DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Ona je snižena ovim zakonskim propisima i ovako:


1. Zakonom o sniženju stope osnovnog poreza na prihod od zemljišta
od 11-XII-1930 snižena je ta stopa od 12% na 10% za 1931 god.
2. Kasnijim zakonskim odredbama (§ 48 Fin. zak.) to je sniženje
ostalo i za god. 1932, 1933, 1934 i 1935. Za 1935. god. bilo je sniženje
određeno ovako: »ali će se u poresku osnovicu zemljarine za 1935 god.
izuzetno od postojećih zakonskih odredaba uzeti katastarski čisti prihod
za oranice i za vinograde na krševitom terenu, gde su onu glavni
prihod zemljoradnika, sa umanjenom vrednošću sa 20%.«
3. Zakonom o budžetskim dvanaestinama za mjesece VIII do XII
1935 god. i I do II 1936 god. i t. d. produženo je olakšanje zemljarine za
poresku godinu 1936 s tim, da se katastarski čisti prihod smanjuje za
jednu trećinu.
4. Finansijskim zakonom za 1937/38 god. (§ 19) propisano je između
ostalog: a) neposredni porezi na državna zemljišta i zgrade neće se razrezivatf
u 1937 god.; b) poresko olakšanje zemljarine predviđeno za
poresku godinu 1936/37 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama za
mjesece avgust 1935 — mart 1936 važi ne samo za 1937 nego i za 1938
poresku godinu; c) osnovni porez na prihod od zemljišta za 1937 god.
iznosi 10% od katastarskog čistog prihoda.
Kako je pad cijena produktima polja i vinograda bio razlog za
sniženje kat. čistoga prihoda na oranice i! vinograde na kršu, a kako je
na bazi kat. čistoga prihoda za oranice određen količnik za sve ostale
vrsti kulture, trebalo je automatski sniziti kat. čisti prihod i za te ostale
vrste kultura, jer je pala i vrijednost njihovih produkata. To nije učinjeno,
i ako je poznato, da su početkom svjetske krize (poslije 20 X
1929 god.) počele naglo padati cijene i šumskim produktima i da ni danas
u povoljnijim prilikama nisu postignute cjjene iz god. 1925/26, iz kojega
je vremena utvrđen katastarski čisti prihod.


Danas su momentano porasle cijene drvetu, ali su porasle i cijene
ostalim produktima zemlje, naročito žitaricama. Porasli su i troškovi
produkcije. Ipak poresko olakšanje za žitarice ostalo je i dalje na snazi,
dok producenti drva nemaju olakšice.


Poznato je zaduženje mnogih vlasnika šuma porezom, rashodovanje
razrezanog poreza na državne šume, otpis dužnoga poreza nekojim
imovnim općinama. To je zaduženje slijedilo i pored toga, što su mnoge
šumske ustanove morale povećavati svoje godišnje sječe, da bi unovčenjem
drva po niskim cijenama mogle podmirivati neophodne potrebe
kućanstva i gospodarstva, što je u više slučajeva dovelo do toga, da je
vlasnik šume morao trošiti osnovni kapital, a to se protivi principima
normalnog oporezovanja. Jedan od važnih razloga neracionalnom postupku
sa šumama, a gdjegdje i satiranju šuma, leži upravo u nesrazmjerno
visokom opterećenju šuma javnim dažbinama.


Šumska je privreda pretrpjela gubitke koji se ne mogu nadoknaditi.
Uvaži li se još i to, da se na razrezani porez na zemljište razrezuju
i prirezi (banovinski, opštinski, cestovni, zdravstveni i kuluk), zatim
prinosi za vodne zadruge (ako ne godišnji, a ono periodički), pa u fond
za pošumljavanje, za crkvene opštine i t. d., vidi se, da je opterećenje
šuma javnim dažbinama neodrživo.


70