DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 42 <-- 42 --> PDF |
1. Lango v (1915—1920) kišni faktor; 2. De Martonneov (1926) indeks ariditeta; 3. Alberto v (1928) reducirani kišni faktor; 4. Embergero v (1930—1933) pluviotermič´ki kvocijent; 5. Ama n nov a (1929) higrotermija; 6. Qamso v (1923—1931) higrički kontinemtalitet; 7. Kotilainenov (1933) indeks oceaniciteta. U istome cilju postoje osim raznih termičkih i sintetičkih indeksa još i kombinovani indeksi (Szynkievicz 1925, Gonzales Va z que s 1923), te više grafičkih indeksa (klimogrami, pluviohipsogrami, hyohipsogrami). Autor posvećuje posebno poglavlje šumsko-botaničkoj geografiji i klimatologiji Italije, odnosno klimatskoj razdiobi ´biljnih areala u Italiji. U pitanju dendrogeografske razdiobe osvrće se na razdiobu od Fioria (1908), Beguinota (1933), Pa varia (1936), Lüdi a (1935), Negri a (1934), a izlaže pritom i svoje gledište. Danas se pridaje naročita vrijednost razdiobi, koju je postavio A. P a va r i, a isto tako i razdiobi Rub n e r o v o j. U ovoj knjizi autor je obradio meteorološke podatke, koji su prikupljeni na 474 stanice iz raznih područja talijanske vegetacije. U blizini pomenutih stanica pobilježenu je najvažnije autohtono šumsko drveće. Pomoću tih podataka pokušao je autor odrediti vrijednost najvažnijih sadanjih vegetacijskih klasifikacija (P a v a r i, Rubner) , odnosno vrijednost najvažnijih u novijoj stručnoj literaturi često rabljenih pluviotermičkih klimskih indeksa, i to od Em berger a, Q a m s a, Lan g a, A m a n n a i K o t i 1 a i n e n a. Iz dobivenih podataka došao je autor do zaključka da Pavariev a i Rub n e r o v a klasifikacija mogu dobro da posluže za ograničavanje talijanskih šumskovegeta. eijskih zona. Za dendrogeografske ciljeve daje naročito dobre rezultate Pa variev a razdioba, ako se kod nje osim termičkih podataka (srednja godišnja temperatura, srednja godišnja temperatura najtoplijeg, odnosno najhladnijeg mjeseca) upotrebe podaci o oborinama. Pokušaji ograničavanja vegetacijskih zona pomoću pomenutih klimskih indeksa Bijesu donijeli željenog rezultata, budući da dobivene vrijednosti za pojedina klimatska područja padaju unutar veoma širokih granica. Oni su se prema tome za praksu pokazali nepouzdani i teško upotrebljivi. Knjizi su dodane kolorirane karte i to: 1.) Karta o šumsko-klimatskim zonama Italije izrađena prema klasifikaciji od Pavaria (1916); 2.) Karta vegetacijskih područja Italije izrađena prema klasifikaciji od Embergera (1930´—1933); 3.) Klimatska karta Italije izrađena na osnovu Langova kišnog faktora (1915´—1920); 4.) Isoepirička karta Italije izrađena na osnovi Gamsovog higričkog kontinentaliteta (1931). Ing. Milan Anić. PLANČIC J.: ONDATRA (BIZAMSKI ŠTAKORA Zagreb 1937, str. 19. U ovoj knjižici, izdanoj po Zavodu za primjenjenu zoologiju Savske banovine, opisan je način života, rasprostranjenje i način tamanjenja bizamskog štakora (Fiber zibethicus), zvanog općenito »ondatra«. Domovina je ondatre Sjeverna Amerika, i to područje velikih jezera, koja se nalaze na njenom sjeveroistočnom dijelu, na granici Kanade i Sjedinjenih Država. U pustim močvarnim predjelima ona je korisna, jer joj je krzno veoma cijenjeno, a meso jestivo. No gdje je čovjek takva područja priveo već kulturi, ondatra se smatra vrlo opasnim štetnikom. Bušeći rovove za svoje nastambe, ona u velikoj mjeri ugro 40 |