DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
šumskog kapitala u drvnim masama, kao i atomiziranje šuma — sve imajući u vidu gore spomenuti osnovni princip: racionalno gospodare nje sa šumama na što većoj šumskoj površini. Ne možemo pretpostaviti, da je zakonodavac određujući dopunski porez na šume, pa i bez obzira na posjedovni oblik, odnosno jače opterećenje većih šumskih posjeda porezom (progresivnim) imao u vidu postepeno rasparčavanje šuma sa svim štetnim posljedicama. Ne dijelim mišljenje M. P 1 a v š i ć a,21 da je »dopunski porez potpuno savremen i socijalan, a da je opravdan s razloga, jer kod nas ne postoji porez na dohodak i imovinu.« Istina, taj je porez zakonom propisan i nitko se od njega ne može osloboditi ma kakvim ekstenzivnim tumačenjem zakona o neposrednim porezima, ali po mojem mišljenju taj porez nije za šume ni u načelu opravdan kraj već samog po sebi zastarjelog sistema o porezu na zemlju, koji je, kako je već rečeno, često nepravedan, jer se ne može jednoliko primjenjivati i jer se ne slaže sa osnovnom karakteristikom šumske ekonomije, koja se može racionalno voditi samo na većoj zemljišnoj površini. Dopunski porez ne može se pravdati naročito za šume komunalne a od ovih pogotovo za one, koje se po specijalnim zakonima sastoje iz malih ekonomskih (u najvećem dijelu seljačkih) domaćinstava. Trajno i razumno korišćenje tim šumama u nedjeljivoj je vezi sa pojedinačnim seljačkim kućanstvom i gospodarstvom tako, da se te neotuđive i nedjeljive šume ne mogu smatrati naročitim samostalnim privrednim objektom, već se imaju smatrati samo sastavnim dijelom i gospodarskom popunom posjeda pojedinih seljačkih domaćinstava. Naše takseno zakonodavstvo, i ako nema veze sa poreskim, stoji na istom ovom gledištu (Zakon o taksama t. b. XIÎ glava IV, stav 3) i oslobađa od dopunske (prenosne) takse nepokretna dobra, koja su nedjeljivo vlasništvo kakve opće zajednice, a koja imaju ekonomski karakter, kako sam ga naveo. Ako dohodak imućnih poreskih subjekata, koji sa sve većim kapitalom progresivno i više zarađuju i za koje progresivni porez nalazi opravdanje, uporedimo sa dohotkom pomenute vrste poreskih subjekata, ne možemo naći opravdanoga razloga za opterećenje dopunskim porezom, jer te ustanove i nemaju dohotka u smislu poresko-tehničkom. One nisu tečevna preduzeća za sticanje u poresko-tehničkom smislu. Malo ih je, koje imaju izgrađen osnovni kapital odnosno koje ga ne troše. Zato dopunski porez u stanovitim slučajevima ne mogu smatrati socijalnim. A ne može se nikako razumjeti primjena toga poreza na one Šumske objekte, koji su pasivni, možda čak i zaduženi i koji očekuju pomoć te iste države, dok se istovremeno oslobađaju od poreza na dohodak npr. akcionarska društva, ako su pasivna. Na žalost komunalne se šume ne mogu proglasiti akcionarskim društvima. Već je vrijeme, da se bolje nastavi sa racionaliziranjem i intenziviranjem našega šumskoga gospodarstva, tako da se valjano urede sve šume, u prvom redu one pod osobitim javnim nadzorom, kako bi se utvrdilo, koliko šumovlasnika ima u kojoj šumi i kako je u njoj izgrađen drvni kapital. Ako se neće da šuma bude »pusto blago«, iz kojeg se uzima, kad, gdje, što, koliko i tko hoće bez obzira na kontinuitet prihoda, tad 31 Vidi bilješku pod 6. 68 |