DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ona je snižena ovim zakonskim propisima i ovako: 1. Zakonom o sniženju stope osnovnog poreza na prihod od zemljišta od 11-XII-1930 snižena je ta stopa od 12% na 10% za 1931 god. 2. Kasnijim zakonskim odredbama (§ 48 Fin. zak.) to je sniženje ostalo i za god. 1932, 1933, 1934 i 1935. Za 1935. god. bilo je sniženje određeno ovako: »ali će se u poresku osnovicu zemljarine za 1935 god. izuzetno od postojećih zakonskih odredaba uzeti katastarski čisti prihod za oranice i za vinograde na krševitom terenu, gde su onu glavni prihod zemljoradnika, sa umanjenom vrednošću sa 20%.« 3. Zakonom o budžetskim dvanaestinama za mjesece VIII do XII 1935 god. i I do II 1936 god. i t. d. produženo je olakšanje zemljarine za poresku godinu 1936 s tim, da se katastarski čisti prihod smanjuje za jednu trećinu. 4. Finansijskim zakonom za 1937/38 god. (§ 19) propisano je između ostalog: a) neposredni porezi na državna zemljišta i zgrade neće se razrezivatf u 1937 god.; b) poresko olakšanje zemljarine predviđeno za poresku godinu 1936/37 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama za mjesece avgust 1935 — mart 1936 važi ne samo za 1937 nego i za 1938 poresku godinu; c) osnovni porez na prihod od zemljišta za 1937 god. iznosi 10% od katastarskog čistog prihoda. Kako je pad cijena produktima polja i vinograda bio razlog za sniženje kat. čistoga prihoda na oranice i! vinograde na kršu, a kako je na bazi kat. čistoga prihoda za oranice određen količnik za sve ostale vrsti kulture, trebalo je automatski sniziti kat. čisti prihod i za te ostale vrste kultura, jer je pala i vrijednost njihovih produkata. To nije učinjeno, i ako je poznato, da su početkom svjetske krize (poslije 20 X 1929 god.) počele naglo padati cijene i šumskim produktima i da ni danas u povoljnijim prilikama nisu postignute cjjene iz god. 1925/26, iz kojega je vremena utvrđen katastarski čisti prihod. Danas su momentano porasle cijene drvetu, ali su porasle i cijene ostalim produktima zemlje, naročito žitaricama. Porasli su i troškovi produkcije. Ipak poresko olakšanje za žitarice ostalo je i dalje na snazi, dok producenti drva nemaju olakšice. Poznato je zaduženje mnogih vlasnika šuma porezom, rashodovanje razrezanog poreza na državne šume, otpis dužnoga poreza nekojim imovnim općinama. To je zaduženje slijedilo i pored toga, što su mnoge šumske ustanove morale povećavati svoje godišnje sječe, da bi unovčenjem drva po niskim cijenama mogle podmirivati neophodne potrebe kućanstva i gospodarstva, što je u više slučajeva dovelo do toga, da je vlasnik šume morao trošiti osnovni kapital, a to se protivi principima normalnog oporezovanja. Jedan od važnih razloga neracionalnom postupku sa šumama, a gdjegdje i satiranju šuma, leži upravo u nesrazmjerno visokom opterećenju šuma javnim dažbinama. Šumska je privreda pretrpjela gubitke koji se ne mogu nadoknaditi. Uvaži li se još i to, da se na razrezani porez na zemljište razrezuju i prirezi (banovinski, opštinski, cestovni, zdravstveni i kuluk), zatim prinosi za vodne zadruge (ako ne godišnji, a ono periodički), pa u fond za pošumljavanje, za crkvene opštine i t. d., vidi se, da je opterećenje šuma javnim dažbinama neodrživo. 70 |