DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Neki šum. stručnjaci zastupaju mišljenje, da sve mlade sastojine (do 30 god. starosti) treba osloboditi od plaćanja poreza, dotično, ako se to ne uvaži, da treba uzeti kao poresku osnovicu za njih maksimalno 20—30% od sadanjega katastarskog čistog prihoda. Sa ovim se traženjem ne bih mogao složiti s razloga, što se porez razrezuje na sve šume i šumsko zemljište jednoga posjednika i to na osnovu vrijednosti sveukupnog godišnjega prirasta na čitavoj šumskoj površini, dakle bez obzira na to, da li se na svakoj jedinici šumske površine uzima šumski plod (sječivo drvo) ili ne. Poreske se vlasti ne tiče, postoji li u šumi izgrađeni kapital u drvnoj zalihi ili ne, uživa li vlasnik šume prirast svoje šume godišnje ili periodički, troši li on osnovni šum. kapital ili ne. Poreske se vlasti ne tiče, posjeduje li netko posve mladu šumu ili pak šumu sječivu. Ta vlast opterećuje samo godišnji prirast, koji faktično nastaje ili bi mogao nastati na čitavoj šum. površini, a koji se u urednom šum. gospodarstvu nalazi u sječivoj sastojini ili u sječivim stablima. Inače, kad bi se oslobađale od poreza mlade sastojine, značilo bi to, da se vlast odriče oporezovanja jednoga dijela stvarnog prirasta (priroda) šume. Zato je poresko-politički nedopustivo, da se ma kolika površina oslobodi plaćanja poreza. Po pitanju oporezovanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem iznosim ovdje mišljenje našega odličnoga uredivača šuma, savjetnika Ministarstva ing. S. Š u r i ć a, koje glasi: »U pitanju oporezivanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem mišljenja sam, da tu ne treba činiti nikakove razlike. Do mišljenja, da kod prekidnog gospodarenja treba oporezovati samo zemljišnu rentu, dolazi se od loše primjene formule za računanje vrijednosti zemljišta (u skraćenom obliku) B = — V l´,Op« — 1 Ova je formula izazvala mnogobrojne rasprave, ali još uvijek vlada u šumarstvu. Ne tvrdim, da je ona neispravna, ali se ne smije upotrebljavati u svakom slučaju. Ona može biti ispravna, kad se polazi od golog zemljišta, koje se ima pošumiti. Međutim, taj je slučaj vrlo rijedak i u tom slučaju vlasnik takovog zemljišta oprašta se od poreza kroz 20 do 40 godina. Stvarno, šuma redovno postoji od iskona, pa je zato suvišno odlučivati zemljište od drvne mase. Može se egzaktno dokazati, da ne treba u pogledu oporezivanja činiti razlike između trajnog i prekidnog gospodarenja. Ovdje ću samo pokazati sa jednim kratkim primjerom, do kakovih nelogičnih i protivurječnih posljedica vodi mišljenje, da se kod prekidnog gospodarenja ima oporezovati samo zemljišna renta. Neka jedna zemljišna zajednica posjeduje 500 ha šume, na kojoj se potrajno gospodari. Ona će plaćati porez prema šumskoj renti. Podijeli li se ova zajednica medu 100 ovlaštenika, svaki će dobiti 5 ha. Na toj površini može samo prekidno gospodariti, pa bi plaćao porez prema zemljištnoj renti. U potonjem slučaju država bi primila znatno manji porez, možda samo V»—Vio od poreza, kojega je plaćala zemljištna zajednica. 71 |