DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Rudolfstadt, ako se tomu ne protive opći interesi, u Waldecku pak, kad se na novim manjim parcelama hoće moći stručno šumarski gospodariti). U onim bivšim pokrajinama Njemačke, gdje je za diobu potrebna dozvola vlasti, treba prethodno stručno utvrditi, da li će se na novo nastalim šumskim površinama moći voditi pravilno ili valjano šumsko gospodarstvo ili stručno šumarski gospodariti (Waldeck). Kako je u Njemačkoj većina velikih privatnih šuma fideikomisno dobro, bilo je u nekim, a ne u svim krajevima Njemačke, propisano potrajno šumsko gospodarenje u privatnim šumama, dok je u drugim bilo slobodno, kao što je i kod nas. Zato je u nekim pokrajinama Njemačke dioba usiovljena stručnim nalazom, da će se po izvršenoj diobi moći na novo-nastalim šumskim parcelama »pravilno, valjano stručno gospodariti«. Tako se gospodariti može samo na određenoj produktivnoj površini. Kolika je donja granica te za produkciju drveta potrebne površine, posve je relativno, jer zavisi o raznim okolnostima. Po §-u 21. austrijskog zakona o šumama od 3. XII. 1852., koji je do 1929. g. važio i za neke naše krajeve, »za diobu (ostalih) privatnih šuma odlučni su zakoni o komasaciji i arondaciji zemljišta.« Zakon o komasaciji od 22. lipnja 1902. previdja .mogućnost dijeljenja i šuma iz § 56. sadanjega z. š., dakle šuma, koje stoje pod naročitim javnim nadzorom. Zakon o šumama za bivšu Kr. Srbiju od 23. III. 1904. i raspis o šumama za bivšu Kr. Crnu Goru od 15. IV. 1904. broj 2404 ne regulišu pitanje diobe privatnih šuma. Spomenuto zakonodavstvo nije dakle jedinstveno i odredjeno, ali je u poređenju sa našim zakonodavstvom mnogo liberalnije- Da razmotrimo izbliže citirane odredbe našega zakona o šumama sa stvarno-pravnoga odnosno sa šumsko-gospodarskoga gledišta. Opći građanski zakonik poznaje djeljive i nedjeljive stvari. Juridički je stvar djeljiva onda, ako diobom nastaju dijelovi iste stvari i razmjerne vrijednosti, tako da suma njihovih vrijednosti nije nesrazmjerna vrijednosti prijašnje stvari. Dijelovi treba da imaju vlastitu egzistenciju, da mogu biti samostalni predmeti prava. Po građanskom zakoniku može privatno lice raspolagati sa svojom šumom kao i sa svakom drugom nekretnom stvari. Može s njome raspolagati za slučaj smrti, može prodati iii pokloniti čitav svoj šumski posjed ili pojedine dijelove. Može kao suvlasnik ili kao dioničko društvo tražiti svoj dio na šumu. Odredba iz § 106 z. š. suviše je općenita, jer 1) pobliže ne određuje na koja se privatna lica odnosi (odnosi se dakle na sva fizička i juridička lica, koja su vlasnici ili posjednici privatnih šuma); 2) ne razlikuje šume po njihovu značaju (zaštitne, na apsolutnom šumskom tlu ..) odnosno šume slobodne ili šume privatne iz § 56 zak. o šumama; 3) ne određuje ni gornju ni donju granicu šumske površine, za koju je potrebna dozvola diobe. Po zvaničnom komentaru § 106 z. š.4 »zakonodavac je imao tu pred očima u prvom´ redu parcelaciju velikih šumskih posjeda«. Zvanični komentator dalje ništa ne objašnjava, što je zakonodavac imao pred očima poslije toga. Po mojem je mišljenju komentator u to vrijeme stajao pod utjecajem predstojeće likvidacije agrarne reforme (1931), koja se odno 4 Vidi: Zakon o šumama, izdanje Ministarstva šuma i rudnika, Beograd, knjiga 1/1930. 3 |