DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
neposrednim porezima biće kao i u drugim naprednim zemljama državne šume oslobođene od poreza. Šume samoupravnih tijela20 (banovinske, gradova, općina i sela) dio su imovine tih javno-pravnih ustanova, koja je neotuđiva i nedjeliva, jer ima trajni zadatak da posredno svojim prihodom (»salva rerum substancia«) trajno koristi tim ustanovama. Zato te šume s obzirom na trajnost svrhe stoje pod osobitim javnim šumsko-gospodarskim nadzorom (§ 56 z. š.). Prihodi tih šuma služe potrebama banovine, gradske ili seoske općine, dakle javnim potrebama svoga područja isto onako, kako prihodi drž. šuma služe potrebama cijele države. Šumska imovina plemena, bratstava, sela, krajiških imovnih općina, zemljišnih zajednica isto je tako neotuđiva il nedjeljiva, pa zato i te šume stoje pod naročitim javnim nadzorom. Naročito je zanimljiva pravna i ekonomska struktura imovnih općina i pravna struktura plemenskih šuma. Stvarno su one suvlasništvo pojedinih sela i općina, dot. potomaka krajiških zadruga i obitelji iz tih sela i općina. Njihova geneza imala je upravo cilj, da se šume u suvlasništvu, dakle u velikoj zajednici i na velikom zemljišnom prostoru mogu bolje i lakše obrađivati, čuvati i upravljati. Upravo zbog takve njihove pravne strukture podešena je i njihova ekonomska struktura, jer se s njima gospodari tako, kako će i pojedinačnim i zajedničkim interesima bolje da odgovara. Korišćenje njihovo vrši se prema pojedinačnim, a uprava i gospodarenje prema zajedničkim interesima, koji nisu isključivo šumsko-privredni, već i opće-ekonomski, kulturni i društveni. One su izrazit kolektivni objekt, koji dakle ne služi potrebama pojedinca i k tome samo časovito, jer je pravo na njih i nasljedno i lično i realno. Uz neznatne razlike u članstvu, a ograničene na jedno selo, slične su ustanove zemljišnih zajednica. Može se dozvoliti, da je poresko-politički dopustivo, ali polazeći sa općeg ekonomskog gledišta i sa gledišta javno-pravnih interesa ne možemo shvatiti, da se državna ili općinska ili i kolektivna šuma porezom jednako tereti kao i crkvena ili privatna šuma. Pored drugih tereta veliko poresko opterećenje vodi do diobe i propadanja tih šuma. Sadanja nepravilnost i nepravičnost može se ublažiti na taj način, da se progresivni porez na šume ne plaća, a svakako da se ne plaća na šume pod osobitim javnim nadzorom. Doounski je porez manji od osnovnoga (za 20%). Vjerojatno je i kod nas kao i u Poljskoj u cilju rekonstrukcije postojeće agrarne strukture dot. postepenoga likvidiranja abnormalnih posesornih odnosa (latifundiste s jedne strane i sve veće atomiziranje, a po tom i proletarizovanje seljačkog posjeda i seljaka) zaveden dopunski i progresivni porez na zemljišni osnovni porez. Zakonodavac je očito imao u vidu veliki zemljišni posjed, a ne šumski, barem ne javni šumski posjed, ako je već možda imao privatni. Nije imao u vidu zasebni značaj šume, koja sve i kao privredni objekat ima svoju zasebnu ekonomsku, a često i posjedovnu strukturu i zaseban karakter produkcije. Nije imao u vidu ni to, da državna opća ekonomska politika ide za tim, da sačuva postojeći integritet šumske površine, te da stoga zakonskim sredstvima ograničava i sprečava smanjenje šumske površine u državi, a isto tako i neracionalan postupak sa šumama, neracionalno smanjivanje 20 Vidi bilješku pod br. 17. 67 |