DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 18 <-- 18 --> PDF |
poreskoga gledišta, već to gledište ističemo za to, da ga zakonodavac uzme u razmatranje. Isto se tako ne može tražiti izmjena našega poreskog zakonodavstva u pravcu, da se razlikuje kultura šuma prema tom, goji li se šuma na zemljištu sposobnom ili pak na zemljištu nesposobnom za kulturu šuma (n. pr. u ranijoj Kraljevini Srbiji nije plaćan porez na šume na apsolutnom šumskom zemljištu). Sadanje naše poresko zakonodavstvo ne čini takav izuzetak, već jedino u čl. 11, tač. 5 zakona o neposrednim porezima dolazi do izražaja apsolutno šumsko tlo na ovaj način: »... ako su šume zasađene na takvom tlu, koje nije podesno ni za kakovu drugu kulturu, može se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina...« Kod paše kao sporednog šumskog užitka dijele poreske vlasti šume na šume u ravnici i šume u bregovima. Naš z. š. ni u svojim šumsko-policijskim ni u šumsko-privrednim ni u kaznenim odredbama ne diferencira postupak sa šumama prema tomu, na kakvoj se vrsti šumskoga tla nalaze. Jedino se krčenje šuma na apsolutnom šumskom tlu ograničava na izuzetne slučajeve. Naš z. š. daje dakle šumi isključivo privredni karakter, a ne daje joj osebinu općega ili nacionalnoga dobra, kako to Njemci hoće barem za sve državne i javne šume. Nemožemo stoga očekivati ni od poreskog zakonodavstva, da daje šumi šire značenje nego samo šumsko zakonodavstvo, jer je za poreskog zakonodavca odlučno, da zemlja producira jedno stvarno dobro, a sporedno mu je, producira li se to dobro (drvo) na kamenu ili na dubokoj humoznoj ilovači. Ne može se s druge strane već danas pretpostaviti, da će se poreska politika jednom staviti na stanovište parificiranja relativnoga šumskoga zemljišta i bilo kakvim poreskim oblikom jače opteretiti takova zemljišta, kako bi vlasnik šume pretvarao svoje zemljište u višu i rentabilniju vrst kulture, dakle u cilju pojačanja fiskalnih prihoda. U koliko bi buduće poresko zakonodavstvo ipak jednom lu to ulazilo, moralo bi to da ima značaj opći, dakle i za ostale postojeće ekonomske kulture tla. Mnogi bi pašnjaci mogli biti prvoklasne oranice, a mnoge šume pašnjaci, oranice, vinogradi. Ta pretpostavka barem za sada otpada, napose s razloga jer taj posao spada prije svega u sferu državne ekonomske politike, na koju utječe razvoj svjetske ekonomske politike, a taj razvoj nije izvjestan ni stabilan, dok za državne prihode treba stabilnija baza. Uostalom, šuma sa relativnog šumskog tla i onako nestaje i poreska politika ne treba da taj proces ubrzava. Traženjem takve olakšice moglo bi se postići obratno. Zato ju ne mogu zagovarati. Ipak, u vezi s tim, a s obzirom na naročiti vanekonomski karakter šuma na kršu smatram potrebnim, da se član 11, stav 5, druga rečenica zakona o neposrednim porezima dopuni dodatkom »No ako su šume zasađene na tlu, koje nije podesno ni za kakvu drugu vrst kulture, može se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina za kulture listača, a 60 godina za kulture četinjača, već prema teškoći i trošku pošumljavanja. Ovo se oslobađanje ne odnosi na slučajeve, kad je šuma zasađena na zemljištu, na kojem se šuma u redovnom šumskom gospodarstvu posiječe ili iskrči.« 64 |