DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD). POREZ NA NAŠE ŠUME* (LES IMPÔTS SUR NOS FORETS) Porez na šume kao važno šumsko-političko pitanje neprestano je aktuelno. Moglo bi se reći, da naše šumarsko društvo s ovim referatom dolazi »post festum«, jer izlazimo iz krize. To mišljenje ne dijelim, jer je budućnost neizvjesna, a po mojem mišljenju ima dovoljno razloga, da se bez obzira na momentano veću vrijednost šumskih produkata nastavi započetim radom našega društva oko pravilnijega opterećenja naših šuma porezom, odnosno s tim u vezi oko odterećenja naših šuma od javnih dažbina. Neposredni porez još bi se i mogao podnijeti, kad se na osnovu toga poreza ne bi razrezivale ostale brojne javne dažbine, naročito općinski prirez. Ing. O. M i k 1 a u1 prikazao je konkretno, kako su nekoje vrste šumskoga vlasništva optećene i sa kojim sve javnim dažbinama. Upravo te javne dažbine važan su razlog, da u prvom redu ispitamo, jesmo li u vlastitoj kući nastojali, da se u granicama današnjeg zakona o neposrednim porezima i Zakona o šumama smanji poresko opterećenje šuma, a zatim da se obratimo poreskim vlastima, dokažemo opravdanost našega gledišta i poradimo na reviziji našega poreskoga zakonodavstva, kako bi se to zakonodavstvo reformisalo, odnosno novelisalo, a svakako pravilnije primjenjivalo u cilju da se izvjesnim korekturama i smanjenjem poreza istovremeno olakša plaćanje ostalih javnih dažbina. U raspravu o terećenju šuma ostalim javnim dažbinama ne mogu ovom prilikom ulaziti. Poslije 60 godina2 naše Udruženje uzima ponovno inicijativu za pravilnije opterećenje šuma porezom. Godine 19223 izradili su članovi našega društva gg. Dr. Gjuro N e n a d i ć, Ing. Josip L e n a r č i ć i Ing. Ante R u ž i ć referate na projekat zakona o neposrednim porezima, po kojem su za šume i šumska zemljišta predviđena tri poreska oblika: porez na prihod od zemljišta, porez na ukupni dohodak i porez na ukupnu imovinu. Glavna skupština u Skoplju usvojila je projekat sa nekim nebitnim primjedbama, ali ni te primjedbe nije Min. fin. u svemu uvažilo (oslobođenje od poreza: šumskih rasadnika, zaštitnih šuma na apsolutnom šumskom tlu, privremeno oslobođenje šuma uništenih požarom, vjetrom, kukcima, da se ozakoni pojam šumske rente kod poreza na dohodak, a kod poreza na imovinu da poreska stopa ne bude veća od ./.. i da se ne uvodi progresija, konačno prirezi1 na te poreze da ne premaše 100%). U komisiji za utvrđivanje prihoda od zemljišta kao i za * Referat pročitan na glav. god. skupštini Jug. Šum. Udr. održanoj u septembru 1937. u Novom Sadu. 1 ing. Otmar Miklau : »Šume i javni tereti«, referat održan na glavnoj skupštini Jugoslov. šum. udruženja u Banjoj Luci, 3. IX. 1933. god. 2 Vidi Šumarski list 1877. g. 5 Vidi Šumarski list 1923. g. 50 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 5 <-- 5 --> PDF |
izvršenje popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu izrađeni katastarski podaci/ učestvovala su i dva šumarska stručnjaka (gg- Dr. Žarko M i 1 e t ii ö i Jovan S i m o n o v i ć). Na primjenu zakonskih propisa o porezima na šume nije stručna šumarska javnost reagirala, sve dok kriza u privredi nije došla do vrhunca. Ing. M. M a r k i ć5 podsjeća na nepravilan sastav ljestvica katastarskog čistoga prihoda za šume prema onom za poljoprivr. zemljište. Jng. M. P 1 a v š i ć6 saopćuje nam teoretska razmatranja u pogledu oporezovanja šuma, što ih je na zamolbu Ministarstva šuma i rudnika izradio Zavod za uređivanje šuma na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Ja ću u ovom referatu nastojati da upotpunim i zaokružim sadanji rad našega društva po ovom predmetu- Nastojat ću dakle: I. da ukratko prikazem ranije poresko zakonodavstvo kod nas u vezi sa sadanjim zakonodavstvom u nekim evropskim zemljama; II. da se u glavnom osvrnem na naš zakon o neposrednim porezima i predložim skupštini, što bi po mojem mišljenju trebalo učiniti. I. NAŠE RANIJE PORESKO ZAKONODAVSTVO. a) Oblici poreza na šume. Financijska politika zemlje, u koliko se odnosi na poresko zakonodavstvo, ide za tim, da stanoviti poreski sistem bude u harmoniji sa rentabilnošću dotične privredno-produktivne grane. Nijedan poreski sistem u pravilu ne bi smio da tereti supstanciju korisne stvari. Izuzeci su viši ili posebni državni interesi (rat, agrarna ili socijalna reforma). Nauka o porezu na šumsko gospodarstvo važan je dio šumskogospodarske politike odnosno fragmenat finansijske znanosti. Ipak u većini evropskih država nije kultura šuma došla do punoga izražaja, jer finansijska politika još uvijek dovoljno ne uvažava specijalni karakter šume i šumske privrede. Porez na šume i šumska zemljišta jedan je dio javnih redovitih prihoda. Ti se javni prihodi dijele na javno-pravne dažbine i na prihode od zarade (sticanje, tečevina). Javnopravne dažbine, kojima pripadaju također porezi naplaćeni od šumskoga gospodarstva, običaju se svrstavati u razrezane ili direktne poreze ili dažbine i u tarifirane ili indirektne poreze ili dažbine. Dok se kod tarifiranih ili indirektnih poreza ili dažbina zaključuje iz izdataka na primitke i s tim posredno na djelatnu sposobnost poreskog subjekta, dotle se kod razrezanih ili direktnih poreza ili dažbina zaključuje iz posjeda ili dohotka neposredno na djelatnu sposobnost poreskog subjekta. Takvim se direktnim dažbinama smatraju i porezi naplaćeni od šumskoga gospodarstva. Direktni (neposredni) porezi dijele se: a) na porez od prihoda (prinosa) ili realni porez na objekte ili (bolje rečeno) objektni porez, dakle porez na zemljišta, zgrade, radnje, kapital itd.; b) na personalni ili (bolje * Uredba o djelokrugu i načinu rada komisije za utvrđivanje prihoda od zemljišta kao i za izvršenje popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu izrađeni katastarski podaci od 9. V. 1929. g. 5 Vidi Ing. M. Markić : 0 krajiškim imov. općinama, Zagreb, 1937. str. 42. 6 Vidi Ing. M. Plavšić : Oporezovanje šuma, Šum. list 1937, br. 6 i 7. 51 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 6 <-- 6 --> PDF |
rečeno) subjektni porez, dakle porez na dohodak i na imovinu; c) na porez na osnovu naročitih razreznih indikacija. U načelu po financijskoj nauci odnosno nauci o porezu dolaze kod šum. gospodarstva u prvom redu u obzir: porez na dohodak i opći porez na imovinu kao porezi personalni, te porez na zemljište kao porez realni. Narav i karakteristiku tih poreza prikazao je g. ing. P 1 a v š i ć.7 Razlika je između te dvije vrsti poreza u tomu, što je kod personalnog poreza mjerodavan dohodak ili imovina poreskog subjekta, dok je kod poreza na prihod mjerodavan za oporezovanje prihod od poreskog objekta. Kod personalnog je poreza razrezni indikator lice sposobno za djelovanje, a kod poreza na prihod jest objekat vrelo samoga prihoda. b) Naše ranije poresko zakonodavstvo. Da bi se mogla lakše i bolje pratiti evolucija našega poreskoga zakonodavstva s obzirom na kulturu šuma i upoređivati ga s našim domaćim i stranim porezima na šume, potrebno je ukratko prikazati naše ranije poresko zakonodavstvo. Naši raniji zakoni o neposrednim porezima počivali su više ili manje na sistemu poreza po prinosu poreskih objekata.7*1 Takovi su bili srpski i bosanski zakon, dok je austrijski (za teritorij Dalmacije i Slovenije) a donekle ii madžarski zakon (za teritorij Hrvatske, Vojvodine, Medumurja i Prekömurja) imao osim toga još u vidu porez po ličnom dohotku ili dohodarinu, koja obuhvata sve dohotke jednoga poreskog subjekta bez obzira na to, da li je koji dohodak već oporezovan kojim objektnim porezom. Mađarski zakon propisao je osim rečenoga i porez na imovinu. Taj opći lični porez po dohotku vršio je korekturu u nejednakosti razrezivanja poreza po prinosu. Sistem poreza po prinosu zemljišta sam pc sebi ne može bitu apsolutno jednako primjenjivan. Taj dakle lični porez po dohotku približuje se principu subjektivne i objektivne poreske obvezanosti. »Raison d´etre poreza po prinosu pored dohodarine i poreza na imovinu počiva na principu jačeg oporezovanja fundiranoga ili sigurnoga prihoda«.8 Kod nas su postojale tri zakonske sistematske grupe: a) porez po prinosu u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini; b) porez po prinosu s porezom na lični prihod (dohodarinom) u Sloveniji i Dalmaciji; c) porez po prinosu s porezom na lični prihod i s porezom na imovinu u Hrvatskoj, Slavoniji, Vojvodini i Pomurskim krajevima. Dakle u južnim i jugoistočnim krajevima vladao je stariji poreski sistem, koji je evropski zapad već u glavnom napustio, dok je u sjevernim i sjeverozapadnim krajevima prevladivala tendencija za poreskim reformisanjem po uzoru zapada. U specijalnu poresku orijentaciju nije potrebno da se upuštamo, jer je ona i samim poreskim stručnjacima dosta teška. U Bosni je razrezivan porez po stanju zemljišnog katastra izrađenog za vrijeme Austrije na brzu ruku, sa 10% od trostruke katastarske 7 Vidi bilješku 6. 7a Dušan P. Letica , Zakonski sistem neposrednih poreza u Kraljevini S. H. S.., Sarajevo 1921. 8 Vidi bilješku 7. 52 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 7 <-- 7 --> PDF |
vrijednosti zemljišta. Za svaku kulturu i klasu utvrđen je po dunumu brutto-prinos i vrijednost zemljišta. Crna Gora poznavala je samo dvije kulture zemljišta (oraniculivadu), a nije se obazirala na njihovo bonitiranje. Srbija nije uvažavala kulturu tla, a u bonitiranje ulazi samo u pogledu mogućnosti za hranljivost tla. Srbija i Crna Gora nisu bile u finansijskoj mogućnosti, da izrade skupi katastar, dok su austrijske vlasti izradile u Bosni sve podatke o površini, kulturi i bonitetu. Još je teža specijalna orijentacija, kad se uporeduju iste poreske vrsti raznih sistema grupa. U Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini osnov je porezu na zemljište katastarski čisti prihod po austr. kat. jutru, u Bosni brutto-prinos i vrijednost po dunumu, u Crnoj gori ralo oranice ili kosa livade, a u Srbiji hranljivost zemlje po hektaru. Dakle više raznih jedinica za istu poresku vrst i kod iste privredne grane. Kako se tu radilo s raznim privrednim granama, ne treba se čuditi velikoj nejednakosti i neravnomjernosti u razrezu poreza, koja je vladala ne samo u pojedinim dijelovima države, nego i na području istoga poreskoga sistema. Prema cit. prikazu D. L e t i c e9 osvrnut ću se na zakonodavstvo o neposrednim porezima u nekim ranijim zemljama naše države, u koliko se ono odnosi na kulturu šuma. U Hrvatskoj i Slavoniji, Medumurju i Prekomurju, Banatu, Bačkoj i Baranji plaćale su dohodarinu kao personalni porez na cjelokupni lični čisti prihod između ostalih i bivše urbarske zajednice, imovne općine i zemljišne zajednice, ako su imale svoj posebni upravni organ, zatim druge universitates bonorum sa posebnom upravom. Porezom na imovinu, koji je iz fiskalnih razloga uveden 1. I. 1917. g-, bila je opterećena i sva nekretna imovina sa svim njezinim pertinencijama, sav kapital uložen za razvoj poljoprivrede i šumarstva. Vrijednost šume jednog šumovlasnika procijenila se tako, da je uzeta 20-terostruka suma stalnog i prosječnog čistog prihoda, koji se može postići običnim ekonomisanjem. U Srbiji i novim oblastima Srbije i Crne Gore po ratu od 1912/13 god., a po zakonu o neposrednim porezima od 1884. god. nije plaćan porez na apsolutna šumska zemljišta, a privremeno su bila oslobođena od poreza i šumska zemljišta propisno i pod nadzorom vlasti pošumljena i to privatna do 10 god., a očinska do 20 god. Vinogradi su imali znatnu prednost pred šumama. U Bosni i Hercegovini sva ratom osvojena zemlja smatrana je svojinom kalifa, a dijeljena muslimanima, koji su sudjelovali u ratu. Vanjska manifestacija toga prava svojine države (kalifa) bila je plaćanje desetine od svih sabranih plodova zemlje, koja je kasnije reluirana, a zatim paušalirana. Uvedeni porez na koze dokinut je članom 144. Fin. zakona za 1920/21 god. Od desetinskog paušala bila su permanentno oslobođena neplodna zemljišta, pašnjaci i šume, bašte i zemljišta u državnoj ili općinskoj upravi. Provizorno na pet godina oslobođena su bila uziratljena neproduktivna zemljišta i krčevine. Lični poreski imunitet uživao je državni erar. Vidi bilješku 8. 53 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 8 <-- 8 --> PDF |
c) Porez na šume u drugim nekim evropskim zemljama. Njemačka.10 U Njemačkoj razna opterećenja šume dosižu ove procente od ukupne vrijednosti te šume: porez na dohodak do .5% te vrijednosti, porez na imovinu 0´5%, zemljišni porez 0*5%, općinski prirez na zemljišni porez 075%, prinos za dizanje kulture zemljišta 0*2%, ostali prirezi (uključivši ovamo i prirez za savjetovanje i zaštitu posjednika šume) 0.05%. Ukupno opterećenje može dakle da dosegne visinu od najviše 3.5% od vrijednosti šume kao imovine, tako da se kod normalnog ukamaćenja šume sa 2.5% do 3% ne mogu podmiriti sve javne dažbine. 1 o opterećenje koleba, već prema ukupnom dohotku i prema porodičnom stanju poreskog subjekta, između 0 i 50% prihoda ili između 0 i 1.5% od vrijednosti imovine, čije se ukamaćenje računa sa 3%. Državni i općinski šumski posjed oslobođen je permanentno od plaćanja svakog izravnog poreza. Kao glavni razlog za to navodi se, pored nekih praktičnih razloga, i to što ti javni posjedi svojim dohotcima neposredno služe općem dobru. I šumske zajednice oslobođene su od plaćanja poreza na dohodak i poreza na imovinu. Njemački šumarski krugovi pozdravili su ovu činjenicu, jer da je sa šumsko-političkoga gledišta poželjno, da se stvaraju i potpomažu šumske zajednice. U njemačkom poreskom zakonodavstvu glavni je teret porez na dohodak i porez na imovinu. Oba su ta poreza ustanovljena zakonskom poreskom reformom od 16. oktobra 1934. god.11 Dr. K. Mantel 1 2 prikazao je iscrpivo, kako se razrezuje porez na dohodak šume, kako poreska vlast utvrđuje taj dohodak, razrez poreza na dohodak od izvanrednog korišćenja i na dohodak kod prekidnoga šumskoga gospodarstva, kako je s porezom na šumsko zemljište, razrez poreza na šumsku imovinu i na kraju kako se procjenjuje šumska imovina. Nije mi moguće, da referat Dr. K. Mantla prikazem danas u cjelosti, već ću ga ekscerptirati. Porez na dohodak šume svakako je porez, koji će se i kod nas s vremenom zavesti. Poreska vlast utvrđuje dohodak šume na osnovu godišnje bilanse šumskoga gospodarstva. Iz bilanse mora da se vidi stanje odnosno promjena u konkretnoj drvnoj zalihi. Taksator mora dakle stalno inventarisati zalihu. Kako je to vezano sa znatnim poteškoćama za jednu i drugu stranu, vlasnik šume deklarira poreskoj vlasti »čisti višak prihoda «, koji se dobije izravnanjem godišnjih prihoda sa godišnjim gospodarskim izdacima, jer je tako utvrđeni dohodak najmanje nepodesan za razrez poreza. Za taj se poreski postupak pretpostavlja, da je stanje drvne zalihe jednako, a tomu se zahtjevu u njemačkom potrajnom šum 10 Dr. K. Mantel : Javne dažbine kod šumskog gospodarstva, u Zeitschrift für Weltforstwirtschaft« Band III. Heft 11/12, august, septembar 1936 g. 11 Vidi: Rcichsgesetzblatt, Teil I, 1934 god. Berlin Broj 119. i to a) Einkommensteuergesetz, b) Körperschaftsteuergesetz, c) Rcichsbewertuingsgesetz, d) Gesetz über die Schätzung des Kulturbodens, e) Vermögenssteuergesetz. Vidi dalje isti Reichsgesetzblatt, Teil I, 1935 g. br. 9. i to a) Durchführungsbestimmungen zum Reichsbewertungsgesetz für die Bewertung des Vermögens, b) Durchführungsbestimmungen zum Vermögenssteuergesetz für die Vermögenssteuerveranlagung i Reichssteuerblatt god. 1935 br. 19 str. 420, Feststellung der Einheitswerte forstwirtschaftlicher Betriebe für die Einheitsbewertung. 12 Vidi bilješku pod 10. 54 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 9 <-- 9 --> PDF |
skom gospodarstvu redovno i udovoljava. Da se pak može poreska vlast uvjeriti o tom i sa računske strane, propisano je naredbom od 5. VII. 1935. g. da poljska i šumska gospodarstva iznad određene veličine dotično vrijednosti objekta moraju voditi uredno knjigovodstvo. Poreskim je vlastima dosta komplicirano i teško utvrditi i razrezati porez na dohodak od izvanrednog korišćenja i na dohodak kod prekidnog šumskog gospodarenja. Po predlogu Dr. E n d r e s a13 razrezuje se u tom slučaju porez odvojeno od redovnog dohotka, odstupajući pri tom od osnovnih poreskih načela, tako da se primjenjuje naročita tarifa. Pretpostavka za primjenu te tarife jest ta, da izvanredno korišćenje, koje je inače kod potrajnog gospodarenja zabranjeno, prekorači etat, što je kod potrajnog šumskog gospodarstva moguće, a kod prekidnoga skoro redovito. Naročitu poresku olakšicu ima posjednik šume u slučaju elementarne nepogode. Postojeći način razreza poreza na dohodak, kao čisto oporezovanje zreloga ploda ili čistoga prihoda, obuhvata samo faktični primitak iz šume. Olakšica daje se samo u slučaju kad taj primitak uslijedi zbog smanjenja imovine. Razrez poreza na godišnji prirast vrijednosti, koji se ima ustanoviti uporedivanjem drvnih zaliha u sastojinama, nije poresko- tehnički dovoljno obrađeno, tako da se u praksi jedva može da primijeni. Zadatak njemačkog poreskog zakonodavstva, koje reguliše razrez poreza na dohodak, bit će taj, da se ima bolje u vidu drvna zaliha i njezina promjena, jer će istom tada biti moguće, da se renta još jače odvoji cd trošenja kapitala i po tom da se razreze porez na dohodak, koji zaista odgovara stvarnosti. Porez na šumski posjed vrši se u obliku poreza na zemljište ili poreza na imovinu. U Njemačkoj postoje oba oblika. Porez na dohodak, kao novitet, mnogo je napredovao u svojem daljnjem izgrađivanju i profinjenju od prijašnjega skoro isključivo samo poreza na posjed, ali ga još nije mogao posve istisnuti. Privatni veći šumski posjed smatrao se uvijek kao objekat za takvo opterećenje zemljišnim porezom. Porez na zemljište razrezuje se prema objektivnoj prihodnoj vrijednosti, a na osnovu podataka utvrđenih nepromjenjivim poreskim katastrom. Zbog poteškoće u provađanju promjena i zbog svoje ukočenosti daleko je od ostalih poreskih oblika na posjed. Taj porez nije generalan, već je zadržan kao dopunski porez njemačkih pokrajina i općina. I za taj porez predviđa Dr. Mantel , da će se napustiti stara zemljišnoporeska načela i preći u pojedinačnu vrijednost poreskog objekta i subjekta, kako je to kod poreza na imovinu. Razlika između tih poreza je u tom što se kod poreza na zemljište ne uzimaju u obzir lični odnosi poreskog subjekta. Porez na imovinu izgleda da je posljedica teškog ekonomskoga stanja Njemačke. Porez na šumsku imovinu ne bi se, prema općim poreskim načelima, smio odnositi na imovinsku substanciju, koja i po poresko-političkim načelima ima da ostane intaktna; već se jedino prihod šume kao fundirani ili osigurani stalni prihod može opteretiti nekim Dr. M. En dre s: Forstpolitik 1922. 55 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nametom ili dodatkom, a taj iznosi danas 5%. od procijenjene vrijednosti imovine. Favorizirana su pojedinačna šumska preduzeća vis-a-vis velikih šumskih kapitalističkih društava. Da bi se mogao primjenjivati porez na imovinu, donesen je novi Zakon o procjenama od 16. X. 1934. god. za određeno vremensko razdoblje, a na osnovu toga donesena je 1935. god. naredba o jedinstvenoj vrijednosti u šumskom gospodarstvu, utvrđenoj na objektivnoj prihodnoj vrijednosti, koja bazira na prihodnoj sposobnosti šume. Procjena se vrši po metodi dobnih razreda, koja nas upućuje na to, da je drvna zaliha najvažniji dio šumske imovine i da je ta zaliha u svakom šumskom gospodarstvu drugačije izgrađena. Pomoću tabela izračunaju se brutto i netto-prihodi po odbitku redovnih troškova gospodarstva, a vrijednost konkretnoga gospodarskoga stanja izračuna se upoređenjem konkretno izgrađene sa normalnom šumom. Gdje ne postoji privredni plan, utvrdi se prosječna procjena, u koju su svrhu izdale poreske vlasti tabele. To važi u glavnom za male seljačke šume. Kod šuma sitnih i srednjih dobiva se vrijednost imovine direktno iz kapitaliziranoga čistoga prihoda. Kod zaštitnih šuma predviđena je naročita procjena u jednoj tabeli! prema stepenu mogućnosti iskorišćavanja. Kod šuma prebornih pitanje procjene još nije valjano riješeno, jer je oteščan postupak sa šumama nepravilnim odnosno nejednake starosti. Metoda se sastoji u preračunavanju debljinskih razreda u dijelove površina debljinskih razreda. Njemačko je poresko zakonodavstvo bez sumnje vrlo dobro izgrađeni sistem pravoga shvatanja vlasti o šumskom dohotku i šumskoj imovini. Za njegovu daljnju izgradnju morat će prije svega biti mjerodavna potreba, da se još točnije shvate šumski odnosi bazirani na šumskom zemljištu i sastojini. »Previsoki porez na šumu« smatra Dr. Mantel »ne pogađa konačno toliko sadanjega posjednika šume, koji, ako suviše iskorišćava šumu, može poreski teret prebaciti i na budućnost, koliko pogađa (mnogo više) sam objekt, šumu, u njezinoj za narod punoj važnosti.« Italija.1* Šume i šumska zemljišta nisu podvrgnuta naročitom oporezivanju, različitom od zemljišta namijenjenog drugim kulturama. Primjena poreza na zemljište vrši se na osnovu katastra, gdje su po svakoj partiji upisani vlasnici, pojedina zemljišta, sa odnosnom površinom, obrađivanje i prihod. Taj prihod ili procjena zemljišta različita je prema obradi i stanju obrađenog zemljišta i sastoji se u ukupnom godišnjem proizvodu, koji pripada vlasniku kao takvom, t. j . vlasniku bruto-prihod po odbitku administrativnih troškova, godišnje kvote za reintegraciju obrade, godišnje kvote za održavanje i očuvanje zgrada i uopće svih troškova oko sistematizacije i održavanja zemljišta. Vlasnikov bruto-prihod dobija se od ukupnog godišnjeg proizvoda po odbitku: 14 1. Testo unico delle leggi sui riuovo eatastro (R. D. 8 ottobre 1931, n 1572) i Regolamento per la sua esecuzione (R. D. 12 ottobre 1933, n 1539). Roma, Istituto poligrafico dello stato 1934. 2. R. Decreto Legge 16 ottobre; 1924, n 1613: Riordinamento délie aliquote del´ imposta sui redditi di richezza mobile 1 delle importe sui terreni e sui fabbricatiministarska instrukcija o izvršenju toga dekreta. Vidi u Bolletino ufiiciale, Roma, anno 1925, No 3. 56 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 11 <-- 11 --> PDF |
* a) godišnjih troškova oko opravki, kvote za amortizaciju, interesa na kapital (stoku, mašineriju, oruđe i slično); b) vrijednosti glavnih i sporednih sirovina upotrijebljenih za obradu zemljišta (gnoj, sjeme, hrana za stoku itd.); c) nagrade za rad bilo intelektualni bilo ručni; d) interesa na kapital u prometu, koji se sastoji u sirovinama i u sumi potrebnoj za potrebe obrade u prvom periodu privredne godine u očekivanju novih proizvoda; e) eventualnih suma, koje su dadene za uzimanje pod zakup mašina, instrumenata itd. i koje ne ulaze u normalni sastav potrebnog kapitala prema običajima pojedinih mjesta. Nikakav odbitak ne čini se za desetine, troškove za pašu, hipotekarne dugove, nagrade i diurne uopće. Procjena ili renta čista običajno je podvrgnuta plaćanju državnog poreza u visini od 10% i osim toga prirezima pokrajinskim i općinskim u granicama predviđenim čl. 254 financijskog zakona odobrenog kraljevskim dekretom od 14. septembra 1931. broj 1171 i naknadnim izmjenama. Ova ograničenja odgovaraju iznosu od 50% od poreza za općine i 4&% za provincije. I pored visine ovih alikvota namet se može lako podnijeti, pošto je procjena ili prihod- u katastru izražen u predratnim lirama, koje odgovaraju zlatnim lirama, dok je međutim alikvota izražena u današnjim lirama t. j . papirnim. Radi podstrekavanja na pošumljavanje zakoni od 2. juna 1910. br. 276, 12. jula 1911. br. 1774 i kraljevski dekret od 30. decembra 1923. br. 3267 odobravaju oslobođenje prihoda bilo od državnog poreza bilo od odnosnih pokrajinskih i općinskih prireza sa 15 godina za zemljište sa niskom šumom i sa 40 godina za šumu sa visokim stablima. Bugarska. Zemljišni »danak« (porez) općinski je prihod.15 Plaća se na svu nepokretnu imovinu, između ostaloga i na šume, baltalike, šumarke i trnjake. Državna i općinska imanja oslobođena su od plaćanja- Opredjeljuje se za period od 5 godina. Danku podložna imanja razdijeljena su na grupe i vrste, a plaća se godišnji porez po dekani (1/10 ha) i to u granicama označenim na slijedeće tri tablice: Tablica I. (za naselja u poljima) Vrst kulture Grupa I. vrst II. vrst III. vrst od | do od do od | do leva leva leva oranice II 20 22 18 20 16 18 pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3 šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1 šume, baltalici IX 3 5 1 3 0.5 1 15 Vidi Državni vijesnik, Sofija od 25. maja 1935. g. br. 115. Naredba o zemljišnom danku od 18. maja 1935. god. 57 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Tablica II. (za poluplaninska naselja) Vrst kulture Grupa I. vrst II. vrst III. vrst od | do od do od 1 do leva leva leva oranice II 24 26 22 24 20 24 pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3 šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1 šume, baltalici IX 4 6 2 4 1 3 Tablica III. (za planinska naselja) Vrst kulture Grupa I. vrst II. vrst III. vrst od | do od 1 do od do leva leva leva oranice II 22 24 20 22 18 20 pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3 šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1 šume, baltalici IX 6 8 4 6 2 4 Vlasnik imovine ima deklarirati sve porezu podlGŽno imanje i navesti kakvoću zemljišta, mjesto gdje se nalazi imanje, dokodak imanja, tržne cijene i koliko je dosad plaćao poreza. Predložene deklaracije ispituje posebna komisija. Rezultat rada komisije po dovršenom ev. žalbenom postupku upisuje se u poreske knjige. Naplaćeni porez ide u korist: učiteljskog fonda (15%), invalida (4%), željeznica (1%), općine (80%). Znači da ne postoji kataster zemljišta i da se pri utvrđivanju poreske sposobnosti postupalo analogno ranijem postupku u Srbiji. Ovo je općinska dažbina, jer ide u korist općine sa 80%. Kolik i kakav sistem poreza važi za potrebe države, o tome nemam pri ruci podataka. Slično nešto nalazimo u Njemačkoj, gdje je zemljišni porez bio prepušten pokrajinama. Poljska.16 Za šume postoji: a) porez na zemljište i b) porez na dohodak. Prije rata u jednom dijelu Poljske odmjeren je bio zemljišni porez po indikacijama staroga katastra, u drugima po sistemu klasa plodnosti, u trećima po primitivnom sistemu globalnih suma. God. 1923. uveden je progresivni (kao dopunski) porez za one posjednike zemljišta, koji plaćaju na ime zemljišnoga poreza stanovitu 16 Prema referatu Vitolda Bobinskog za II. međunarodni šumarski kongres u Budimpešti u septembru 1936. g. Pod naslovom: Problem poreza na eksploataciju šuma.- Vidi akta toga kongresa. 58 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 13 <-- 13 --> PDF |
svotu, koja prelazi izvjestan minimum. Taj je porez kasnije uvećan tako, da je porezovnik, koji je n. pr. plaćao iznad 8,796 zloti zemljišnoga poreza, plaćao na ime dopunskog poreza još toliko, dakle 100%, dok je osnovni porez do 1232 zlotija bio oslobođen od plaćanja progresije. Taj dopunski (progresivni) porez teško tereti i šumske eksploatacije. Radi se na klasifikaciji šuma, koja se upravo vrši, a vrlo je pojednostavnjena, jer ograničava terene pokrivene šumama u tri osnovne klase. Kao kriterij podjele u klase uzeto je u obzir šumsko zemljište obrašteno kao i neobrašteno. Pravilnici za izvršenje zakona objašnjavaju u detalju, kako treba ispitivati kvalitet drva za razne klase i kako treba postupati kod procjene kvaliteta šumskog tla. Kako da se postupa u slučaju razlike vrijednosti, precizno je određeno imajući u vidu karakteristike šumskog tla i karakteristike sastojina. Ovaj jednostavni princip klasifikacije objašnjava se činjenicom, da prilikom opredjeljivanja poreza na šume treba uzet u obzir posve zasebne ekonomske faktore: zakon predviđa dijeljenje kraja u šumske ekonomske distrikte. Izrađivanje granica tih distrikata biće slijedeća i najvažnija etapa (od svih stvarnih poslova) na reformi zemljišnog poreza u Poljskoj, dok će u posljednjoj etapi biti zakonom regulisane cijene (pristojbe) i vjerojatno će se prestati s manjkavim sistemom progresivnog oporezovanja zemljišta. Porez na dohodak u Poljskoj izgrađen je slično kao u većini država Evrope. Zakon smatra kao dohodak iz šume čiste prihode realizovane sječom drva i svim ostalim koristima iz šuma kao i odštetu dobivenu za korišćenje šumom, koja je cedirana trećem licu. Ako su sječe izvršene u količini, koja prelazi plan racionalnog eksploatisanja ili prirodnog priraštaja šume, dodaje se cijelom dohotku porezovnika samo svota realizovana sječom onoga dijela šume, koji je bio određen za sječu prema planu ili koji odgovara naravnom priraštaju šume. Dohodak ostvaren od one sječe, koja prelazi količinu određenu planom eksploatacije šume ili odgovarajuću količinu prirodnog priraštaja, poreski je subjekt podložan dopunskom porezu po ovoj šemi: potpuni čisti dohodak ostvaren od vanredne sječe razdjeljen je na šest jednakih djelova; jedna se šestina dodaje ukupnom dohotku, a dohodak od ostalih pet šestina podložen je procentnom porezu, koji odgovara porezu na cjelokupan dohodak; ako je ukupan dohodak manji od dohotka podloženog porezu prema zakonom predviđenoj skali, tih V« dohotka oporezovano je stanovitim procentom poreza prema najnižem stepenu rečene skale. Kako je taj sistem dosta komplikovan i povod čestom trvenju, žalbama i objašnjenjima, u pripremi su provedbene naredbe k zakonu o porezu na dohodak šuma, kako bi poreske vlasti uvažavajući minimum ideja o dohotku šuma mogle biti u svako vrijeme obaviještene, kako da rade u neizvjesnim slučajevima. Projektovana je redakcija, po kojoj se pri određivanju dohotka od šuma uzima u obzir ovo: a) kao dohodak: sume dobivene izvršenim sječama u jednoj godini po planu razumne eksploatacije dot. po planu, koji odgovara naravnom priraštaju, ili pak sume dobivene od ušteda na sječama iz pređašnjih godina i od sječa u šumama bez razumne eksploatacije kao i sva korišćenja šumama i nagrade za pravo korišćenja ustupljeno trećim licima, 59 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 14 <-- 14 --> PDF |
na posljetku vrijednost zaliha posječenog drva na kraju gospodarske godine; b) kao troškovi: plaća radnicima i podavanje na osnovu ugovora iii zakona, troškovi šumske administracije (plan šumske eksploatacije, tehnički savjeti, ugovori, premještenja, ured i t. d.), troškovi šumskog uzgoja, zaštita šume, sječa šume, tesanje, privlačenje drveta, amortizacija, troškovi uzdržavanja građevina i naprava u dobrom stanju kao i obnova prvobitnog stanja zgrada i uređenje u šumama (šumske stražarnice, mostovi, željeznice i t. d.), mašine i sve oruđe izdato pod najam, na posljetku vrijednost zaliha posječenog drva na kraju gospodarske godine. Kao izvanredna sječa drva smatra se ona, koja prelazi određenu količinu fiksiranu planom gospodarstva ili koja prelazi količinu, koja odgovara prirodnom priraštaju, kao na pr. sječe učinjene dozvolom vlasti kompetentnih u cilju da se postojeća kultura promijeni u drugu (preriju, obradivu zemlju i t. d.), zatim sječe koje ne zavise o volji posjednika šume (izmjene zemljišta, geološka istraživanja i t d.), sječe realizovane povodom elementarnih nepogoda (požari, snjegolomi, vjetrovi, kukci i t. d.), sječe starih stabala i određenih sjemenjaka, ako su ostvarene u količini i periodi, koja nije predviđena planom eksploatacije, ali sa dozvolom nadležne vlasti, napokon sve sječe godišnjih etata, koji dospijevaju na realizovanje u narednoj godini, a sa dozvolom vlasti. Naprotiv sječe ušteđene iz prijašnjih godina i izvršene u poznijim godinama, sječe stabala starih i određenih za naplođivanje, a u skladu sa planom eksploatacije šuma, kao i sječe izvršene zbog potrebe pošumljavanja treba računati u redovite sječe. Prodaja sječina u cilju krčenja stabala sa zemljišta obraslog šumom (prodaja, zamjena zemljišta, razrješenje servituta i t. d.) jest pretvorba imetka u naravi i prema tomu prihodi, koju odmah rezultiraju, ne mogu se računati kao dohotci s obzirom na porez. Na kraju spomenutog svoga referata dolazi B o b i n s k i do ovih zaključaka: 1) Osobene karakteristike eksploatacije šuma iziskuju takovu primjenu poreskog sistema, da porezi ne postanu pretjerani teret, koji bi konačno upropastio same šume. Faktor prirodnih sila, koji odlučuje u eksploatacijama šuma, ne dozvoljava da se brzo uspostavi ravnoteža poremećena manjkavim sistemom poreza. 2) Porezom na nekretnine pričinjeno je dosta štete šumama mehaničkom primjenom onih normi, koje su usvojene za oranice (poljoprivredno tlo). Klasičan primjer zbrke agrarnih ideja sa idejama, koje se odnose na eksploataciju šuma, vidi se u progresivnom dodatku k porezu na nekretnine, dodatku koji nije motivisan ni teorijskim principima ni političkim obrazloženjima. 3) Ako porez na dohodak ne treba da izazove u praksi ogroman broj suprotnih tumačenja, treba da sadrži sasvim tačne definicije »dohotka od šume«, »vanredne sječe«, »pretvaranja u vrste imovine, koju predstavljaju šume«. Bez ovih jasnih i potpunih definicija teško je tražiti da poreske vlasti budu u stanju da utvrde sasvim pravično i objektivno porez na prihod od eksploatacija šuma. Tako B o b i n s k i. 60 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kako se vidi iz ovih nekoliko primjera, postoje razni poreski sistemi, a postoji i porez na prihod od zemljišta kao manje važan ili kao dopunski porez. I kod nas je D. L e t i c a zastupao gledište, da se zemljišni porez prepusti oblastima kao autonomni porez. Iz triju važećih tabela za plaćanje zemljišnoga poreza u Bugarskoj vidi se, da se u ravnici plaća 7 do 16 puta manje za šume nego za oranice, a na planinama 3 do . puta manje za šume nego za oranice. Kod nas je obrnuto, kako ćemo kasnije vidjeti. Nadam se, da ću uskoro moći da prikazem i poresko zakonodavstvo u Francuskoj, Čehoslovačkoj, Austriji, Madžarskoj i Rumunjskoj. II. NAŠE SADANJE PORESKO ZAKONODAVSTVO. Zakon o neposrednim porezima donesen je 8-XI-1928. Kratki sadržaj njegov prikazao je Ing. M. P 1 a v š i ć.17 S tim je zadatkom izvršena unifikacija ranijih pet sistema o neposrednim porezima, a za zemljište, dakle i za šume i šumska zemljišta, recipiran sistem oporezovanja prihoda zemljišta ili t. zv. zemljarina, s naročitom karakteristikom, na koju ću se zasebno osvrnuti, da je za veće šumske posjede taj porez progresivan, jer se osim osnovnoga plaća i dopunski porez. Iste godine 9. maja donesena je uredba o utvrđivanju prihoda od zemljišta kao i o izvršenju popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu izrađeni katastarski podaci, što mora biti gotovo do 1-1-1939 g., a kao posljednji donesen je 19. decembra 1928. god. zakon o katastru zemljišta, po kojem izrađeni katastar zemljišta na osnovu premjera, klasiranja i procjene zemljišta služi kao podloga za pravedno oporezovanje zemljišta, a istovremeno za izradu baštinskih knjiga. Glavna je karakteristika ovog sistema poreza s obzirom na šumsko gospodarstvo u tome što se po tom sistemu plaća porez linearno, bez obzira na to, da li je, koliko i kako u stanovitoj šumi! formiran kapital drvne mase, bez obzira na način gospodarenja odnosno uzgojni oblik ili, gdje je gospodarenje sa šumom neuređeno, bez obzira na konkretno stanje drvne zalihe I obim korišćenja šumom. Jednako plaća porez vlasnik posve mlade hrastove šume kao i vlasnik skupih starih hrastovih šuma, jednako vlasnik koji gospodari strogo potrajno godišnje kao i onaj, koji prekidno gospodari, dakle bez obzira na to, crpi ii vlasnik korist iz svoje šume ili ne, troši li osnovni šumski kapital ili ga štedi. Poreskog zakonodavca to se ništa ne tiče. Starih šuma nestaje i u budućnosti će se osjetiti nepravičnost ovakovog sistema poreza na šume. Često se dešava, naročito kod zakona materijalne prirode, da se istom u primjeni stanovite norme kroz izvjesno vrijeme može valjano prosuditi, odgovara li ta norma prirodi privredne stvari, njezinom poreskom kapacitetu i da li je opterećenje šuma i apsolutno i u odnosu prema drugim vrstama kulture pravično razdijeljeno. Prije nego prijeđem na konkretno razlaganje, smatram potrebnim reći, da sadanji naš zakon o neposrednim porezima odgovara stepenu iskorišćavanja našeg poljoprivrednog i šumskoga zemljišta, pa ne treba da se traži prelazak na savremeniji i pravičniji sistem oporezovanja, a 17 Vidi Sum. list 6. 61 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 16 <-- 16 --> PDF |
taj je porez na dohodak. I ako bi bilo poželjno, smatram da to nije za sad potrebno, a ni izvedivo iz ovih razloga: Naše šumsko gospodarstvo u najvećem je dijelu dosta primitivno i ekstenzivno. Izuzeti se može od ovoga Slovenija i veći dio Hrvatske. Takvo je stanje posljedica historijsko-političkoga razvoja.18 Kako stepen šumske privrede odgovara općem kulturnom, ekonomskom i moralnom nivou naroda u pojedinim krajevima države, šumsko će gospodarstvo još dugo ostati na raznim stepenicama razvoja. Jedino sigurna baza za racionalno gospodarenje šumama, pa prema tome i za pravilan razrez poreza, jest gospodarska osnova, jer po njoj dolazi vlasnik šume do saznanja o načinu i obimu izgradnje kapitala u drvnoj zalihi, koji kapital ima da daje periodično ili godišnje maksimalnu šumsku rentu, izraz materijalnoga stanja odnosno finansijskog posibiliteta šume kao osnove za pravilno opterećenje poreza šumom. Prema tomu najmanje nepouzdana baza za poreske vlasti, a najmanje nepravična za šumovlasnika jest uređena šuma, dakle šuma, kojom se gospodari na osnovu valjano izrađenog privrednog plana i o kojoj se, pored valjane procjene, vodi stroga evidencija i kontrola korišćenja. Jedino vrijednost rente šumskog kapitala, izražena u drvnoj masi, imala bi biti osnovnim predmetom poreza na šume. Uobičajeno (i u stranoj literaturi) kombinovanje zemljišne i šumske rente trebalo bi podvrći detaljnijem studiju, jer po mojem mišljenju šumsko-zemljišna renta imala bi da se zove samo šumska renta. Najvažniji produkt šumskog zemljišta jest zrela za sječu sastojina. Premda i valjano izrađeni privredni plan ne može biti garancija za konstantno održavanje konkretnoga šumskoga kapitala, jer je taj šumski kapital podvržen promjeni (izmjena ophodnje i vrsti uzgoja, postojanje stabala prestarih i bez prirasta, loše vođenje proreda), ipak je cdobreni privredni plan za sve vlasti, dakle i za finansijske, punovažan dokumenat. Uvažimo li, da je valjano izrađenih gospodarskih osnova vrlo malo i da za sve šume neće moći biti tako skoro izrađene gospodarske osnove, jasno je, da smo danas još daleko od osnovne pretpostavke za vođenje racionalnog šumskog gospodarstva. Imamo li još k tome u vidu naglo krčenje i satiranje šuma u znatnom dijelu države, dolazimo do zaključka, da je naše šumarstvo u najvećem dijelu još prosto i ekstenzivno, a vođenje konkretne šumske politike, koja bi beskompromisno težila k rečenom cilju, ne zavisi samo o nosiocima te politike. Prema tome izvjesno je to, da našim sadanjim jednostavnim šumsko- gospodarskim odnosima odgovara sadanji jednostavni poreski sistem, a taj je u zemljišnom porezu, po kojem se za čitavi privredni diskrikt izvrši paušalna procjena prihodne sposobnosti šuma i izradi ljestvica katastralnoga čistoga prihoda bez obzira na razne karakteristike šumskog zemljišta i šumske kulture. Izlazi, da se ne može smatrati potrebnim, da se sadanji t. zv. zemljišni! porez napusti zbog svoje zastarjelosti odnosno krutosti i prema tome nejednakosti, koja rađa nesrazmjernim razrezom poreza, i da se zamijeni savremenim porezom na dohodak. 18 Vidi prikaz pisca: Komunalne šume u Jugoslaviji, Šum. list 1937. br. 2. 62 i |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Stoga ću ovdje jednostavno prijeći preko toga pitanja i pozabaviti se samo sa pitanjem izvjesnih, lako izvedivih ispravaka dot. dopuna današnjeg našeg zakona o neposrednim porezima kao i ostalih zakonskih propisa, u koliko — izravno ili neizravno — stoje u vezi sa oporezivanjem šuma. Moja razmatranja bit će dakle ograničena samo na ove točke: 1. Naš sistem zemljišnog poreza ima nedostatak, da: a) smatra sve šume isključivo privrednim objektom, dok veći dio naših šuma vrši i izvjesne vanekonomske funkcije, koje im u stanovitim odnosima i u izvjesnom stepenu daju značaj općeg narodnoga dobra; b) ne razlikuje šume prema raznim postojećim pravno-posjedovnim oblicima, napose s obzirom na dopunski porez. 2. Po našem poreskom zakonodavstvu poreske olakšice dadene vlasnicima nekih poljoprivrednih kultura nisu dadene i vlasnicima šuma. 3. U pogledu našeg internog (šumarskog) rada može da se primijeti: a) da nije tražena revizija katastra, a zato ima osnova u Zakonu o katastru; b) da mnoge šume, koje imaju karakter zaštitni, nisu oblasno proglašene zaštitnim šumama, da potom budu oslobođene od poreza; c) da ima i šumskih kompleksa, koji se zbog nepristupačnosti ne mogu upotrebljavati, a ipak su podložni plaćanju poreza. Ad 1, a) Kapitalistički način produkcije može se samo djelomično primjenjivati u šumskoj privredi, jer ta privreda ima svoju naročitu i tehničku I ekonomsku strukturu, ali ima i svoju opću nacionalnu i vanekonomsku karakteristiku (utjecaj na klimu i higijenu, mehaničkozaštitna funkcija, kao i ostali javni interesi, zbog kojih je vlasnik šume ograničen u korišćenju sa svojom šumom). Osim toga se u šumskom gospodarstvu radi s velikim kapitalom, a malom čistom dobiti. Koristi šume ne vide se samo iz novčanog efekta niti isključivo fiskalni interesi utječu na konačni cilj i zadatak šume. Iz osnova je stoga pogrešno smatrati šumu isključivo objektom za finansijsko gospodarstvo, koje počiva na kapitalu i kamatima toga kapitala, već u postupku sa šumama treba uvažavati i zajedno povezati sve te interese. Zakon o šumama ograničava u slobodnom korišćenju vlasnika šuma, koje služe i interesima ili cjeline ili trećih lica ili jednoga i drugoga kao i posebnim interesima samoga vlasnika, i ako u ograničenoj mjeri (zabrana krčenja i pustošenja šuma, zaštitne šume, plansko gospodarenje i t. d.). Prema tomu ispravno shvaćena poreska politika ne može svaku šumu smatrati isključivo ekonomsko-špekulativnim, dakle i poreskim objektom. U tom je pogledu poželjna izvjesna diferencijacija prema tome, u kojem stepenu objekat služi neekonomskim, dakle općim ili javnim interesima. Ali poresko zakonodavstvo ne uvažava to gledište, jer po čl. 61 Uredbe o utvrđivanju prihoda od zemljišta i izvršenju popisa zemljišta od 9-V-1928 god. »u šumska zemljišta spadaju ona zemljišta koja su pod šumama za dobijanje drva«. Prema tomu nosioci šumarske politike dot. šumarske vlasti ne mogu danas da porade na izmjeni toga načelnoga 63 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 18 <-- 18 --> PDF |
poreskoga gledišta, već to gledište ističemo za to, da ga zakonodavac uzme u razmatranje. Isto se tako ne može tražiti izmjena našega poreskog zakonodavstva u pravcu, da se razlikuje kultura šuma prema tom, goji li se šuma na zemljištu sposobnom ili pak na zemljištu nesposobnom za kulturu šuma (n. pr. u ranijoj Kraljevini Srbiji nije plaćan porez na šume na apsolutnom šumskom zemljištu). Sadanje naše poresko zakonodavstvo ne čini takav izuzetak, već jedino u čl. 11, tač. 5 zakona o neposrednim porezima dolazi do izražaja apsolutno šumsko tlo na ovaj način: »... ako su šume zasađene na takvom tlu, koje nije podesno ni za kakovu drugu kulturu, može se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina...« Kod paše kao sporednog šumskog užitka dijele poreske vlasti šume na šume u ravnici i šume u bregovima. Naš z. š. ni u svojim šumsko-policijskim ni u šumsko-privrednim ni u kaznenim odredbama ne diferencira postupak sa šumama prema tomu, na kakvoj se vrsti šumskoga tla nalaze. Jedino se krčenje šuma na apsolutnom šumskom tlu ograničava na izuzetne slučajeve. Naš z. š. daje dakle šumi isključivo privredni karakter, a ne daje joj osebinu općega ili nacionalnoga dobra, kako to Njemci hoće barem za sve državne i javne šume. Nemožemo stoga očekivati ni od poreskog zakonodavstva, da daje šumi šire značenje nego samo šumsko zakonodavstvo, jer je za poreskog zakonodavca odlučno, da zemlja producira jedno stvarno dobro, a sporedno mu je, producira li se to dobro (drvo) na kamenu ili na dubokoj humoznoj ilovači. Ne može se s druge strane već danas pretpostaviti, da će se poreska politika jednom staviti na stanovište parificiranja relativnoga šumskoga zemljišta i bilo kakvim poreskim oblikom jače opteretiti takova zemljišta, kako bi vlasnik šume pretvarao svoje zemljište u višu i rentabilniju vrst kulture, dakle u cilju pojačanja fiskalnih prihoda. U koliko bi buduće poresko zakonodavstvo ipak jednom lu to ulazilo, moralo bi to da ima značaj opći, dakle i za ostale postojeće ekonomske kulture tla. Mnogi bi pašnjaci mogli biti prvoklasne oranice, a mnoge šume pašnjaci, oranice, vinogradi. Ta pretpostavka barem za sada otpada, napose s razloga jer taj posao spada prije svega u sferu državne ekonomske politike, na koju utječe razvoj svjetske ekonomske politike, a taj razvoj nije izvjestan ni stabilan, dok za državne prihode treba stabilnija baza. Uostalom, šuma sa relativnog šumskog tla i onako nestaje i poreska politika ne treba da taj proces ubrzava. Traženjem takve olakšice moglo bi se postići obratno. Zato ju ne mogu zagovarati. Ipak, u vezi s tim, a s obzirom na naročiti vanekonomski karakter šuma na kršu smatram potrebnim, da se član 11, stav 5, druga rečenica zakona o neposrednim porezima dopuni dodatkom »No ako su šume zasađene na tlu, koje nije podesno ni za kakvu drugu vrst kulture, može se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina za kulture listača, a 60 godina za kulture četinjača, već prema teškoći i trošku pošumljavanja. Ovo se oslobađanje ne odnosi na slučajeve, kad je šuma zasađena na zemljištu, na kojem se šuma u redovnom šumskom gospodarstvu posiječe ili iskrči.« 64 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U koliko to ne bi uspjelo, trebao bi da se barem stav .. §-a 101. zakona o šumama izmijeni i da glasi: »oslobađanjem od poreza za vrijeme od 40 godina za kulture listača, a za vrijeme od 60 godina za kulture četinjača po isteku godine, u kojoj je prema svedočanstvu bana postignut potpun obrast u podignutoj kulturi.« Za proširenje ove olakšice postoje gospodarski, poresko-tehnički i zakonsku razlozi, koji su u ostalom poznati. Šuma na kršu ima preko 800.000 ha. Četinjače se mogu kasnije iskorišćavati. Takove se šume izgrađuju vrlo sporo, a iskorišćavaju u vrlo ograničenoj mjeri. Zaštitne su svoje vrsti, a u budućnosti imati će još širi značaj: biti će pretkultura za druge više vrsti kulture, biti će zaštita i popuna postojećih kultura, osobito voćnjaka i pašnjaka, a istovremeno služiti će siromašnom kraškom pučanstvu za ogrijev i stoku ... Poresko-tehnički je osnov u neekonomskoj karakteristici tih šuma, jer se takove šume iz javnih interesa podižu bez obzira na rentabilités njihov. Preskupe su to investicije! Poreske vlasti važno je uvjeriti, da su i postojeće stare ekonomske šume na kršu jedva aktivne, a one koje se podižu va.n sadanjih postojećih šuma, ostati će dugo pasivne. Zakonski osnov nalazimo u propisima Zakona o šumama i zakona o neposrednim porezima. — Zakon o šumama u čl. 106 stav 6 propisuje, da u izvršenju i unapređenju radova oko pošumljavanja krševa, golijeti i živoga pijeska učestvuje država između ostalih mjera i »oslobođenjem plaćanja poreza za vrijeme od 40 godina po isteku godine, u kojoj je, prema svjedočanstvu bana, postignut potpun obrast u podignutoj kulturi «. Čl. 11 tač. 5, drugu rečenicu Zakona o neposrednim porezima već sam citirao. Ad 1, b) Potrebno je nastojati, da se narednim novelisanjem zakona (i neposrednim porezima oslobode od poreza šume i državne i komunalne, a da se svakako izvrši diferencijacija i kategorisanje kulture šuma prema posjedovnom obliku odnosno da se dopunski porez propisan čl. 27. zakona o neposrednim porezima ne plaća na šume državne, koje su opterećene šumskim servitutima, na šume samoupravnih tijela, na šume zakladne (fondovske), na šume plemenske, na šume imovnih općina, zemljišnih zajednica i´ sličnih korporacija. Bez obzira na mišljenje, koje se sve više širi, da sve šume treba da služe općenitosti, dakle da ih sve treba etatiziratil ili socijalizirati, jer su bile opće narodne i to treba opet da postanu, još će proteći dosta vremena, dok se sadanja posjedovna struktura ne izmijeni u rečenom pravcu. Sve naše šume osim privatnih služe više ili manje općim svrhama. U glavnom imamo tri tipa šuma: državnih, komunalnih i privatnih (među koje ubrajam i crkvene šume). Državne i komunalne služe jednakim svrhama. Prema tomu imali bismo javne i privatne šume ... Pogledajmo pravno-posjedovnu stranu nekojih posjedovnih oblika. Kod državnih šuma sređuju se pravno-posjedovni odnosi, jer država hoće da se oslobodi servituta na neke svoje šume i da izvrši ograničenje svojih šuma, gdje ove još nisu razgraničene. Potom će država nesmetano da gospodari svojim šumama u korist državne kase. 65 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Dr. V. F r a n o 1 i ć postavio je pitanje, da li je ispravno, da država i njezina privredna preduzeća plaćaju javne dažbine.19 Na to pitanje odgovorio je: »porez je prisilno podavanje pojedinaca (ili skupine pojedinaca), koje traže od pojedinaca javno-pravna vlast za zadovoljenje kolektivnih potreba. Dvije su dakle značajke svakoga poreza: 1) prisila, koju vrši državna vlast namećući poreze, 2) imovina pojedinaca (različita od državne imovine), iz koje se ubire i plaća porez. Ako uvažimo ova dva bitna činioca svakoga poreza, onda ne možemo shvatiti, kako su sastavljači našega zakona o neposrednim porezima od g. 1928 mogli doći na pomisao, da i sama država po tome zakonu može biti poreski obveznik (po 51. 2, zakona o neposrednim porezima: »Kada i u kojim slučajevima država plaća porez, predviđeno je odredbama ovoga zakona «). Nitko naime razuman ne može zamisliti, da bi neka osoba, makar se zvala i država, mogla sama na sebe vršiti prisilu, koja je bitni rekvizit svakoga oporezovanja. Pojam i bit samoga poreza dovodi nas do zaključka, da je pravno nemoguće zamisliti, da bi i sama država, koja izdaje poreske zakone, mogla biti istovremeno obvezana po tim zakonima na snašanje državnih poreza Ova pravna nemogućnost izlazi iz same definicije poreza kako smo je gore istakli«. Dalje: »Prihodi državnih privrednih poduzeća i ustanova jesu ipso facto državni prihodi, te oni dolaze kao takovi upisani u državni budžet. Bitni rekvizit svakog oporezivanja je prihod, koji se ima oporezovati, pa pošto državna privredna poduzeća nemaju svoga prihoda, onda ona ne mogu biti ni oporezovana, ili drugim riječima: nemoguće je financijski, da državna privredna poduzeća, koja nemaju svoga vlastitoga prihoda, već koja su sama po sebi1 državni prihod, snašaju državne poreze i ostale dažbine, jer nema poreske osnovice i predmeta oporezovanja«. Zakonodavac ne izjednačuje državu u svemu sa ostalim poreskim subjektima, ali je zemljišni porez na državne šume zakonom ipak određen. Država se nije, izgleda, poslužila svojim historijskim pravom odnosno strogo juridičkim i financijskim gledištem, dakle strogo formalističkim gledištem, kako ga je V. F r a n o 1 i ć izložio, već je u svojem privrednom djelovanju postavila sebe na ravnu nogu sa ostalim šumovlasnicima, što bi se moglo pravdati jedino sa stanovišta današnjega liberalističko-kapitalističkoga ekonomskoga uređenja. Međutim praksa se razvija u pravcu oslobađanja države od plaćanja poreza. Država u slobodnoj utakmici nije mogla izdržati velike produkcione troškove u svojim šumama, bilo je i gubitaka, tako da se financijskim zakonima rashoduju porezi razrezani na. državne šume, dakle iz fiskalnih, a ne načelnih razloga. Da li je to samo za vrijeme privredne krize ili će se rashod vršiti permanentno, pokazat će budućnost. Plaćanje poreza na državne šume značilo bi premetanje novca iz jedne državne kase u drugu i povećanje administriranja, dakle nepotrebne izdatke. Nesumnjivo će sadanja praksa rashodovanja poreza na držvne šume postati permanentna i budućim novelisanjem sadanjega zakona o 10 Dr. V. F ran o lié : Da li postoji pi a i financijska mogućnost, da sama država i njezina privredna poduzeća plaćaju i sriasaju državne poreze i ostale dažbine, izišlo u Mjesečniku Pravničkoga društva, Zagreb, 1937. g. br. 5. 66 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 21 <-- 21 --> PDF |
neposrednim porezima biće kao i u drugim naprednim zemljama državne šume oslobođene od poreza. Šume samoupravnih tijela20 (banovinske, gradova, općina i sela) dio su imovine tih javno-pravnih ustanova, koja je neotuđiva i nedjeliva, jer ima trajni zadatak da posredno svojim prihodom (»salva rerum substancia«) trajno koristi tim ustanovama. Zato te šume s obzirom na trajnost svrhe stoje pod osobitim javnim šumsko-gospodarskim nadzorom (§ 56 z. š.). Prihodi tih šuma služe potrebama banovine, gradske ili seoske općine, dakle javnim potrebama svoga područja isto onako, kako prihodi drž. šuma služe potrebama cijele države. Šumska imovina plemena, bratstava, sela, krajiških imovnih općina, zemljišnih zajednica isto je tako neotuđiva il nedjeljiva, pa zato i te šume stoje pod naročitim javnim nadzorom. Naročito je zanimljiva pravna i ekonomska struktura imovnih općina i pravna struktura plemenskih šuma. Stvarno su one suvlasništvo pojedinih sela i općina, dot. potomaka krajiških zadruga i obitelji iz tih sela i općina. Njihova geneza imala je upravo cilj, da se šume u suvlasništvu, dakle u velikoj zajednici i na velikom zemljišnom prostoru mogu bolje i lakše obrađivati, čuvati i upravljati. Upravo zbog takve njihove pravne strukture podešena je i njihova ekonomska struktura, jer se s njima gospodari tako, kako će i pojedinačnim i zajedničkim interesima bolje da odgovara. Korišćenje njihovo vrši se prema pojedinačnim, a uprava i gospodarenje prema zajedničkim interesima, koji nisu isključivo šumsko-privredni, već i opće-ekonomski, kulturni i društveni. One su izrazit kolektivni objekt, koji dakle ne služi potrebama pojedinca i k tome samo časovito, jer je pravo na njih i nasljedno i lično i realno. Uz neznatne razlike u članstvu, a ograničene na jedno selo, slične su ustanove zemljišnih zajednica. Može se dozvoliti, da je poresko-politički dopustivo, ali polazeći sa općeg ekonomskog gledišta i sa gledišta javno-pravnih interesa ne možemo shvatiti, da se državna ili općinska ili i kolektivna šuma porezom jednako tereti kao i crkvena ili privatna šuma. Pored drugih tereta veliko poresko opterećenje vodi do diobe i propadanja tih šuma. Sadanja nepravilnost i nepravičnost može se ublažiti na taj način, da se progresivni porez na šume ne plaća, a svakako da se ne plaća na šume pod osobitim javnim nadzorom. Doounski je porez manji od osnovnoga (za 20%). Vjerojatno je i kod nas kao i u Poljskoj u cilju rekonstrukcije postojeće agrarne strukture dot. postepenoga likvidiranja abnormalnih posesornih odnosa (latifundiste s jedne strane i sve veće atomiziranje, a po tom i proletarizovanje seljačkog posjeda i seljaka) zaveden dopunski i progresivni porez na zemljišni osnovni porez. Zakonodavac je očito imao u vidu veliki zemljišni posjed, a ne šumski, barem ne javni šumski posjed, ako je već možda imao privatni. Nije imao u vidu zasebni značaj šume, koja sve i kao privredni objekat ima svoju zasebnu ekonomsku, a često i posjedovnu strukturu i zaseban karakter produkcije. Nije imao u vidu ni to, da državna opća ekonomska politika ide za tim, da sačuva postojeći integritet šumske površine, te da stoga zakonskim sredstvima ograničava i sprečava smanjenje šumske površine u državi, a isto tako i neracionalan postupak sa šumama, neracionalno smanjivanje 20 Vidi bilješku pod br. 17. 67 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 22 <-- 22 --> PDF |
šumskog kapitala u drvnim masama, kao i atomiziranje šuma — sve imajući u vidu gore spomenuti osnovni princip: racionalno gospodare nje sa šumama na što većoj šumskoj površini. Ne možemo pretpostaviti, da je zakonodavac određujući dopunski porez na šume, pa i bez obzira na posjedovni oblik, odnosno jače opterećenje većih šumskih posjeda porezom (progresivnim) imao u vidu postepeno rasparčavanje šuma sa svim štetnim posljedicama. Ne dijelim mišljenje M. P 1 a v š i ć a,21 da je »dopunski porez potpuno savremen i socijalan, a da je opravdan s razloga, jer kod nas ne postoji porez na dohodak i imovinu.« Istina, taj je porez zakonom propisan i nitko se od njega ne može osloboditi ma kakvim ekstenzivnim tumačenjem zakona o neposrednim porezima, ali po mojem mišljenju taj porez nije za šume ni u načelu opravdan kraj već samog po sebi zastarjelog sistema o porezu na zemlju, koji je, kako je već rečeno, često nepravedan, jer se ne može jednoliko primjenjivati i jer se ne slaže sa osnovnom karakteristikom šumske ekonomije, koja se može racionalno voditi samo na većoj zemljišnoj površini. Dopunski porez ne može se pravdati naročito za šume komunalne a od ovih pogotovo za one, koje se po specijalnim zakonima sastoje iz malih ekonomskih (u najvećem dijelu seljačkih) domaćinstava. Trajno i razumno korišćenje tim šumama u nedjeljivoj je vezi sa pojedinačnim seljačkim kućanstvom i gospodarstvom tako, da se te neotuđive i nedjeljive šume ne mogu smatrati naročitim samostalnim privrednim objektom, već se imaju smatrati samo sastavnim dijelom i gospodarskom popunom posjeda pojedinih seljačkih domaćinstava. Naše takseno zakonodavstvo, i ako nema veze sa poreskim, stoji na istom ovom gledištu (Zakon o taksama t. b. XIÎ glava IV, stav 3) i oslobađa od dopunske (prenosne) takse nepokretna dobra, koja su nedjeljivo vlasništvo kakve opće zajednice, a koja imaju ekonomski karakter, kako sam ga naveo. Ako dohodak imućnih poreskih subjekata, koji sa sve većim kapitalom progresivno i više zarađuju i za koje progresivni porez nalazi opravdanje, uporedimo sa dohotkom pomenute vrste poreskih subjekata, ne možemo naći opravdanoga razloga za opterećenje dopunskim porezom, jer te ustanove i nemaju dohotka u smislu poresko-tehničkom. One nisu tečevna preduzeća za sticanje u poresko-tehničkom smislu. Malo ih je, koje imaju izgrađen osnovni kapital odnosno koje ga ne troše. Zato dopunski porez u stanovitim slučajevima ne mogu smatrati socijalnim. A ne može se nikako razumjeti primjena toga poreza na one Šumske objekte, koji su pasivni, možda čak i zaduženi i koji očekuju pomoć te iste države, dok se istovremeno oslobađaju od poreza na dohodak npr. akcionarska društva, ako su pasivna. Na žalost komunalne se šume ne mogu proglasiti akcionarskim društvima. Već je vrijeme, da se bolje nastavi sa racionaliziranjem i intenziviranjem našega šumskoga gospodarstva, tako da se valjano urede sve šume, u prvom redu one pod osobitim javnim nadzorom, kako bi se utvrdilo, koliko šumovlasnika ima u kojoj šumi i kako je u njoj izgrađen drvni kapital. Ako se neće da šuma bude »pusto blago«, iz kojeg se uzima, kad, gdje, što, koliko i tko hoće bez obzira na kontinuitet prihoda, tad 31 Vidi bilješku pod 6. 68 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 23 <-- 23 --> PDF |
se u svakom šumskom gospodarstvu mora težiti za tim, da se šuma racionalno uzgaja i iskorišćuje, a u šumama vezanim na potrajnost prihoda da se izgradi šumski kapital, kako bi šuma mogla trajno da producira približno jednake mase i da daje trajne prihode. Ako takav kapital ne postoji, treba ga izgrađivati t. j . štediti, odreći se dijela prihoda ili prinašati novčane žrtve. Najvažniji zadatak naše stručne javnosti jest u tome, da u prvom redu ostalu javnost, a potom i same neposredne interesente uvjeri o potrebi izgrađivanja šum. gospodarstva u ovom pravcu. Ni poreska politika zemlje ne može ostati indiferentna prema stanju šum. gospodarstva, jer i ona rado računa sa stabilnošću prihoda, a samo ona šuma, koja ima izgrađen osnovni kapital u drvnoj masi, imala bi značiti u poresko-tehničkom smislu normalni poreski objekat, u čiju se suštinu ne bi smjelo dirati. Kako je naprijed rečeno, za najveći dio šuma u zemlji ne zna se, kakva im je struktura u pogledu drvnoga kapitala, a za velik dio šuma utvrđeno je, da su pasivne t. j . da se u njima troši osnovni šum. kapital. Katastarski čisti prihod šuma utvrđen je analogno prihodu poljoprivrednoga zemljišta, a da se nije ulazilo u osnovno poresko-političko kao i u šum. političko i šum. gospodarstvo pitanje, nije li taj prihod u drvu istovremeno i smanjivanje osnovnoga šum. kapitala? Vjerojatno je, da će se po uređenju naših šuma napustiti sadanji sistem zemljišnog poreza (ili će se taj porez, kao u Njemačkoj i Bugarskoj, prepustiti banovinama) i da će mjesto njega biti uveden porez na dohodak dot. da će porez na dohodak naplaćivati država za opće državne potrebe. Kako se dakle može tumačiti zavedenje dopunskog progresivnog poreza na šume, kad nije sigurno, ne troši li se u najvećem dijelu šuma osnovni šumski kapital? Prema tomu držim, da dopunski porez nije opravdan za šume uopće, jer progresiji oporezovanja nema mjesta u takvoj konservativnoj privredi, čiji dohoci ne rastu progresivno, već koji naprotiv danas u najvećem dijelu padaju i apsolutno i relativno. Progresivan porez nije dakle opravdan, naročito ne za one kolektivne šume, koje su u većini vlasništvo zemljoradnika, kojima su šume sastavni dio (popuna i zaštita) zemljoradničkih domaćinstva, pa prema tome nisu, a po zakonskim odredbama ni ne mogu biti tečevna preduzeća za sticanje dohotka u poreskom smislu t. j . dohotka, koji bi se uvećavao uporedo sa većom šumskom površinom, te bi prema tome mogao da bude progresivno oporezovan. Ad 2. Držim, da bi tekstu paragrafa 19 stav 2 Fin. zakona za 1937/38 god., koji je danas na snazi i glasi: »Poresko olakšanje zemljarine predviđeno za poresku godinu 1936 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama avgust 1935 do marta 1936 ne samo za poresku 1937 nego i za 1938 poresku godinu« trebalo da se narednim finans. zakonom doda ovo: »s tim, da to poresko olakšanje zemljarine važi i za šume iz §-a 56 Zakona o šumama od 21 decembra 1929 počam od 1 januara 1937 god.« Ovo svoje mišljenje odmah ću i da opravdam. Da bii se ublažile teške posljedice svjetske krize, snižena je stopa osnovnoga poreza na prihod od zemljišta, koja je bila određena članom 27. zakona o neposrednim porezima od 8-II-1928 god. 69 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ona je snižena ovim zakonskim propisima i ovako: 1. Zakonom o sniženju stope osnovnog poreza na prihod od zemljišta od 11-XII-1930 snižena je ta stopa od 12% na 10% za 1931 god. 2. Kasnijim zakonskim odredbama (§ 48 Fin. zak.) to je sniženje ostalo i za god. 1932, 1933, 1934 i 1935. Za 1935. god. bilo je sniženje određeno ovako: »ali će se u poresku osnovicu zemljarine za 1935 god. izuzetno od postojećih zakonskih odredaba uzeti katastarski čisti prihod za oranice i za vinograde na krševitom terenu, gde su onu glavni prihod zemljoradnika, sa umanjenom vrednošću sa 20%.« 3. Zakonom o budžetskim dvanaestinama za mjesece VIII do XII 1935 god. i I do II 1936 god. i t. d. produženo je olakšanje zemljarine za poresku godinu 1936 s tim, da se katastarski čisti prihod smanjuje za jednu trećinu. 4. Finansijskim zakonom za 1937/38 god. (§ 19) propisano je između ostalog: a) neposredni porezi na državna zemljišta i zgrade neće se razrezivatf u 1937 god.; b) poresko olakšanje zemljarine predviđeno za poresku godinu 1936/37 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama za mjesece avgust 1935 — mart 1936 važi ne samo za 1937 nego i za 1938 poresku godinu; c) osnovni porez na prihod od zemljišta za 1937 god. iznosi 10% od katastarskog čistog prihoda. Kako je pad cijena produktima polja i vinograda bio razlog za sniženje kat. čistoga prihoda na oranice i! vinograde na kršu, a kako je na bazi kat. čistoga prihoda za oranice određen količnik za sve ostale vrsti kulture, trebalo je automatski sniziti kat. čisti prihod i za te ostale vrste kultura, jer je pala i vrijednost njihovih produkata. To nije učinjeno, i ako je poznato, da su početkom svjetske krize (poslije 20 X 1929 god.) počele naglo padati cijene i šumskim produktima i da ni danas u povoljnijim prilikama nisu postignute cjjene iz god. 1925/26, iz kojega je vremena utvrđen katastarski čisti prihod. Danas su momentano porasle cijene drvetu, ali su porasle i cijene ostalim produktima zemlje, naročito žitaricama. Porasli su i troškovi produkcije. Ipak poresko olakšanje za žitarice ostalo je i dalje na snazi, dok producenti drva nemaju olakšice. Poznato je zaduženje mnogih vlasnika šuma porezom, rashodovanje razrezanog poreza na državne šume, otpis dužnoga poreza nekojim imovnim općinama. To je zaduženje slijedilo i pored toga, što su mnoge šumske ustanove morale povećavati svoje godišnje sječe, da bi unovčenjem drva po niskim cijenama mogle podmirivati neophodne potrebe kućanstva i gospodarstva, što je u više slučajeva dovelo do toga, da je vlasnik šume morao trošiti osnovni kapital, a to se protivi principima normalnog oporezovanja. Jedan od važnih razloga neracionalnom postupku sa šumama, a gdjegdje i satiranju šuma, leži upravo u nesrazmjerno visokom opterećenju šuma javnim dažbinama. Šumska je privreda pretrpjela gubitke koji se ne mogu nadoknaditi. Uvaži li se još i to, da se na razrezani porez na zemljište razrezuju i prirezi (banovinski, opštinski, cestovni, zdravstveni i kuluk), zatim prinosi za vodne zadruge (ako ne godišnji, a ono periodički), pa u fond za pošumljavanje, za crkvene opštine i t. d., vidi se, da je opterećenje šuma javnim dažbinama neodrživo. 70 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Neki šum. stručnjaci zastupaju mišljenje, da sve mlade sastojine (do 30 god. starosti) treba osloboditi od plaćanja poreza, dotično, ako se to ne uvaži, da treba uzeti kao poresku osnovicu za njih maksimalno 20—30% od sadanjega katastarskog čistog prihoda. Sa ovim se traženjem ne bih mogao složiti s razloga, što se porez razrezuje na sve šume i šumsko zemljište jednoga posjednika i to na osnovu vrijednosti sveukupnog godišnjega prirasta na čitavoj šumskoj površini, dakle bez obzira na to, da li se na svakoj jedinici šumske površine uzima šumski plod (sječivo drvo) ili ne. Poreske se vlasti ne tiče, postoji li u šumi izgrađeni kapital u drvnoj zalihi ili ne, uživa li vlasnik šume prirast svoje šume godišnje ili periodički, troši li on osnovni šum. kapital ili ne. Poreske se vlasti ne tiče, posjeduje li netko posve mladu šumu ili pak šumu sječivu. Ta vlast opterećuje samo godišnji prirast, koji faktično nastaje ili bi mogao nastati na čitavoj šum. površini, a koji se u urednom šum. gospodarstvu nalazi u sječivoj sastojini ili u sječivim stablima. Inače, kad bi se oslobađale od poreza mlade sastojine, značilo bi to, da se vlast odriče oporezovanja jednoga dijela stvarnog prirasta (priroda) šume. Zato je poresko-politički nedopustivo, da se ma kolika površina oslobodi plaćanja poreza. Po pitanju oporezovanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem iznosim ovdje mišljenje našega odličnoga uredivača šuma, savjetnika Ministarstva ing. S. Š u r i ć a, koje glasi: »U pitanju oporezivanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem mišljenja sam, da tu ne treba činiti nikakove razlike. Do mišljenja, da kod prekidnog gospodarenja treba oporezovati samo zemljišnu rentu, dolazi se od loše primjene formule za računanje vrijednosti zemljišta (u skraćenom obliku) B = — V l´,Op« — 1 Ova je formula izazvala mnogobrojne rasprave, ali još uvijek vlada u šumarstvu. Ne tvrdim, da je ona neispravna, ali se ne smije upotrebljavati u svakom slučaju. Ona može biti ispravna, kad se polazi od golog zemljišta, koje se ima pošumiti. Međutim, taj je slučaj vrlo rijedak i u tom slučaju vlasnik takovog zemljišta oprašta se od poreza kroz 20 do 40 godina. Stvarno, šuma redovno postoji od iskona, pa je zato suvišno odlučivati zemljište od drvne mase. Može se egzaktno dokazati, da ne treba u pogledu oporezivanja činiti razlike između trajnog i prekidnog gospodarenja. Ovdje ću samo pokazati sa jednim kratkim primjerom, do kakovih nelogičnih i protivurječnih posljedica vodi mišljenje, da se kod prekidnog gospodarenja ima oporezovati samo zemljišna renta. Neka jedna zemljišna zajednica posjeduje 500 ha šume, na kojoj se potrajno gospodari. Ona će plaćati porez prema šumskoj renti. Podijeli li se ova zajednica medu 100 ovlaštenika, svaki će dobiti 5 ha. Na toj površini može samo prekidno gospodariti, pa bi plaćao porez prema zemljištnoj renti. U potonjem slučaju država bi primila znatno manji porez, možda samo V»—Vio od poreza, kojega je plaćala zemljištna zajednica. 71 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Napominjem, da ovo umanjenje poreza ne bi bila posljedica toga, što je to mali posjed, dakle umanjenje ne bi bilo posljedica naprednog shvatanja, da slabiji posjednik plaća manji porez. Radi toga postoji dopunski porez. Ovakovo umanjenje bilo bi skroz nepravedno radi toga, jer je dobro, koje se oporezuje, u stvari ostalo isto i neokrnjeno, šta više, ono će biti još više vrijedno, jer će otpasti troškovi čuvanja i uprave. Nadalje ne može se objektivno utvrditi, koja je maksimalna površina, kod koje bi se još mogla priznati isključiva mogućnost prekidnog gospodarenja. Naprotiv, i na najmanjoj površini moguće je potrajno gospodariti putem prebora, što se često vidi kod maloga seljačkoga šumskoga posjeda.« Ad 3, a) i b). Pošto katastarski čisti prihod šuma nije pravilno utvrđen, držim potrebnim, da na osnovu člana 56 do 69 zakona o katastru zemljišta od 19 decembra 1928 Ministarstvo šuma i rudnika predloži! Ministru finansija, da se izvrši revizija katastra u onim oblastima, gdje je to potrebno, naročito revizija klasa zemljišta i prema tome ljestvice čistoga prihoda, jer se može zvanično utvrditi, da je postojeće Masiranje pogrešno ili nesrazmjerno izvršeno. Razlozi: Na osnovu 51. 20. zakona o neposrednom porezu od 8 II 1928 god. sastavila je komisija za utvrđivanje zemljišnog prihoda ljestvice katastarskoga čistoga prihoda u 1929 god. Uporedimo li kat. čisti prihod oranica sa čistim prihodom šuma iste oblasti, procjenbenoga sreza i boniteta, može se opaziti, da je za mnoge šume na lošijim bonitetima utvrđen previsok kat. čisti prihod, kad se uvaži (a to se mora), da se prihodna sposobnost šumskoga zemljišta prema prihodnoj sposobnosti poljoprivrednoga zemljišta istoga boniteta odnosi prosječne kao 1 : 4. Tako je u jednom slučaju (biv. oblast Primorsko-Krajiška) kat. čisti prihod za oranice i šume u V. i VI. bonitetu isti, dok on naprotiv za šume može da bude samo niži nego za oranice istoga boniteta. U Sloveniji i Dalmaciji izgleda da je čisti prihod šuma prema prihodu oranica pravilno utvrđen. Ako se uzme u račun dopunski porez na šume onih lica, čiji katastarski prihod iznosi više od 1000 dinara, a to je najveći dio šumske i,-jvršine cijele države, jasno je, da se dešava, da je veliki šumski posjed opterećen jače nego susjedno poljoprivredno zemljište maloposjednika. Prema zvaničnim podacima o površini, o katastarskom čistom prihodu po kulturama i o prosječnom osnovnom i dopunskom porezu za gd. 1935. iznosila je: 1) ukupna površina kultura 22,000.678 din. 2) ukupni kat. čisti prihod 4,368,478.414 » 3) ukupni osnovni porez 435,549.320 » 4) ukupni dopunski porez 160 381.515 »´ * 5) ukupna zemljarina 595,930.835 » Od toga otpada na: * ili 19,79 din. po ha. ** ili 7,24 din. po ha. 71 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 27 <-- 27 --> PDF |
šume : ukupna površina % od ukupne ukupni čisti prosječno plodne kat. prihod po 1 ha (ha): površine: (din): (din): 7,694.917 34.97 389.964.639 50 Oranic e (njive): 7,257.925 32.99 2,786.800.710 384 Pašnjac i i planine : 4,633.858 21.60 217.070.915 46 Iz slike 1. vidimo, kakav odnos postoji u vinkovačkom srezu između katastarskog čistog prihoda njiva (oranica) i k. č. prihoda šuma, te da naročito u nižim bonitetima nema ni izdaleka teorijski i praktički utvrđene proporcije 1 : 4 u razlici prihoda. Iz slika 2 i 3 vidi se, kako su nesrazmjerno opterećene porezom (osnovnim i dopunskim) šume prema opterećenju (osnovnim porezom) njiva istoga, a pogotovo nižega boniteta. U nekim finansijskim oblastima dolazi se do paradoksa, da se danas plaća veći porez na šume nego na oranice istoga boniteta. Namjerno sam ispustio opterećenje oranica dopunskim porezom, jer je mnogo manji broj onih seljačkih domaćinstava (a i ta se nalaze u bogatijim našim krajevima), kod kojih katastarski čisti prihod iznosi preko 1000 dinara i koja prema tomu plaćaju progresivni porez. I u drugim zemljama sa ovakvim poreskim sistemom postoje poreske nejednakosti ne samo za šume nego i druge vrste kultura, ali su šume najviše opterećene. Stoga je po mojem mišljenju trebalo za šume provesti procjenbeni postupak zasebno od poljoprivrednoga zemljišta uvažujući posebne karakteristike te vrste privrede, a u prvom redu relaciju prihodne sposobnosti šumskog prema prihodnoj sposobnosti poljoprivrednoga zemljišta. Nesrazmjernost utvrđenog čistog prihoda šumske prema utvrđenom čistom prihodu ostalih (viših) kultura objašnjava se samim sistemom zemljišnog poreza kod nas kao i u drugim zemljama ´Poljska). Kat. čisti prihod šuma u velikom dijelu države računan je u svoje vrijeme prema najracionalnijem i maksimalnom iskorišćenju velikih vlastelinskih ili državnih šuma. Prema tomu je i njihov katastarski cisti prihod najviši, koji se kod šuma može da postigne. Kod poljoprivrednih kultura računan je katastarski čisti prihod na zemljištima srednjih i manjih površina, koje se ne mogu do takovog maksimuma iskoristiti kao velike površine. Zbog toga velike površine poljskih kultura daju srazmjerno veći katastarski: čisti prihod, nego što je onaj, koji može da se postigne od malih poljoprivrednih površina, te je za to kod većih poljoprivrednih kultura opravdan i dopunski porez. Naš zakon o zemljišnom porezu uzeo je za bazu novi utvrđeni kat. čisti prihod za oranice i na bazi toga prihoda određen je količnik, koji je primjenjivan na sve ostale kulture. U godini 1922 bio je katastarski čisti prihod abnormalno nizak. S obzirom na zakonsku tehniku zavedenu i uobičajenu finansijskim zakonima mogu se nekoja od napred iznešenih gledišta pokušati regulisati i finansijskim zakonom i to: 73 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 28 <-- 28 --> PDF |
a) da se zatraži daljnja olakšica za šume na kršu i jugu države; b) da se traži rashodovanje dopunskog poreza razrezanog za godinu 1937 za šume navedene u § 56 z. š.; 1300 i /20O ... li Cl /ooo 900 ... /oo 600 5O0 kOO . 300 foo IV. V. Rani ta l SI. 1. c) da se za šume traži ista ona olakšica, koja se daje i poljoprivredi za oranice; d) da se olakša postupak oko proglašavanja šuma zaštitnima; e) da se ne razrezuje porez na šume koje su nepristupačne za iskorišćavanje. 74 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 29 <-- 29 --> PDF |
U koliko nadležna vlast ne bude voljna da finansijskim zakonom reguliše materiju načelne prirode (a to je materija navedena pod d i e), neka se odmah zatraže olakšice pod a, b, c, naprotiv materija načelne prirode neka se odmah predloži nadležnoj vlasti, da ju ona uvaži pri 9° finntrr mu´...LJL <& WlLUlLZUeUZ .ZZZJL caÂauuLt: g. 5° J+-JJOJZ \ \ 3 * 5 Donitefi Sl. 2. likom narednog novelisanja zakona o neposrednim porezima i zakona o katastru. U redovnoj administraciji treba tražiti reviziju katastranastojati, da se ubrza proglavašanje zaštitnima svih onih šuma, koje imaju takav karakter. U tu svrhu treba osigurati potrebne kredite. 75 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 30 <-- 30 --> PDF |
U koliko se ovaj alternativan predlog ne usvoji, morat ćemo se zadovoljiti i s tim, da se u našoj internoj administraciji olakša plaćanje poreza vlasnicima onih šuma, koje imaju karakter zaštitni, jer su takve šume, kad ih vlast proglasi zaštitnima, oslobođenje od poreza (§§ 24, 26, 101—6 z. š.). Po statistici krajem 1935. godine ima u banovini: šuma stalno zaštitnih (ha): šuma privremeno zaštitnih (ha): Vardarskoj Vrbaskoj Dravskoj Drinskoj Dunavskoj Zetskoj Moravskoj Primorskoj Savskoj 723 1.322 190.900 1.612 28 16.879 31 3.329 43.192 3.090 459 2.676 — 125 2.229 680 — 659 Svega : 258.016 9.917 \ Radi se dakle o napadno malenoj površini (3,5%) prema iznosu od 78% šuma na apsolutno šumskom tlu. U Dravskoj banovini, koja ima znatnim dijelom bregovit i planinski karakter i u kojoj je šumska privreda na.znatnoj visini, proglašeno je razmjerno najviše šuma stalno zaštitnima, dok je zapadni dio savske, znatan dio primorske, zetske i vardarske banovine isto tako bregovit i planinskog karaktera i u tim banovinama vladaju osnosi jednaki ili slični onim u dravskoj banovini, pa je ipak u njima napadno malena površina šuma proglašena stalno zaštitnima. Ovo se stanje objašnjava s tim, što je postupak oko proglašavanja šuma stalno zaštitnima po zakonu o šumama (§§ 15—27) dosta spor i skup, a u banovinama, gdje još nije izvršen katastarski premjer, gotovo i nemoguć, jer prije svega treba izvršiti tačan premjer zemljišta. I u banovinama, gdje je taj premjer izvršen, trebaće vanrednih kredita za terenski rad, jer vlasnici šuma nisu skloni tomu, da ih državna vlast steže u korišćenju šumama time, što im šume proglašava stalno zaštitnima. Ali vlasnici takvih šuma neće biti u korišćenju svojih šuma ograničeni nesrazmjerno jače nego danas, jer će im veće ograničenje biti naknadeno oslobođenjem od plaćanja poreza i prireza na šume. Pogotovo se to tiče onih na kršu, a krša imamo i suviše. S obzirom na neznatne razlike u visini poreza na više ili na niže mogle bi se poreske vlasti zadovoljiti i sa manje točno utvrđenom površinom stalno zaštitnih šuma, koju bi površinu stručnjaci utvrdili po mjerodavnim mapama većega mjerila. Ministar šuma i rudnika donio bi po tomu izmjenu postojećega pravilnika o zaštitnim šumama. Ad. 3, c). Po 51. 10. Zakona o neposrednim porezima oslobađaju se od poreza na prihod od zemljišta između ostalih i »sva državna zemljišta, koja se privredno tekovno ne iskorišćuju (tač. 1) i neplodna i poljoprivredno neupotrebiva zemljišta«. Po komentaru k tomu zakonu (izdanom od načelnika odjeljenja poreza Ministarstva finansija) »pod poljoprivredno neupotrebljivim valja smatrati i takva zemljišta, koja 76 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 31 <-- 31 --> PDF |
su možda i plodna, ali zbog teške pristupačnosti ostaju stalno poljoprivredno neupotrebiva«. Pod izrazom »poljoprivredna zemljišta« smatraju se u smislu zakona o n. porezima i šumska zemljišta. I takovih zemljišta ima plodnih t. j . šumom obraslih, koja su ali nepristupačna, dakle 9"r $CL ....... ...... ´ 8o M Umrf´ /f>47 m s lfS7 ; \ \ ...Y.IZJ-Va}irn 11S7i "h 7° \ ´ -\ \ -\ _J ; \ \ . . \ ; \\ : 5° . " \\ ; V i ; i\ . - ; \ \ ; OJZ -Ju : \ ; \ : \ k \ .. oe : ´ \ " \ 5 * Đoni teli SI. 3. danas pasivna. Takvih pasivnih objekata ima dvije vrsti, relativno i apsolutno pasivnih. U prvu vrst spadaju šumski kompleksi, koji se ne mogu privredno tekovno iskorišćavati, jer je šumska taksa negativna. Da bi ta taksa 77 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 32 <-- 32 --> PDF |
postala pozitivna, odnosno da bi se eksploatacija rentirala, potrebne su stanovite investicije (izgradnja šumskih puteva, šumskih cesta, željeznica, žicara, riža i t. d.), kako bi šumski objekat mogao donositi izvjestan šumski prihod, koji bi mogao biti podložan plaćanju poreza. Ali u konkretnom se slučaju ne radi o takvim objektima, koji se mogu učiniti rentabilnima, već o objektima, kod kojih se i pored redovnih investicija ne može postići rentabiltet, a to su objekti, koji su udaljeni od glavnih željezničkih pruga ili vodenih puteva odnosno koji čekaju na izgradnju javnih komunikacionih sredstava. Da bi se u smislu čl. 10. zakona o neposrednim porezima moglo za takve objekte tražiti oslobođenje od poreza na prihod od zemljišta, jer su »poljoprivredno neupotrebiva«, potrebno je poreskim vlastima dokazati približnom kalkulacijom šumske takse, da je objekat pasivan i naznačiti tačnu površinu takvoga objekta. Ali kako za tačan premjer treba i vremena i novaca, a radi se o tome, da se ne čeka godinama, dok se taj rad svrši dotično dok se osiguraju za to potrebni krediti, poreske bi se vlasti trebale zadovoljiti sa izvjesnim zvaničnim dokumentom o veličini površine, koji može da bude vjerodostojan i za poreske vlasti dostatan. Pri tome mogu služiti za podlogu izrađene karte vojno-geografskog instituta u mjerilu 1 : 50000 ili i u većem mjerilu. Takva je mapa i onako potrebna stručnom licu, da može ustanoviti odnosno izdvajati šumski objekat, za koji treba poreskim vlastima dokazati da se privredno-tekovno ne iskorišćuje. Da rezimiramo. I ako sadanji sistem neposrednog poreza propisan zakonom o neposrednim porezima od 8 februara 1928 god. odgovara ekonomskom stanju najvećega dijela naših šuma i šumskoga zemljišta, ipak se poslije višegodišnje primjene toga zakona konstatuje: 1) Šume se s obzirom na svoju naročitu tehničku strukturu, te s obzirom na svoju opće-nacionalnu i vanekonomsku karakteristiku ne mogu smatrati isključivo objektom za kapitalističko privređivanje, a naročito šume na kršu i jugu države. Potrebno je stoga, da se šume poreskim zakonodavstvom kategorišu prema tomu, u kojem stepenu šumski objekt služi neekonomskim, dakle općim ili javnim interesima, te da se takve šume ili permanentno ili provizorno oslobode od poreza. Ovamo u prvom redu dolaze u obzir šumska zemljišta na kršu i jugu države, za koja već sada postoji izvjesna poreska olakšica. Osim togadolaze ovamo neke kategorije šumskoga vlasništva, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom (šume općinske, selske, imovnih općina, zemljišnih zajednica, plemenske i slične). Za ove potonje posjedovne oblike nije opravdano plaćanje dopunskog (kao progresivnog) poreza, jer se šume tih pravnih lica ne mogu smatrati velikim šumskim posjedom u privredno-kapitalističkom smislu, čije bi privređivanje raslo s veličinom produktivne površine, već ti posjedi imaju kolektivan značaj i njihovo je šumsko gospodarstvo udešeno prema kućnim i gospodarskim potrebama pojedinih domova ili sela. 2) Uporedo s tim treba za šume odmah tražiti barem takve olakšice, kakve su dane za oranice, bez obzira na časovit porast cijena šumskim produktima, jer su za utvrđenje katastarskog čistog prihoda šuma uzete oranice kao baza. 78 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 33 <-- 33 --> PDF |
3) Kako je postojeće klasiranje šumskoga zemljišta izvršeno nesrazmjerno klasiranju zemljišta viših kultura i kako kat. čisti prihod šuma nije utvrđen na osnovu poznate relacije između prihodne sposobnosti šumskoga zemljišta i prihodne sposobnosti poljoprivrednoga zemljišta, treba da se zatraži revizija katastra u onim finansijskim oblastima, gdje je to potrebno. 4) S obzirom na to da je i pored znatne površine šuma, koje imaju stalno zaštitan karakter, tek neznatan dio takvih šuma proglašen stalno zaštitnima, nadležne finansijske i šumske vlasti treba da omoguće općim upravnim vlastima, kako bi se ubrzao postupak oko proglašenja stalno zaštitnima svih onih šuma, koje imaju takav karakter, čime će bolje biti zaštićeni javni interesi, a vlasnici takvih šuma bit će oslobođeni od plaćanja poreza. 5) Treba da se traži oslobođenje ili olakšica u plaćanju poreza za ona zemljišta, koja se privredno-tekovno ne mogu iskorišćavati, jer su zbog pomanjkanja javnih komunikacija nepristupačna. 6) Treba da se traži produženje privremenog oslobođenja od plaćanja poreza za kulture listača podignutih vještačkim putem i to od 40 na 60 godina. 7) Pošto su prestali razlozi, zbog kojih nije bilo moguće prisiljavati vlasnike šuma na izradu privrednih planova u roku propisanom po zakonu o šumama, treba odrediti novi zakonski rok, kako bi se moglo s vremenom poraditi na savremenijem, pravilnijem i pravičnijem oporezovanju šuma prema konkretnom poreskom posibiilitetu te vrsti kulture zemljišta. Résumé. L´auteur expose ses vues, en général et en particularités, sur le probleme de l´imposition des diverses taxes sur nos forets n´appartenant pas a l´Etet meme. Sur la base de ses conclusions, il protpose quelques moyens du caractere législatif ou bien administratif ayant a remédier a ce mal oppressif qui accable par trop toutes nos forets non-domaniales. s #V 79 |