DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Stoga ću ovdje jednostavno prijeći preko toga pitanja i pozabaviti se samo sa pitanjem izvjesnih, lako izvedivih ispravaka dot. dopuna današnjeg našeg zakona o neposrednim porezima kao i ostalih zakonskih propisa, u koliko — izravno ili neizravno — stoje u vezi sa oporezivanjem šuma. Moja razmatranja bit će dakle ograničena samo na ove točke: 1. Naš sistem zemljišnog poreza ima nedostatak, da: a) smatra sve šume isključivo privrednim objektom, dok veći dio naših šuma vrši i izvjesne vanekonomske funkcije, koje im u stanovitim odnosima i u izvjesnom stepenu daju značaj općeg narodnoga dobra; b) ne razlikuje šume prema raznim postojećim pravno-posjedovnim oblicima, napose s obzirom na dopunski porez. 2. Po našem poreskom zakonodavstvu poreske olakšice dadene vlasnicima nekih poljoprivrednih kultura nisu dadene i vlasnicima šuma. 3. U pogledu našeg internog (šumarskog) rada može da se primijeti: a) da nije tražena revizija katastra, a zato ima osnova u Zakonu o katastru; b) da mnoge šume, koje imaju karakter zaštitni, nisu oblasno proglašene zaštitnim šumama, da potom budu oslobođene od poreza; c) da ima i šumskih kompleksa, koji se zbog nepristupačnosti ne mogu upotrebljavati, a ipak su podložni plaćanju poreza. Ad 1, a) Kapitalistički način produkcije može se samo djelomično primjenjivati u šumskoj privredi, jer ta privreda ima svoju naročitu i tehničku I ekonomsku strukturu, ali ima i svoju opću nacionalnu i vanekonomsku karakteristiku (utjecaj na klimu i higijenu, mehaničkozaštitna funkcija, kao i ostali javni interesi, zbog kojih je vlasnik šume ograničen u korišćenju sa svojom šumom). Osim toga se u šumskom gospodarstvu radi s velikim kapitalom, a malom čistom dobiti. Koristi šume ne vide se samo iz novčanog efekta niti isključivo fiskalni interesi utječu na konačni cilj i zadatak šume. Iz osnova je stoga pogrešno smatrati šumu isključivo objektom za finansijsko gospodarstvo, koje počiva na kapitalu i kamatima toga kapitala, već u postupku sa šumama treba uvažavati i zajedno povezati sve te interese. Zakon o šumama ograničava u slobodnom korišćenju vlasnika šuma, koje služe i interesima ili cjeline ili trećih lica ili jednoga i drugoga kao i posebnim interesima samoga vlasnika, i ako u ograničenoj mjeri (zabrana krčenja i pustošenja šuma, zaštitne šume, plansko gospodarenje i t. d.). Prema tomu ispravno shvaćena poreska politika ne može svaku šumu smatrati isključivo ekonomsko-špekulativnim, dakle i poreskim objektom. U tom je pogledu poželjna izvjesna diferencijacija prema tome, u kojem stepenu objekat služi neekonomskim, dakle općim ili javnim interesima. Ali poresko zakonodavstvo ne uvažava to gledište, jer po čl. 61 Uredbe o utvrđivanju prihoda od zemljišta i izvršenju popisa zemljišta od 9-V-1928 god. »u šumska zemljišta spadaju ona zemljišta koja su pod šumama za dobijanje drva«. Prema tomu nosioci šumarske politike dot. šumarske vlasti ne mogu danas da porade na izmjeni toga načelnoga 63 |