuma odnosno nastoji da proširi areal
svojih šuma?


U Francuskoj2 se dioba šuma vrši kao i dioba ostalih nekretnina
(najčešće povodom nasljedstva).


U Njemačkoj3 se u nekim krajevima dijele slobodno privatne šume,
a u nekima je dioba ograničena. U potonjem se slučaju nastoji, da se atomiziranje
malog privatnog šumskog posjeda ograniči zbog nemogućnosti
vođenja valjanog šum. gospodarstva, i to tamo gdje nasljedno pravo daje
dovoljnu zaštitu protiv prevelikoga atomiziranja malog privatnog
šumskog posjeda. Ograničavanje stvarno ne otežava diobu: 1) ako
su ispunjeni zakonski uslovi, 2) ako je zemljište trajno bolje upotrebivo
za višu kulturu, 3) ako kompleks nije podesan za pravilno šumsko
gospodarstvo, 4) ako su kompleksi, koji se dijele (cijepaju) podesni
za šumsko gospodarstvo, 5) ako nisu u pitanju javni interesi (na
pr. u pokrajini Schwarzburg-Sonderhausen dozvoljava se dioba, ako se
diobi ne protive zemaljsko-kulturni interesi, a u pokrajini Schwarzburg


2 Charles Guyot : Cours de droit forestier, Paris, 1909—1910, Tome II, ipage 811.


3 H. Weber . Handbuch der Forstwissenschaft, Tübingen 1927, str. 397 do 401.


Dr. M. Endres : Forstpolitik II Auflage, Berlin, 1922, str. 327.


Dr. H. Weber : Forstwirtschaft-Politik, 1926, Neudamm, str. 235 i dalje.


2