DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 6 <-- 6 --> PDF |
sila i na velike privatne šumske posjede, što nije bilo potrebno, jer je u zemljišnim knjigama postojala klauzula o zabrani opterećenja i otuđenja velikih privatnih šumskih posjeda, koja se po likvidaciji agrarne reforme briše. Dakle il po zvaničnom komentaru izlazi, da za sve privatne šume bez obzira na veličinu površine treba tražiti dozvolu za diobu. Osim toga § 106 z. š. ne razlikuje šum. posjed u jednom kompleksu od posjeda, koji se sastoji iz više prostorno odijeljenih objekata, niti razlikuje diobu jednog posjeda na cijele katastarske čestice od diobe jedne katastarske čestice na više dijelova. Zakonski izraz »trajnost« (potrajnost) šumskog gospodarstva identičan je sa stručnim izrazom »produkciona potrajnost« kod slobodnih privatnih šuma (dakle privatnih šuma iz § 56 z. š.) i sa izrazom »prihodna potrajnost« kod neslobodnih privatnih šuma (onih iz § 56 z. š.). Da to objasnim. Naše šumsko gospodarstvo ima krajnji cilj, da se šumama kao privrednim objektima razumno gospodari. Racionalno gospodarenje znači gospodarenje po nekom smišljenom planu ili po stručnim uputstvima. U tomu naš zakon o šumama nije apsolutan i totalitaran, već razlikuje šume i po posjedovnom obliku i po općem šumskom značaju. Zakon propisuje racionalno gospodarenje sa šumama: a) sa kojima se mora trajno gosodariti ili strogo trajno gospodariti, dakle po principu periodičke ili godišnje prihodne potrajnosti ili čak godišnje potrajnosti u jednakim godišnjim prihodima (u materijalu odnosno novcu); b) sa kojima se ne mora gospodariti po tom principu, već po principu produktivne potrajnosti odnosno racionalno gospodariti, a to su privatne šume, koje ne spadaju pod udar § 56 zak. o š. Za šume pod a) obligatorno je gospodarenje po privrednom planu bez izuzetka, a za šume pod b) samo ako su veće od 300 ha (izuzetno, po specijalnoj odredbi, i za šume na kršu i ispod 300 ha). Privredni plan za te šume iznad 300 ha predstavlja stručni šumarski operat, koji osigurava vlasniku šume najveću rentu tla odnosno najveću šumsku rentu, već prema konkretno izgrađenom drvnom kapitalu. Kako posjednik privatne šume sa površinom ispod 300 ha nije obavezan da sa svojom šumom gospodari po odobrenom privrednom planu, dakle nije obavezan po sili zakona da stručno šumarski t. j . racionalno gospodari sa svojom šumom, već mu zakon o´ šumama samo zabranjuje krčenje i pustošenje šume odnosno postupak, kojim se onemogućava trajnost šumske proizvodnje ili uzgoj šume, izlazi iz toga, da za takovo lice važi obaveza gospodarenja po principu produkcione potrajnosti u najužem smislu riječi, jer mora svaki sječinu (makar bila nezrela sastojina) u zakonski određenom roku pošumiti, mora dakle neprestano producirati drvo. Prema tomu ne može se u ovom slučaju tražiti trajnost šumarskog gospodarstva, jer bi traženje te trajnosti u krajnjoj konsekvenciji značilo imati u vidu neki javni privredni: interes, t. j . zbog zaštite toga interesa još veće ograničavanje privatnoga vlasništva, nego je to zakonom propisano. Zvanični komentar § 106 z. š. naglašava, da se odredbom o ograničavanju diobe ne odustaje od načela slobodnog raspolaganja sa privatnom svojinom, pa se dozvola za diobu neće uskratiti, kad nadležne 4 |