DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 18     <-- 18 -->        PDF

poreskoga gledišta, već to gledište ističemo za to, da ga zakonodavac
uzme u razmatranje.


Isto se tako ne može tražiti izmjena našega poreskog zakonodavstva
u pravcu, da se razlikuje kultura šuma prema tom, goji li se šuma
na zemljištu sposobnom ili pak na zemljištu nesposobnom za kulturu
šuma (n. pr. u ranijoj Kraljevini Srbiji nije plaćan porez na šume na
apsolutnom šumskom zemljištu).


Sadanje naše poresko zakonodavstvo ne čini takav izuzetak, već
jedino u čl. 11, tač. 5 zakona o neposrednim porezima dolazi do izražaja
apsolutno šumsko tlo na ovaj način:


»... ako su šume zasađene na takvom tlu, koje nije podesno ni
za kakovu drugu kulturu, može se oslobođenje od poreza produžiti do
40 godina...« Kod paše kao sporednog šumskog užitka dijele poreske
vlasti šume na šume u ravnici i šume u bregovima.


Naš z. š. ni u svojim šumsko-policijskim ni u šumsko-privrednim
ni u kaznenim odredbama ne diferencira postupak sa šumama prema
tomu, na kakvoj se vrsti šumskoga tla nalaze. Jedino se krčenje šuma
na apsolutnom šumskom tlu ograničava na izuzetne slučajeve. Naš z. š.
daje dakle šumi isključivo privredni karakter, a ne daje joj osebinu
općega ili nacionalnoga dobra, kako to Njemci hoće barem za sve državne
i javne šume. Nemožemo stoga očekivati ni od poreskog zakonodavstva,
da daje šumi šire značenje nego samo šumsko zakonodavstvo,
jer je za poreskog zakonodavca odlučno, da zemlja producira jedno
stvarno dobro, a sporedno mu je, producira li se to dobro (drvo) na
kamenu ili na dubokoj humoznoj ilovači.


Ne može se s druge strane već danas pretpostaviti, da će se poreska
politika jednom staviti na stanovište parificiranja relativnoga
šumskoga zemljišta i bilo kakvim poreskim oblikom jače opteretiti takova
zemljišta, kako bi vlasnik šume pretvarao svoje zemljište u višu
i rentabilniju vrst kulture, dakle u cilju pojačanja fiskalnih prihoda. U
koliko bi buduće poresko zakonodavstvo ipak jednom lu to ulazilo,
moralo bi to da ima značaj opći, dakle i za ostale postojeće ekonomske
kulture tla. Mnogi bi pašnjaci mogli biti prvoklasne oranice, a mnoge
šume pašnjaci, oranice, vinogradi. Ta pretpostavka barem za sada
otpada, napose s razloga jer taj posao spada prije svega u sferu državne
ekonomske politike, na koju utječe razvoj svjetske ekonomske politike,
a taj razvoj nije izvjestan ni stabilan, dok za državne prihode treba stabilnija
baza.


Uostalom, šuma sa relativnog šumskog tla i onako nestaje i poreska
politika ne treba da taj proces ubrzava. Traženjem takve olakšice
moglo bi se postići obratno. Zato ju ne mogu zagovarati.


Ipak, u vezi s tim, a s obzirom na naročiti vanekonomski karakter
šuma na kršu smatram potrebnim, da se član 11, stav 5, druga rečenica
zakona o neposrednim porezima dopuni dodatkom »No ako su šume zasađene
na tlu, koje nije podesno ni za kakvu drugu vrst kulture, može
se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina za kulture listača, a
60 godina za kulture četinjača, već prema teškoći i trošku pošumljavanja.
Ovo se oslobađanje ne odnosi na slučajeve, kad je šuma zasađena
na zemljištu, na kojem se šuma u redovnom šumskom gospodarstvu
posiječe ili iskrči.«


64