DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 32 <-- 32 --> PDF |
postala pozitivna, odnosno da bi se eksploatacija rentirala, potrebne su stanovite investicije (izgradnja šumskih puteva, šumskih cesta, željeznica, žicara, riža i t. d.), kako bi šumski objekat mogao donositi izvjestan šumski prihod, koji bi mogao biti podložan plaćanju poreza. Ali u konkretnom se slučaju ne radi o takvim objektima, koji se mogu učiniti rentabilnima, već o objektima, kod kojih se i pored redovnih investicija ne može postići rentabiltet, a to su objekti, koji su udaljeni od glavnih željezničkih pruga ili vodenih puteva odnosno koji čekaju na izgradnju javnih komunikacionih sredstava. Da bi se u smislu čl. 10. zakona o neposrednim porezima moglo za takve objekte tražiti oslobođenje od poreza na prihod od zemljišta, jer su »poljoprivredno neupotrebiva«, potrebno je poreskim vlastima dokazati približnom kalkulacijom šumske takse, da je objekat pasivan i naznačiti tačnu površinu takvoga objekta. Ali kako za tačan premjer treba i vremena i novaca, a radi se o tome, da se ne čeka godinama, dok se taj rad svrši dotično dok se osiguraju za to potrebni krediti, poreske bi se vlasti trebale zadovoljiti sa izvjesnim zvaničnim dokumentom o veličini površine, koji može da bude vjerodostojan i za poreske vlasti dostatan. Pri tome mogu služiti za podlogu izrađene karte vojno-geografskog instituta u mjerilu 1 : 50000 ili i u većem mjerilu. Takva je mapa i onako potrebna stručnom licu, da može ustanoviti odnosno izdvajati šumski objekat, za koji treba poreskim vlastima dokazati da se privredno-tekovno ne iskorišćuje. Da rezimiramo. I ako sadanji sistem neposrednog poreza propisan zakonom o neposrednim porezima od 8 februara 1928 god. odgovara ekonomskom stanju najvećega dijela naših šuma i šumskoga zemljišta, ipak se poslije višegodišnje primjene toga zakona konstatuje: 1) Šume se s obzirom na svoju naročitu tehničku strukturu, te s obzirom na svoju opće-nacionalnu i vanekonomsku karakteristiku ne mogu smatrati isključivo objektom za kapitalističko privređivanje, a naročito šume na kršu i jugu države. Potrebno je stoga, da se šume poreskim zakonodavstvom kategorišu prema tomu, u kojem stepenu šumski objekt služi neekonomskim, dakle općim ili javnim interesima, te da se takve šume ili permanentno ili provizorno oslobode od poreza. Ovamo u prvom redu dolaze u obzir šumska zemljišta na kršu i jugu države, za koja već sada postoji izvjesna poreska olakšica. Osim togadolaze ovamo neke kategorije šumskoga vlasništva, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom (šume općinske, selske, imovnih općina, zemljišnih zajednica, plemenske i slične). Za ove potonje posjedovne oblike nije opravdano plaćanje dopunskog (kao progresivnog) poreza, jer se šume tih pravnih lica ne mogu smatrati velikim šumskim posjedom u privredno-kapitalističkom smislu, čije bi privređivanje raslo s veličinom produktivne površine, već ti posjedi imaju kolektivan značaj i njihovo je šumsko gospodarstvo udešeno prema kućnim i gospodarskim potrebama pojedinih domova ili sela. 2) Uporedo s tim treba za šume odmah tražiti barem takve olakšice, kakve su dane za oranice, bez obzira na časovit porast cijena šumskim produktima, jer su za utvrđenje katastarskog čistog prihoda šuma uzete oranice kao baza. 78 |