DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
kalnim potrebama na drvu i prema tomu ograničava jače ili slabije slobodnu raspoložbu sa privatnim šumama. Potrebno je reći, da upravo taj javni interes — ekonomska potreba kraja, dakle lokalni ekonomski interes — nije dovoljno isproban u šumarskoj administrativnoj praksi. Zato sam upotrebio riječ »vlast može pokušati da propiše naročite gospodarske mjere«. Vlasti, koje uvažuju taj interes po slobodnom nahođenju, kao da smatraju suviše velikim zahvaćanjem u prava privatnika, kad bi mu propisale ograničeno (strogo potrajno) gospodarenje zbog podmirenja ekonomske lokalne potrebe oklice. Propisa o tom nema, niti su traženi ni doneseni. Moje je mišljenje, da bi ih trebalo u prikazanom pravcu donijeti u vezi izmjene § 74 z. š., koji propisuje gospodarenje po privrednom planu. Za sad ne može vlast uskratiti dozvolu za diobu šume zbog potrebe zaštite javnoga interesa, koji se sastoji u tom, da bi po izvršenoj diobi moglo doći u pitanje podmirenje lokalne ekonomske potrebe na drvu. To zakon (ni po riječima ni po smislu) i ne traži, već bez obzira na javne interese traži samo održanje trajnosti šumskoga gospodarstva, a o tom je već pobliže govoreno. Što vidimo iz odredbe §-a 149 z. §.? Tkogod dijeli svoju šumu i šumsko zemljište, biva kažnjen, a osim toga sam će se akt diobe poništiti i izvršiti restitutio in integrum u slučaju, ako se s tim vraćanjem neće povrijediti prava trećih lica. Iz zvaničnoga komentara toga §-a z. š. izlazi, da dioba na osnovu građanskoga zakonika ne spada ovamo i da prema tome ne spada ovamo dioba u slučaju naslijeđa ili u slučaju dijeljenja suvlasničkih šuma. Ne može biti kažnjeno lice, koje je oporučno podijelilo svoju šumu na svoje nasljednike, ili lica, koja su razvrgla svoje suvlasništvo. Dakle, kad nema kazne, nema ni protuzakonitoga ili nedopuštenoga djela. Ne može se prema tomu dozvola za, recimo, administrativnu diobu imovine uskratiti zbog težnje vlasti da se sačuva integritet šumskoga posjeda u gospodarskom i upravnom pogledu. Vlast s tim ne može i ne smije prisiljavati nove posjednike na zajedničko gospodarenje, upravljanje i čuvanje razdijeljene šume. Zadružno gospodarenje, uprava i čuvanje manjih šumskih posjeda poželjno je po zakonu o šumama (§§ 107 do 111) u cilju unapređenja šumarstva, ali nije propisano, već samo izuzetno (§ 108 i 180 z. š-)- Može se iz toga zaključiti, da nema svrhe tražiti dozvolu za već izvršenu diobu po građanskom zakoniku, jer su dionici već stekli izvjesna prava ipso facto, kao zakoniti nasljednici ili suvlasnici stanovite stvari. Istom kad suvlasnik (posjednik) šume namjerava da svoju šumu potpuno ili diono otuđi i, izradivši u tu svrhu skicu za parcelaciju, zatraži dozvolu upravne vlasti za diobu, postupa vlast po § 106 stav 3 z. š. odnosno primjenjuje sankcije iz § 149 z. š. Pomenuti zakonski propis ne propisuje, kad će se dioba dozvoliti, već kad će se uskratiti, a za uskratu traži jedan tačno i jasno određeni uslov, t. j. : »postoje li opravdani razlozi, zbog kojih bi, u slučaju diobe, mogla doći u opasnost trajnost šumskog gospodarstva«, pri čemu treba imati u vidu, radi li se o diobi šumskih posjeda ispod ili iznad 300 ha- Ako taj uslov postoji i valjano se stručno obrazloži, dioba će se uskra 7 |