DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Po §-u 12 Zakona o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja »Ban se stara za ekonomski i kulturni razvitak u svom području«. U §-u 7 stav 3 zakona o šumama od 21 XII 1929 god. nabrajaju se neki slučajevi javnoga interesa »kao što je interes opšte privrede, javne bezbjednosti, odbrane otadžbine ili zaštite klimatskih i higijenskih interesa i ekonomskih potreba nekoga kraja«. Ni zakon o općem upravnom postupku od 9 XI 1930 god. ne nabraja, koji: su sve interesi javni, niti daje definiciju ni pojam takvoga interesa. Taj ih zakon spominje na više mjesta (§§ 42 stav. 2, 70, tač. 2 stav 2, 75 stav 2, 119 stav 2, 128 stav 2, 136 stav 3 i t. d.). Ima ih dakle mnogo, a koje vrsti privrednih odnosa građana imaju da se svedu u domenu javnih interesa, o tom odlučuje u svakom konkretnom slučaju vlast prema prilikama i u duhu zakona, koji reguliše odnosnu upravnoprivrednu materiju. Pitanje je konkretno ovo: da li kakav interes privatnoga lica, koje ili mora (u slučaju nasljedstva, diobe suvlasništva) ili hoće da dijeli svoj šumski posjed, dolazi u sukob sa interesom zajednice ili interesom skupnosti, ukratko javnim interesom dotičnoga kraja, općine, banovine ili i države? U konkretnom slučaju može doći u pitanje interes opće privrede i ekonomska potreba kraja, u kojem se nalazi konkretna šuma, jer je za obranu zemlje, javnu sigurnost, klimatske i higijenske uslove posve irelevantno, nalazi li se šuma, kao nekretno dobro, u vlasništvu jednoga ili više lica i bilo koje vrsti lica. Interes opće šumske ili državne privrede (koja se sastoji samo u naturalnoj proizvodnji sirovine, drva) jest u tom, da se utvrdi, da li produkcija drva u svim šumama u državi dostaje za trajno pokriće potreba države na šumskim proizvodima ili ta produkcija ne dostaje, tako da se potrebno drvo mora uvažati iz inostranstva, te je prema tomu zbog zaštite javnog interesa potrebno da se i privatno lice ograniči u gospodarenju, pa prema tomu i u korišćenju sa svojom šumom tako, da se i u privatnim šumama gospodari potrajno i na što racionalniji način, kako bi se i općim potrebama državljana na drvu moglo trajno udovoljavati. Postoji li kod nas potreba takovoga ograničenja privatnika u njegovom imovinskom pravu? Ne, jer po službenim statističkim publikacijama ne samo da možemo pokriti sve potrebe vlastite zemlje, već znatne količine i izvozimo iz zemlje. Kako je sa drugim javnim interesom, t. j . ekonomskom potrebom odnosnoga kraja, u kojem se šuma nalazi? Smatram, da se ta potreba odnosi na drvo. Pita se, jesu li poljoprivreda (seljaštvo), obrt i industrija u podmirenju svojih potreba na drvu upućeni! sasvim ili djelomično na konkretnu šumu (koja se dijeli), tako da bi za slučaj diobe šumskog posjeda na manje šumske posjede mogli doći u pitanje njihovi trajni ekonomski interesi? Ako su upućeni, tad je vlast već ranije barem pokušala propisati za takav još nerazdijeljeni posjed naročito gospodarenje zbog (potrajno gospodarenje) zaštite toga javnog ekonomskog interesa, a budućim vlasnicima može to isto pokušati propisati1. Taj javni interes okolice može biti identičan sa interesom novih posjednika šume, jer im taj interes osigurava stalnu godišnju rentu. Vlast graduira taj interes prema postotku šumovitosti kraja, prema konkretnom stanju šuma (ne samo one šume, koja se dijeli), prema lo 6 |