DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 7 <-- 7 --> PDF |
> upravne vlasti imaju razloga da vjeruju, da se šuma neće uništiti t. j . da neće doći u opasnost trajnost šumske proizvodnje.« Ovdje su konfundirani pojmovi »trajnost šumskog gospodarstva« i »trajnost šumske proizvodnje«. I ako je ovakovo tumačenje i suviše ekstenzivno, ipak ni ono ne isključuje potrebu da prilikom uskraćivanja dozvole za diobu treba imati u vidu: a) šume iznad i b) šume ispod 300 ha. Ad a) Kod diobe šuma iznad 300 ha treba imati u vidu trajnost šumskog gospodarstva u smislu važećega privrednog plana, gdje takav postoji, a gdje ne postoji, može to prema konkretnom stanju šume da ocijeni stručno šumarsko lice. Šumarski stručnjak može na osnovu stručnog nalaza (visum repertum) dati svoje stručno mišljenje, da je za podržavanje trajnog šumarskog gospodarenja potrebna izvjesna površina, na kojoj se može izgraditi onaj kapital u drvnoj masi, koji može godišnje ili periodički odbacivati onu drvnu masu (po kvantumu i kvaliteti), koja najbolje odgovara konkretnim odnosima; drugim riječima, da se stanovita šuma ne može dijeliti iz šumsko-gospodarskih razloga, koje treba pobliže obrazložiti. Ad b) Kod šuma ispod 300 ha treba prigodom primjene postojećeg propisa utvrditi, kraj kakove diobe ili smanjenja šumske površine može doći u pitanje »trajnost šumskog gospodarstva«. Iz rečenoga može se izvesti zaključak, da se takovo pitanje u konkretnom slučaju ne može postaviti, jer se ne radi o trajnosti šumskoga gospodarstva, već o šumskoj produkcionoj potrajnosti. Prema tomu takova se šuma može dijeliti i na male dijelove, jer se i na površini od pola kat. jutra može proizvoditi drvo. Pojmovi »šuma« i »šumsko zemljište« nijesu zakonom definisani, već ta dva pojma po zakonu o šumama izlaze iz svojstva biljne zajednice na stanovitom zemljištu odnosno iz svojstva samoga zemljišta. Prema tomu za šume ispod 300 ha šumarski stručnjak dolazi u težak položaj, da već danas dade stručno mišljenje o tome, da li postoje ili ne postoje opravdani razlozi, zbog kojih bi u slučaju diobe mogla doći u opasnost produkciona potrajnost ili kontinuitet šumske produkcije. Ako ta opasnost zaista u budućnosti nastupi, tu su propisi §§ 6, 11, 12 i ostali z. š. (zabrana krčenja i pustošenja šuma, dužnost pošumljavanja). Sa onim privatnim šumama, s kojima vlasnik šume mora strogo potrajno gospodariti (privatne šume iz § 56 š. z.) postupaće se analogno postupku sa slobodnim privatnim šumama iznad 300 ha površine imajući u vidu prihodnu potrajnost u gospodarstvu. A kako je s javnim interesom? Upravna vlast mora u svakoj svojoj radnji, kojom reguliše izvjestan odnos između zajednice (države) i pojedinca, da se obazire i na javni interes. Po članu 23 Ustava od 3 IX 1931. g. »država ima u interesu cjeline, a na osnovu zakona, pravo i dužnost da interveniše u privrednim odnosima građana, u duhu pravde i otklanjanja društvenih suprotnosti.« Po § 65 st. 2 zakona o unutrašnjoj upravi od 19 juna 1929 g. sa kasnijim izmjenama i dopunama cilj je uprave načelo: »da služi razvijanju i podizanju duhovne i materijalne kulture zemlje.« 5 |