DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 23 <-- 23 --> PDF |
se u svakom šumskom gospodarstvu mora težiti za tim, da se šuma racionalno uzgaja i iskorišćuje, a u šumama vezanim na potrajnost prihoda da se izgradi šumski kapital, kako bi šuma mogla trajno da producira približno jednake mase i da daje trajne prihode. Ako takav kapital ne postoji, treba ga izgrađivati t. j . štediti, odreći se dijela prihoda ili prinašati novčane žrtve. Najvažniji zadatak naše stručne javnosti jest u tome, da u prvom redu ostalu javnost, a potom i same neposredne interesente uvjeri o potrebi izgrađivanja šum. gospodarstva u ovom pravcu. Ni poreska politika zemlje ne može ostati indiferentna prema stanju šum. gospodarstva, jer i ona rado računa sa stabilnošću prihoda, a samo ona šuma, koja ima izgrađen osnovni kapital u drvnoj masi, imala bi značiti u poresko-tehničkom smislu normalni poreski objekat, u čiju se suštinu ne bi smjelo dirati. Kako je naprijed rečeno, za najveći dio šuma u zemlji ne zna se, kakva im je struktura u pogledu drvnoga kapitala, a za velik dio šuma utvrđeno je, da su pasivne t. j . da se u njima troši osnovni šum. kapital. Katastarski čisti prihod šuma utvrđen je analogno prihodu poljoprivrednoga zemljišta, a da se nije ulazilo u osnovno poresko-političko kao i u šum. političko i šum. gospodarstvo pitanje, nije li taj prihod u drvu istovremeno i smanjivanje osnovnoga šum. kapitala? Vjerojatno je, da će se po uređenju naših šuma napustiti sadanji sistem zemljišnog poreza (ili će se taj porez, kao u Njemačkoj i Bugarskoj, prepustiti banovinama) i da će mjesto njega biti uveden porez na dohodak dot. da će porez na dohodak naplaćivati država za opće državne potrebe. Kako se dakle može tumačiti zavedenje dopunskog progresivnog poreza na šume, kad nije sigurno, ne troši li se u najvećem dijelu šuma osnovni šumski kapital? Prema tomu držim, da dopunski porez nije opravdan za šume uopće, jer progresiji oporezovanja nema mjesta u takvoj konservativnoj privredi, čiji dohoci ne rastu progresivno, već koji naprotiv danas u najvećem dijelu padaju i apsolutno i relativno. Progresivan porez nije dakle opravdan, naročito ne za one kolektivne šume, koje su u većini vlasništvo zemljoradnika, kojima su šume sastavni dio (popuna i zaštita) zemljoradničkih domaćinstva, pa prema tome nisu, a po zakonskim odredbama ni ne mogu biti tečevna preduzeća za sticanje dohotka u poreskom smislu t. j . dohotka, koji bi se uvećavao uporedo sa većom šumskom površinom, te bi prema tome mogao da bude progresivno oporezovan. Ad 2. Držim, da bi tekstu paragrafa 19 stav 2 Fin. zakona za 1937/38 god., koji je danas na snazi i glasi: »Poresko olakšanje zemljarine predviđeno za poresku godinu 1936 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama avgust 1935 do marta 1936 ne samo za poresku 1937 nego i za 1938 poresku godinu« trebalo da se narednim finans. zakonom doda ovo: »s tim, da to poresko olakšanje zemljarine važi i za šume iz §-a 56 Zakona o šumama od 21 decembra 1929 počam od 1 januara 1937 god.« Ovo svoje mišljenje odmah ću i da opravdam. Da bii se ublažile teške posljedice svjetske krize, snižena je stopa osnovnoga poreza na prihod od zemljišta, koja je bila određena članom 27. zakona o neposrednim porezima od 8-II-1928 god. 69 |