DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Ing. A. PERUŠIĆ (BEOGRAD).


POREZ NA NAŠE ŠUME*


(LES IMPÔTS SUR NOS FORETS)


Porez na šume kao važno šumsko-političko pitanje neprestano je
aktuelno. Moglo bi se reći, da naše šumarsko društvo s ovim referatom
dolazi »post festum«, jer izlazimo iz krize. To mišljenje ne dijelim, jer
je budućnost neizvjesna, a po mojem mišljenju ima dovoljno razloga,
da se bez obzira na momentano veću vrijednost šumskih produkata
nastavi započetim radom našega društva oko pravilnijega opterećenja
naših šuma porezom, odnosno s tim u vezi oko odterećenja naših šuma
od javnih dažbina. Neposredni porez još bi se i mogao podnijeti, kad
se na osnovu toga poreza ne bi razrezivale ostale brojne javne dažbine,
naročito općinski prirez.


Ing. O. M i k 1 a u1 prikazao je konkretno, kako su nekoje vrste
šumskoga vlasništva optećene i sa kojim sve javnim dažbinama. Upravo
te javne dažbine važan su razlog, da u prvom redu ispitamo, jesmo li
u vlastitoj kući nastojali, da se u granicama današnjeg zakona o neposrednim
porezima i Zakona o šumama smanji poresko opterećenje šuma,
a zatim da se obratimo poreskim vlastima, dokažemo opravdanost našega
gledišta i poradimo na reviziji našega poreskoga zakonodavstva,
kako bi se to zakonodavstvo reformisalo, odnosno novelisalo, a svakako
pravilnije primjenjivalo u cilju da se izvjesnim korekturama i smanjenjem
poreza istovremeno olakša plaćanje ostalih javnih dažbina. U raspravu
o terećenju šuma ostalim javnim dažbinama ne mogu ovom prilikom
ulaziti.


Poslije 60 godina2 naše Udruženje uzima ponovno inicijativu za
pravilnije opterećenje šuma porezom. Godine 19223 izradili su članovi
našega društva gg. Dr. Gjuro N e n a d i ć, Ing. Josip L e n a r č i ć i Ing.
Ante R u ž i ć referate na projekat zakona o neposrednim porezima, po
kojem su za šume i šumska zemljišta predviđena tri poreska oblika: porez
na prihod od zemljišta, porez na ukupni dohodak i porez na ukupnu
imovinu. Glavna skupština u Skoplju usvojila je projekat sa nekim nebitnim
primjedbama, ali ni te primjedbe nije Min. fin. u svemu uvažilo
(oslobođenje od poreza: šumskih rasadnika, zaštitnih šuma na apsolutnom
šumskom tlu, privremeno oslobođenje šuma uništenih požarom, vjetrom,
kukcima, da se ozakoni pojam šumske rente kod poreza na dohodak,
a kod poreza na imovinu da poreska stopa ne bude veća od
./.. i da se ne uvodi progresija, konačno prirezi1 na te poreze da ne
premaše 100%). U komisiji za utvrđivanje prihoda od zemljišta kao i za


* Referat pročitan na glav. god. skupštini Jug. Šum. Udr. održanoj u septembru
1937. u Novom Sadu.
1 ing. Otmar Miklau : »Šume i javni tereti«, referat održan na glavnoj skupštini
Jugoslov.
šum. udruženja u Banjoj Luci, 3. IX. 1933. god.
2 Vidi Šumarski list 1877. g.
5 Vidi Šumarski list 1923. g.


50




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 29     <-- 29 -->        PDF

U koliko nadležna vlast ne bude voljna da finansijskim zakonom
reguliše materiju načelne prirode (a to je materija navedena pod d i e),
neka se odmah zatraže olakšice pod a, b, c, naprotiv materija načelne
prirode neka se odmah predloži nadležnoj vlasti, da ju ona uvaži pri


9° finntrr


mu´...LJL <&


WlLUlLZUeUZ


.ZZZJL caÂauuLt: g.





J+-JJOJZ


\


\


3 * 5


Donitefi


Sl. 2.


likom narednog novelisanja zakona o neposrednim porezima i zakona


o katastru. U redovnoj administraciji treba tražiti reviziju katastranastojati, da se ubrza proglavašanje zaštitnima svih onih šuma, koje
imaju takav karakter. U tu svrhu treba osigurati potrebne kredite.
75




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 28     <-- 28 -->        PDF

a) da se zatraži daljnja olakšica za šume na kršu i jugu države;
b) da se traži rashodovanje dopunskog poreza razrezanog za godinu
1937 za šume navedene u § 56 z. š.;


1300 i


/20O


...


li Cl


/ooo


900


...


/oo


600


5O0


kOO .


300


foo


IV. V.
Rani ta l


SI. 1.


c) da se za šume traži ista ona olakšica, koja se daje i poljoprivredi


za oranice;


d) da se olakša postupak oko proglašavanja šuma zaštitnima;


e) da se ne razrezuje porez na šume koje su nepristupačne za


iskorišćavanje.


74




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 27     <-- 27 -->        PDF

šume :
ukupna površina % od ukupne ukupni čisti prosječno
plodne kat. prihod po 1 ha
(ha): površine: (din): (din):
7,694.917 34.97 389.964.639 50
Oranic e (njive):
7,257.925 32.99 2,786.800.710 384
Pašnjac i i planine :
4,633.858 21.60 217.070.915 46


Iz slike 1. vidimo, kakav odnos postoji u vinkovačkom srezu između
katastarskog čistog prihoda njiva (oranica) i k. č. prihoda šuma, te da
naročito u nižim bonitetima nema ni izdaleka teorijski i praktički utvrđene
proporcije 1 : 4 u razlici prihoda.


Iz slika 2 i 3 vidi se, kako su nesrazmjerno opterećene porezom
(osnovnim i dopunskim) šume prema opterećenju (osnovnim porezom)
njiva istoga, a pogotovo nižega boniteta. U nekim finansijskim oblastima
dolazi se do paradoksa, da se danas plaća veći porez na šume nego na
oranice istoga boniteta.


Namjerno sam ispustio opterećenje oranica dopunskim porezom,
jer je mnogo manji broj onih seljačkih domaćinstava (a i ta se nalaze u
bogatijim našim krajevima), kod kojih katastarski čisti prihod iznosi
preko 1000 dinara i koja prema tomu plaćaju progresivni porez.


I u drugim zemljama sa ovakvim poreskim sistemom postoje poreske
nejednakosti ne samo za šume nego i druge vrste kultura, ali su šume
najviše opterećene. Stoga je po mojem mišljenju trebalo za šume provesti
procjenbeni postupak zasebno od poljoprivrednoga zemljišta uvažujući
posebne karakteristike te vrste privrede, a u prvom redu relaciju
prihodne sposobnosti šumskog prema prihodnoj sposobnosti poljoprivrednoga
zemljišta. Nesrazmjernost utvrđenog čistog prihoda šumske
prema utvrđenom čistom prihodu ostalih (viših) kultura objašnjava se
samim sistemom zemljišnog poreza kod nas kao i u drugim zemljama
´Poljska). Kat. čisti prihod šuma u velikom dijelu države računan je u
svoje vrijeme prema najracionalnijem i maksimalnom iskorišćenju velikih
vlastelinskih ili državnih šuma. Prema tomu je i njihov katastarski
cisti prihod najviši, koji se kod šuma može da postigne. Kod poljoprivrednih
kultura računan je katastarski čisti prihod na zemljištima srednjih
i manjih površina, koje se ne mogu do takovog maksimuma iskoristiti
kao velike površine. Zbog toga velike površine poljskih kultura daju
srazmjerno veći katastarski: čisti prihod, nego što je onaj, koji može da
se postigne od malih poljoprivrednih površina, te je za to kod većih
poljoprivrednih kultura opravdan i dopunski porez.


Naš zakon o zemljišnom porezu uzeo je za bazu novi utvrđeni kat.
čisti prihod za oranice i na bazi toga prihoda određen je količnik, koji
je primjenjivan na sve ostale kulture. U godini 1922 bio je katastarski
čisti prihod abnormalno nizak.


S obzirom na zakonsku tehniku zavedenu i uobičajenu finansijskim
zakonima mogu se nekoja od napred iznešenih gledišta pokušati regulisati
i finansijskim zakonom i to:


73




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Napominjem, da ovo umanjenje poreza ne bi bila posljedica toga,
što je to mali posjed, dakle umanjenje ne bi bilo posljedica naprednog
shvatanja, da slabiji posjednik plaća manji porez. Radi toga postoji
dopunski porez.


Ovakovo umanjenje bilo bi skroz nepravedno radi toga, jer je
dobro, koje se oporezuje, u stvari ostalo isto i neokrnjeno, šta više, ono
će biti još više vrijedno, jer će otpasti troškovi čuvanja i uprave. Nadalje
ne može se objektivno utvrditi, koja je maksimalna površina, kod koje
bi se još mogla priznati isključiva mogućnost prekidnog gospodarenja.
Naprotiv, i na najmanjoj površini moguće je potrajno gospodariti putem
prebora, što se često vidi kod maloga seljačkoga šumskoga posjeda.«


Ad 3, a) i b). Pošto katastarski čisti prihod šuma nije pravilno
utvrđen, držim potrebnim, da na osnovu člana 56 do 69 zakona o katastru
zemljišta od 19 decembra 1928 Ministarstvo šuma i rudnika predloži!
Ministru finansija, da se izvrši revizija katastra u onim oblastima,
gdje je to potrebno, naročito revizija klasa zemljišta i prema tome
ljestvice čistoga prihoda, jer se može zvanično utvrditi, da je postojeće
Masiranje pogrešno ili nesrazmjerno izvršeno.


Razlozi: Na osnovu 51. 20. zakona o neposrednom porezu od 8 II
1928 god. sastavila je komisija za utvrđivanje zemljišnog prihoda ljestvice
katastarskoga čistoga prihoda u 1929 god. Uporedimo li kat. čisti
prihod oranica sa čistim prihodom šuma iste oblasti, procjenbenoga
sreza i boniteta, može se opaziti, da je za mnoge šume na lošijim bonitetima
utvrđen previsok kat. čisti prihod, kad se uvaži (a to se mora),
da se prihodna sposobnost šumskoga zemljišta prema prihodnoj sposobnosti
poljoprivrednoga zemljišta istoga boniteta odnosi prosječne
kao 1 : 4.


Tako je u jednom slučaju (biv. oblast Primorsko-Krajiška) kat. čisti
prihod za oranice i šume u V. i VI. bonitetu isti, dok on naprotiv za
šume može da bude samo niži nego za oranice istoga boniteta. U Sloveniji
i Dalmaciji izgleda da je čisti prihod šuma prema prihodu oranica
pravilno utvrđen.


Ako se uzme u račun dopunski porez na šume onih lica, čiji katastarski
prihod iznosi više od 1000 dinara, a to je najveći dio šumske
i,-jvršine cijele države, jasno je, da se dešava, da je veliki šumski posjed
opterećen jače nego susjedno poljoprivredno zemljište maloposjednika.


Prema zvaničnim podacima o površini, o katastarskom čistom prihodu
po kulturama i o prosječnom osnovnom i dopunskom porezu za
gd. 1935. iznosila je:


1) ukupna površina kultura 22,000.678 din.


2) ukupni kat. čisti prihod 4,368,478.414 »


3) ukupni osnovni porez 435,549.320 »


4) ukupni dopunski porez 160 381.515 »´ *


5) ukupna zemljarina 595,930.835 »


Od toga otpada na:


* ili 19,79 din. po ha.
** ili 7,24 din. po ha.
71




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Neki šum. stručnjaci zastupaju mišljenje, da sve mlade sastojine
(do 30 god. starosti) treba osloboditi od plaćanja poreza, dotično, ako
se to ne uvaži, da treba uzeti kao poresku osnovicu za njih maksimalno
20—30% od sadanjega katastarskog čistog prihoda. Sa ovim se traženjem
ne bih mogao složiti s razloga, što se porez razrezuje na sve
šume i šumsko zemljište jednoga posjednika i to na osnovu vrijednosti
sveukupnog godišnjega prirasta na čitavoj šumskoj površini, dakle bez
obzira na to, da li se na svakoj jedinici šumske površine uzima šumski
plod (sječivo drvo) ili ne. Poreske se vlasti ne tiče, postoji li u šumi
izgrađeni kapital u drvnoj zalihi ili ne, uživa li vlasnik šume prirast
svoje šume godišnje ili periodički, troši li on osnovni šum. kapital ili
ne. Poreske se vlasti ne tiče, posjeduje li netko posve mladu šumu ili
pak šumu sječivu. Ta vlast opterećuje samo godišnji prirast, koji faktično
nastaje ili bi mogao nastati na čitavoj šum. površini, a koji se u
urednom šum. gospodarstvu nalazi u sječivoj sastojini ili u sječivim
stablima. Inače, kad bi se oslobađale od poreza mlade sastojine, značilo
bi to, da se vlast odriče oporezovanja jednoga dijela stvarnog prirasta
(priroda) šume. Zato je poresko-politički nedopustivo, da se ma kolika
površina oslobodi plaćanja poreza.


Po pitanju oporezovanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem
iznosim ovdje mišljenje našega odličnoga uredivača šuma, savjetnika
Ministarstva ing. S. Š u r i ć a, koje glasi:


»U pitanju oporezivanja šuma sa trajnim ili prekidnim gospodarenjem
mišljenja sam, da tu ne treba činiti nikakove razlike.


Do mišljenja, da kod prekidnog gospodarenja treba oporezovati
samo zemljišnu rentu, dolazi se od loše primjene formule za računanje
vrijednosti zemljišta (u skraćenom obliku)


B = — V
l´,Op« — 1


Ova je formula izazvala mnogobrojne rasprave, ali još uvijek vlada
u šumarstvu. Ne tvrdim, da je ona neispravna, ali se ne smije upotrebljavati
u svakom slučaju. Ona može biti ispravna, kad se polazi od
golog zemljišta, koje se ima pošumiti. Međutim, taj je slučaj vrlo rijedak
i u tom slučaju vlasnik takovog zemljišta oprašta se od poreza kroz 20
do 40 godina. Stvarno, šuma redovno postoji od iskona, pa je zato suvišno
odlučivati zemljište od drvne mase.


Može se egzaktno dokazati, da ne treba u pogledu oporezivanja
činiti razlike između trajnog i prekidnog gospodarenja. Ovdje ću samo
pokazati sa jednim kratkim primjerom, do kakovih nelogičnih i protivurječnih
posljedica vodi mišljenje, da se kod prekidnog gospodarenja
ima oporezovati samo zemljišna renta. Neka jedna zemljišna zajednica
posjeduje 500 ha šume, na kojoj se potrajno gospodari. Ona će plaćati
porez prema šumskoj renti. Podijeli li se ova zajednica medu 100 ovlaštenika,
svaki će dobiti 5 ha. Na toj površini može samo prekidno gospodariti,
pa bi plaćao porez prema zemljištnoj renti. U potonjem slučaju
država bi primila znatno manji porez, možda samo V»—Vio od poreza,
kojega je plaćala zemljištna zajednica.


71




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Dr. V. F r a n o 1 i ć postavio je pitanje, da li je ispravno, da država
i njezina privredna preduzeća plaćaju javne dažbine.19 Na to pitanje odgovorio
je: »porez je prisilno podavanje pojedinaca (ili skupine pojedinaca),
koje traže od pojedinaca javno-pravna vlast za zadovoljenje kolektivnih
potreba. Dvije su dakle značajke svakoga poreza: 1) prisila,
koju vrši državna vlast namećući poreze, 2) imovina pojedinaca (različita
od državne imovine), iz koje se ubire i plaća porez. Ako uvažimo
ova dva bitna činioca svakoga poreza, onda ne možemo shvatiti, kako
su sastavljači našega zakona o neposrednim porezima od g. 1928 mogli
doći na pomisao, da i sama država po tome zakonu može biti poreski
obveznik (po 51. 2, zakona o neposrednim porezima: »Kada i u kojim
slučajevima država plaća porez, predviđeno je odredbama ovoga zakona
«). Nitko naime razuman ne može zamisliti, da bi neka osoba, makar
se zvala i država, mogla sama na sebe vršiti prisilu, koja je bitni rekvizit
svakoga oporezovanja.


Pojam i bit samoga poreza dovodi nas do zaključka, da je pravno
nemoguće zamisliti, da bi i sama država, koja izdaje poreske zakone,
mogla biti istovremeno obvezana po tim zakonima na snašanje državnih
poreza Ova pravna nemogućnost izlazi iz same definicije poreza kako
smo je gore istakli«.


Dalje: »Prihodi državnih privrednih poduzeća i ustanova jesu ipso
facto državni prihodi, te oni dolaze kao takovi upisani u državni budžet.
Bitni rekvizit svakog oporezivanja je prihod, koji se ima oporezovati,
pa pošto državna privredna poduzeća nemaju svoga prihoda, onda ona
ne mogu biti ni oporezovana, ili drugim riječima: nemoguće je financijski,
da državna privredna poduzeća, koja nemaju svoga vlastitoga prihoda,
već koja su sama po sebi1 državni prihod, snašaju državne poreze
i ostale dažbine, jer nema poreske osnovice i predmeta oporezovanja«.


Zakonodavac ne izjednačuje državu u svemu sa ostalim poreskim
subjektima, ali je zemljišni porez na državne šume zakonom ipak određen.
Država se nije, izgleda, poslužila svojim historijskim pravom odnosno
strogo juridičkim i financijskim gledištem, dakle strogo formalističkim
gledištem, kako ga je V. F r a n o 1 i ć izložio, već je u svojem
privrednom djelovanju postavila sebe na ravnu nogu sa ostalim šumovlasnicima,
što bi se moglo pravdati jedino sa stanovišta današnjega
liberalističko-kapitalističkoga ekonomskoga uređenja.


Međutim praksa se razvija u pravcu oslobađanja države od plaćanja
poreza. Država u slobodnoj utakmici nije mogla izdržati velike
produkcione troškove u svojim šumama, bilo je i gubitaka, tako da se financijskim
zakonima rashoduju porezi razrezani na. državne šume, dakle iz
fiskalnih, a ne načelnih razloga. Da li je to samo za vrijeme privredne
krize ili će se rashod vršiti permanentno, pokazat će budućnost. Plaćanje
poreza na državne šume značilo bi premetanje novca iz jedne državne
kase u drugu i povećanje administriranja, dakle nepotrebne izdatke.


Nesumnjivo će sadanja praksa rashodovanja poreza na držvne
šume postati permanentna i budućim novelisanjem sadanjega zakona o


10 Dr. V. F ran o lié : Da li postoji pi a i financijska mogućnost, da sama
država i njezina privredna poduzeća plaćaju i sriasaju državne poreze i ostale dažbine,
izišlo u Mjesečniku Pravničkoga društva, Zagreb, 1937. g. br. 5.


66




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 19     <-- 19 -->        PDF

U koliko to ne bi uspjelo, trebao bi da se barem stav .. §-a 101.
zakona o šumama izmijeni i da glasi:


»oslobađanjem od poreza za vrijeme od 40 godina za kulture listača,
a za vrijeme od 60 godina za kulture četinjača po isteku godine, u
kojoj je prema svedočanstvu bana postignut potpun obrast u podignutoj
kulturi.«


Za proširenje ove olakšice postoje gospodarski, poresko-tehnički i
zakonsku razlozi, koji su u ostalom poznati. Šuma na kršu ima preko


800.000 ha. Četinjače se mogu kasnije iskorišćavati. Takove se šume
izgrađuju vrlo sporo, a iskorišćavaju u vrlo ograničenoj mjeri. Zaštitne
su svoje vrsti, a u budućnosti imati će još širi značaj: biti će pretkultura
za druge više vrsti kulture, biti će zaštita i popuna postojećih kultura,
osobito voćnjaka i pašnjaka, a istovremeno služiti će siromašnom
kraškom pučanstvu za ogrijev i stoku ...
Poresko-tehnički je osnov u neekonomskoj karakteristici tih šuma,
jer se takove šume iz javnih interesa podižu bez obzira na rentabilités
njihov. Preskupe su to investicije! Poreske vlasti važno je uvjeriti, da
su i postojeće stare ekonomske šume na kršu jedva aktivne, a one koje
se podižu va.n sadanjih postojećih šuma, ostati će dugo pasivne.


Zakonski osnov nalazimo u propisima Zakona o šumama i zakona


o neposrednim porezima. — Zakon o šumama u čl. 106 stav 6 propisuje,
da u izvršenju i unapređenju radova oko pošumljavanja krševa, golijeti
i živoga pijeska učestvuje država između ostalih mjera i »oslobođenjem
plaćanja poreza za vrijeme od 40 godina po isteku godine, u kojoj je,
prema svjedočanstvu bana, postignut potpun obrast u podignutoj kulturi
«. Čl. 11 tač. 5, drugu rečenicu Zakona o neposrednim porezima već
sam citirao.
Ad 1, b) Potrebno je nastojati, da se narednim novelisanjem zakona
(i neposrednim porezima oslobode od poreza šume i državne i komunalne,
a da se svakako izvrši diferencijacija i kategorisanje kulture
šuma prema posjedovnom obliku odnosno da se dopunski porez propisan
čl. 27. zakona o neposrednim porezima ne plaća na šume državne,
koje su opterećene šumskim servitutima, na šume samoupravnih tijela,
na šume zakladne (fondovske), na šume plemenske, na šume imovnih
općina, zemljišnih zajednica i´ sličnih korporacija.


Bez obzira na mišljenje, koje se sve više širi, da sve šume treba
da služe općenitosti, dakle da ih sve treba etatiziratil ili socijalizirati,
jer su bile opće narodne i to treba opet da postanu, još će proteći dosta
vremena, dok se sadanja posjedovna struktura ne izmijeni u rečenom
pravcu. Sve naše šume osim privatnih služe više ili manje općim svrhama.
U glavnom imamo tri tipa šuma: državnih, komunalnih i privatnih
(među koje ubrajam i crkvene šume). Državne i komunalne služe jednakim
svrhama. Prema tomu imali bismo javne i privatne šume ...


Pogledajmo pravno-posjedovnu stranu nekojih posjedovnih oblika.
Kod državnih šuma sređuju se pravno-posjedovni odnosi, jer država
hoće da se oslobodi servituta na neke svoje šume i da izvrši ograničenje
svojih šuma, gdje ove još nisu razgraničene. Potom će država
nesmetano da gospodari svojim šumama u korist državne kase.


65




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 22     <-- 22 -->        PDF

šumskog kapitala u drvnim masama, kao i atomiziranje šuma — sve


imajući u vidu gore spomenuti osnovni princip: racionalno gospodare


nje sa šumama na što većoj šumskoj površini.


Ne možemo pretpostaviti, da je zakonodavac određujući dopunski
porez na šume, pa i bez obzira na posjedovni oblik, odnosno jače opterećenje
većih šumskih posjeda porezom (progresivnim) imao u vidu
postepeno rasparčavanje šuma sa svim štetnim posljedicama. Ne dijelim
mišljenje M. P 1 a v š i ć a,21 da je »dopunski porez potpuno savremen i
socijalan, a da je opravdan s razloga, jer kod nas ne postoji porez na
dohodak i imovinu.« Istina, taj je porez zakonom propisan i nitko se
od njega ne može osloboditi ma kakvim ekstenzivnim tumačenjem zakona
o neposrednim porezima, ali po mojem mišljenju taj porez nije
za šume ni u načelu opravdan kraj već samog po sebi zastarjelog sistema


o porezu na zemlju, koji je, kako je već rečeno, često nepravedan, jer
se ne može jednoliko primjenjivati i jer se ne slaže sa osnovnom karakteristikom
šumske ekonomije, koja se može racionalno voditi samo na
većoj zemljišnoj površini.
Dopunski porez ne može se pravdati naročito za šume komunalne
a od ovih pogotovo za one, koje se po specijalnim zakonima sastoje iz
malih ekonomskih (u najvećem dijelu seljačkih) domaćinstava. Trajno i
razumno korišćenje tim šumama u nedjeljivoj je vezi sa pojedinačnim
seljačkim kućanstvom i gospodarstvom tako, da se te neotuđive i nedjeljive
šume ne mogu smatrati naročitim samostalnim privrednim
objektom, već se imaju smatrati samo sastavnim dijelom i gospodarskom
popunom posjeda pojedinih seljačkih domaćinstava.


Naše takseno zakonodavstvo, i ako nema veze sa poreskim, stoji na
istom ovom gledištu (Zakon o taksama t. b. XIÎ glava IV, stav 3) i oslobađa
od dopunske (prenosne) takse nepokretna dobra, koja su nedjeljivo
vlasništvo kakve opće zajednice, a koja imaju ekonomski karakter,
kako sam ga naveo.


Ako dohodak imućnih poreskih subjekata, koji sa sve većim kapitalom
progresivno i više zarađuju i za koje progresivni porez nalazi
opravdanje, uporedimo sa dohotkom pomenute vrste poreskih subjekata,
ne možemo naći opravdanoga razloga za opterećenje dopunskim porezom,
jer te ustanove i nemaju dohotka u smislu poresko-tehničkom.
One nisu tečevna preduzeća za sticanje u poresko-tehničkom smislu.
Malo ih je, koje imaju izgrađen osnovni kapital odnosno koje ga ne
troše. Zato dopunski porez u stanovitim slučajevima ne mogu smatrati
socijalnim. A ne može se nikako razumjeti primjena toga poreza na one
Šumske objekte, koji su pasivni, možda čak i zaduženi i koji očekuju
pomoć te iste države, dok se istovremeno oslobađaju od poreza na
dohodak npr. akcionarska društva, ako su pasivna. Na žalost komunalne
se šume ne mogu proglasiti akcionarskim društvima.


Već je vrijeme, da se bolje nastavi sa racionaliziranjem i intenziviranjem
našega šumskoga gospodarstva, tako da se valjano urede sve
šume, u prvom redu one pod osobitim javnim nadzorom, kako bi se
utvrdilo, koliko šumovlasnika ima u kojoj šumi i kako je u njoj izgrađen
drvni kapital. Ako se neće da šuma bude »pusto blago«, iz kojeg se uzima,
kad, gdje, što, koliko i tko hoće bez obzira na kontinuitet prihoda, tad


31 Vidi bilješku pod 6.


68




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 21     <-- 21 -->        PDF

neposrednim porezima biće kao i u drugim naprednim zemljama državne
šume oslobođene od poreza.


Šume samoupravnih tijela20 (banovinske, gradova, općina i sela)
dio su imovine tih javno-pravnih ustanova, koja je neotuđiva i nedjeliva,
jer ima trajni zadatak da posredno svojim prihodom (»salva rerum
substancia«) trajno koristi tim ustanovama. Zato te šume s obzirom na
trajnost svrhe stoje pod osobitim javnim šumsko-gospodarskim nadzorom
(§ 56 z. š.). Prihodi tih šuma služe potrebama banovine, gradske
ili seoske općine, dakle javnim potrebama svoga područja isto onako,
kako prihodi drž. šuma služe potrebama cijele države. Šumska imovina
plemena, bratstava, sela, krajiških imovnih općina, zemljišnih zajednica
isto je tako neotuđiva il nedjeljiva, pa zato i te šume stoje pod naročitim
javnim nadzorom. Naročito je zanimljiva pravna i ekonomska struktura
imovnih općina i pravna struktura plemenskih šuma. Stvarno su one
suvlasništvo pojedinih sela i općina, dot. potomaka krajiških zadruga i
obitelji iz tih sela i općina. Njihova geneza imala je upravo cilj, da se
šume u suvlasništvu, dakle u velikoj zajednici i na velikom zemljišnom
prostoru mogu bolje i lakše obrađivati, čuvati i upravljati. Upravo
zbog takve njihove pravne strukture podešena je i njihova ekonomska
struktura, jer se s njima gospodari tako, kako će i pojedinačnim i zajedničkim
interesima bolje da odgovara. Korišćenje njihovo vrši se prema
pojedinačnim, a uprava i gospodarenje prema zajedničkim interesima,
koji nisu isključivo šumsko-privredni, već i opće-ekonomski, kulturni i
društveni. One su izrazit kolektivni objekt, koji dakle ne služi potrebama
pojedinca i k tome samo časovito, jer je pravo na njih i nasljedno
i lično i realno. Uz neznatne razlike u članstvu, a ograničene na jedno
selo, slične su ustanove zemljišnih zajednica.


Može se dozvoliti, da je poresko-politički dopustivo, ali polazeći
sa općeg ekonomskog gledišta i sa gledišta javno-pravnih interesa ne
možemo shvatiti, da se državna ili općinska ili i kolektivna šuma porezom
jednako tereti kao i crkvena ili privatna šuma. Pored drugih
tereta veliko poresko opterećenje vodi do diobe i propadanja tih šuma.
Sadanja nepravilnost i nepravičnost može se ublažiti na taj način, da se
progresivni porez na šume ne plaća, a svakako da se ne plaća na šume
pod osobitim javnim nadzorom. Doounski je porez manji od osnovnoga
(za 20%).


Vjerojatno je i kod nas kao i u Poljskoj u cilju rekonstrukcije postojeće
agrarne strukture dot. postepenoga likvidiranja abnormalnih
posesornih odnosa (latifundiste s jedne strane i sve veće atomiziranje, a po
tom i proletarizovanje seljačkog posjeda i seljaka) zaveden dopunski i
progresivni porez na zemljišni osnovni porez. Zakonodavac je očito
imao u vidu veliki zemljišni posjed, a ne šumski, barem ne javni šumski
posjed, ako je već možda imao privatni. Nije imao u vidu zasebni značaj
šume, koja sve i kao privredni objekat ima svoju zasebnu ekonomsku,
a često i posjedovnu strukturu i zaseban karakter produkcije. Nije
imao u vidu ni to, da državna opća ekonomska politika ide za tim, da
sačuva postojeći integritet šumske površine, te da stoga zakonskim sredstvima
ograničava i sprečava smanjenje šumske površine u državi, a
isto tako i neracionalan postupak sa šumama, neracionalno smanjivanje


20 Vidi bilješku pod br. 17.


67




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 18     <-- 18 -->        PDF

poreskoga gledišta, već to gledište ističemo za to, da ga zakonodavac
uzme u razmatranje.


Isto se tako ne može tražiti izmjena našega poreskog zakonodavstva
u pravcu, da se razlikuje kultura šuma prema tom, goji li se šuma
na zemljištu sposobnom ili pak na zemljištu nesposobnom za kulturu
šuma (n. pr. u ranijoj Kraljevini Srbiji nije plaćan porez na šume na
apsolutnom šumskom zemljištu).


Sadanje naše poresko zakonodavstvo ne čini takav izuzetak, već
jedino u čl. 11, tač. 5 zakona o neposrednim porezima dolazi do izražaja
apsolutno šumsko tlo na ovaj način:


»... ako su šume zasađene na takvom tlu, koje nije podesno ni
za kakovu drugu kulturu, može se oslobođenje od poreza produžiti do
40 godina...« Kod paše kao sporednog šumskog užitka dijele poreske
vlasti šume na šume u ravnici i šume u bregovima.


Naš z. š. ni u svojim šumsko-policijskim ni u šumsko-privrednim
ni u kaznenim odredbama ne diferencira postupak sa šumama prema
tomu, na kakvoj se vrsti šumskoga tla nalaze. Jedino se krčenje šuma
na apsolutnom šumskom tlu ograničava na izuzetne slučajeve. Naš z. š.
daje dakle šumi isključivo privredni karakter, a ne daje joj osebinu
općega ili nacionalnoga dobra, kako to Njemci hoće barem za sve državne
i javne šume. Nemožemo stoga očekivati ni od poreskog zakonodavstva,
da daje šumi šire značenje nego samo šumsko zakonodavstvo,
jer je za poreskog zakonodavca odlučno, da zemlja producira jedno
stvarno dobro, a sporedno mu je, producira li se to dobro (drvo) na
kamenu ili na dubokoj humoznoj ilovači.


Ne može se s druge strane već danas pretpostaviti, da će se poreska
politika jednom staviti na stanovište parificiranja relativnoga
šumskoga zemljišta i bilo kakvim poreskim oblikom jače opteretiti takova
zemljišta, kako bi vlasnik šume pretvarao svoje zemljište u višu
i rentabilniju vrst kulture, dakle u cilju pojačanja fiskalnih prihoda. U
koliko bi buduće poresko zakonodavstvo ipak jednom lu to ulazilo,
moralo bi to da ima značaj opći, dakle i za ostale postojeće ekonomske
kulture tla. Mnogi bi pašnjaci mogli biti prvoklasne oranice, a mnoge
šume pašnjaci, oranice, vinogradi. Ta pretpostavka barem za sada
otpada, napose s razloga jer taj posao spada prije svega u sferu državne
ekonomske politike, na koju utječe razvoj svjetske ekonomske politike,
a taj razvoj nije izvjestan ni stabilan, dok za državne prihode treba stabilnija
baza.


Uostalom, šuma sa relativnog šumskog tla i onako nestaje i poreska
politika ne treba da taj proces ubrzava. Traženjem takve olakšice
moglo bi se postići obratno. Zato ju ne mogu zagovarati.


Ipak, u vezi s tim, a s obzirom na naročiti vanekonomski karakter
šuma na kršu smatram potrebnim, da se član 11, stav 5, druga rečenica
zakona o neposrednim porezima dopuni dodatkom »No ako su šume zasađene
na tlu, koje nije podesno ni za kakvu drugu vrst kulture, može
se oslobođenje od poreza produžiti do 40 godina za kulture listača, a
60 godina za kulture četinjača, već prema teškoći i trošku pošumljavanja.
Ovo se oslobađanje ne odnosi na slučajeve, kad je šuma zasađena
na zemljištu, na kojem se šuma u redovnom šumskom gospodarstvu
posiječe ili iskrči.«


64




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Stoga ću ovdje jednostavno prijeći preko toga pitanja i pozabaviti
se samo sa pitanjem izvjesnih, lako izvedivih ispravaka dot. dopuna
današnjeg našeg zakona o neposrednim porezima kao i ostalih zakonskih
propisa, u koliko — izravno ili neizravno — stoje u vezi sa oporezivanjem
šuma. Moja razmatranja bit će dakle ograničena samo na
ove točke:


1. Naš sistem zemljišnog poreza ima nedostatak, da:
a) smatra sve šume isključivo privrednim objektom, dok veći dio
naših šuma vrši i izvjesne vanekonomske funkcije, koje im u stanovitim
odnosima i u izvjesnom stepenu daju značaj općeg narodnoga dobra;
b) ne razlikuje šume prema raznim postojećim pravno-posjedovnim
oblicima, napose s obzirom na dopunski porez.


2. Po našem poreskom zakonodavstvu poreske olakšice dadene
vlasnicima nekih poljoprivrednih kultura nisu dadene i vlasnicima šuma.
3. U pogledu našeg internog (šumarskog) rada može da se
primijeti:
a) da nije tražena revizija katastra, a zato ima osnova u Zakonu


o
katastru;
b) da mnoge šume, koje imaju karakter zaštitni, nisu oblasno proglašene
zaštitnim šumama, da potom budu oslobođene od poreza;
c) da ima i šumskih kompleksa, koji se zbog nepristupačnosti ne
mogu upotrebljavati, a ipak su podložni plaćanju poreza.
Ad 1, a) Kapitalistički način produkcije može se samo djelomično
primjenjivati u šumskoj privredi, jer ta privreda ima svoju naročitu i
tehničku I ekonomsku strukturu, ali ima i svoju opću nacionalnu i vanekonomsku
karakteristiku (utjecaj na klimu i higijenu, mehaničkozaštitna
funkcija, kao i ostali javni interesi, zbog kojih je vlasnik šume
ograničen u korišćenju sa svojom šumom). Osim toga se u šumskom
gospodarstvu radi s velikim kapitalom, a malom čistom dobiti. Koristi
šume ne vide se samo iz novčanog efekta niti isključivo fiskalni interesi
utječu na konačni cilj i zadatak šume. Iz osnova je stoga pogrešno
smatrati šumu isključivo objektom za finansijsko gospodarstvo, koje
počiva na kapitalu i kamatima toga kapitala, već u postupku sa šumama
treba uvažavati i zajedno povezati sve te interese.


Zakon o šumama ograničava u slobodnom korišćenju vlasnika
šuma, koje služe i interesima ili cjeline ili trećih lica ili jednoga i drugoga
kao i posebnim interesima samoga vlasnika, i ako u ograničenoj
mjeri (zabrana krčenja i pustošenja šuma, zaštitne šume, plansko gospodarenje
i t. d.).


Prema tomu ispravno shvaćena poreska politika ne može svaku
šumu smatrati isključivo ekonomsko-špekulativnim, dakle i poreskim
objektom. U tom je pogledu poželjna izvjesna diferencijacija prema
tome, u kojem stepenu objekat služi neekonomskim, dakle općim ili javnim
interesima.


Ali poresko zakonodavstvo ne uvažava to gledište, jer po čl. 61
Uredbe o utvrđivanju prihoda od zemljišta i izvršenju popisa zemljišta
od 9-V-1928 god. »u šumska zemljišta spadaju ona zemljišta koja su pod
šumama za dobijanje drva«. Prema tomu nosioci šumarske politike dot.
šumarske vlasti ne mogu danas da porade na izmjeni toga načelnoga


63




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 14     <-- 14 -->        PDF

na posljetku vrijednost zaliha posječenog drva na kraju gospodarske
godine;


b) kao troškovi: plaća radnicima i podavanje na osnovu ugovora
iii zakona, troškovi šumske administracije (plan šumske eksploatacije,
tehnički savjeti, ugovori, premještenja, ured i t. d.), troškovi šumskog
uzgoja, zaštita šume, sječa šume, tesanje, privlačenje drveta, amortizacija,
troškovi uzdržavanja građevina i naprava u dobrom stanju kao i
obnova prvobitnog stanja zgrada i uređenje u šumama (šumske stražarnice,
mostovi, željeznice i t. d.), mašine i sve oruđe izdato pod najam,
na posljetku vrijednost zaliha posječenog drva na kraju gospodarske
godine.


Kao izvanredna sječa drva smatra se ona, koja prelazi određenu
količinu fiksiranu planom gospodarstva ili koja prelazi količinu, koja
odgovara prirodnom priraštaju, kao na pr. sječe učinjene dozvolom vlasti
kompetentnih u cilju da se postojeća kultura promijeni u drugu (preriju,
obradivu zemlju i t. d.), zatim sječe koje ne zavise o volji posjednika
šume (izmjene zemljišta, geološka istraživanja i t d.), sječe realizovane
povodom elementarnih nepogoda (požari, snjegolomi, vjetrovi,
kukci i t. d.), sječe starih stabala i određenih sjemenjaka, ako su ostvarene
u količini i periodi, koja nije predviđena planom eksploatacije, ali
sa dozvolom nadležne vlasti, napokon sve sječe godišnjih etata, koji
dospijevaju na realizovanje u narednoj godini, a sa dozvolom vlasti. Naprotiv
sječe ušteđene iz prijašnjih godina i izvršene u poznijim godinama,
sječe stabala starih i određenih za naplođivanje, a u skladu sa planom
eksploatacije šuma, kao i sječe izvršene zbog potrebe pošumljavanja
treba računati u redovite sječe.


Prodaja sječina u cilju krčenja stabala sa zemljišta obraslog šumom
(prodaja, zamjena zemljišta, razrješenje servituta i t. d.) jest pretvorba
imetka u naravi i prema tomu prihodi, koju odmah rezultiraju, ne
mogu se računati kao dohotci s obzirom na porez.


Na kraju spomenutog svoga referata dolazi B o b i n s k i do ovih
zaključaka: 1) Osobene karakteristike eksploatacije šuma iziskuju takovu
primjenu poreskog sistema, da porezi ne postanu pretjerani teret, koji
bi konačno upropastio same šume. Faktor prirodnih sila, koji odlučuje
u eksploatacijama šuma, ne dozvoljava da se brzo uspostavi ravnoteža
poremećena manjkavim sistemom poreza.


2) Porezom na nekretnine pričinjeno je dosta štete šumama mehaničkom
primjenom onih normi, koje su usvojene za oranice (poljoprivredno
tlo). Klasičan primjer zbrke agrarnih ideja sa idejama, koje se
odnose na eksploataciju šuma, vidi se u progresivnom dodatku k porezu
na nekretnine, dodatku koji nije motivisan ni teorijskim principima
ni političkim obrazloženjima.


3) Ako porez na dohodak ne treba da izazove u praksi ogroman
broj suprotnih tumačenja, treba da sadrži sasvim tačne definicije »dohotka
od šume«, »vanredne sječe«, »pretvaranja u vrste imovine, koju
predstavljaju šume«.


Bez ovih jasnih i potpunih definicija teško je tražiti da poreske
vlasti budu u stanju da utvrde sasvim pravično i objektivno porez na
prihod od eksploatacija šuma. Tako B o b i n s k i.


60




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 13     <-- 13 -->        PDF

svotu, koja prelazi izvjestan minimum. Taj je porez kasnije uvećan tako,
da je porezovnik, koji je n. pr. plaćao iznad 8,796 zloti zemljišnoga poreza,
plaćao na ime dopunskog poreza još toliko, dakle 100%, dok je
osnovni porez do 1232 zlotija bio oslobođen od plaćanja progresije. Taj
dopunski (progresivni) porez teško tereti i šumske eksploatacije.


Radi se na klasifikaciji šuma, koja se upravo vrši, a vrlo je pojednostavnjena,
jer ograničava terene pokrivene šumama u tri osnovne
klase. Kao kriterij podjele u klase uzeto je u obzir šumsko zemljište
obrašteno kao i neobrašteno.


Pravilnici za izvršenje zakona objašnjavaju u detalju, kako treba
ispitivati kvalitet drva za razne klase i kako treba postupati kod procjene
kvaliteta šumskog tla. Kako da se postupa u slučaju razlike vrijednosti,
precizno je određeno imajući u vidu karakteristike šumskog
tla i karakteristike sastojina. Ovaj jednostavni princip klasifikacije objašnjava
se činjenicom, da prilikom opredjeljivanja poreza na šume treba
uzet u obzir posve zasebne ekonomske faktore: zakon predviđa dijeljenje
kraja u šumske ekonomske distrikte. Izrađivanje granica tih distrikata
biće slijedeća i najvažnija etapa (od svih stvarnih poslova) na reformi
zemljišnog poreza u Poljskoj, dok će u posljednjoj etapi biti zakonom
regulisane cijene (pristojbe) i vjerojatno će se prestati s manjkavim sistemom
progresivnog oporezovanja zemljišta.


Porez na dohodak u Poljskoj izgrađen je slično kao u većini država
Evrope. Zakon smatra kao dohodak iz šume čiste prihode realizovane
sječom drva i svim ostalim koristima iz šuma kao i odštetu dobivenu
za korišćenje šumom, koja je cedirana trećem licu. Ako su sječe izvršene
u količini, koja prelazi plan racionalnog eksploatisanja ili prirodnog priraštaja
šume, dodaje se cijelom dohotku porezovnika samo svota realizovana
sječom onoga dijela šume, koji je bio određen za sječu prema
planu ili koji odgovara naravnom priraštaju šume. Dohodak ostvaren od
one sječe, koja prelazi količinu određenu planom eksploatacije šume ili
odgovarajuću količinu prirodnog priraštaja, poreski je subjekt podložan
dopunskom porezu po ovoj šemi: potpuni čisti dohodak ostvaren od
vanredne sječe razdjeljen je na šest jednakih djelova; jedna se šestina
dodaje ukupnom dohotku, a dohodak od ostalih pet šestina podložen je
procentnom porezu, koji odgovara porezu na cjelokupan dohodak; ako
je ukupan dohodak manji od dohotka podloženog porezu prema zakonom
predviđenoj skali, tih V« dohotka oporezovano je stanovitim procentom
poreza prema najnižem stepenu rečene skale.


Kako je taj sistem dosta komplikovan i povod čestom trvenju, žalbama
i objašnjenjima, u pripremi su provedbene naredbe k zakonu o
porezu na dohodak šuma, kako bi poreske vlasti uvažavajući minimum
ideja o dohotku šuma mogle biti u svako vrijeme obaviještene, kako da
rade u neizvjesnim slučajevima. Projektovana je redakcija, po kojoj se
pri određivanju dohotka od šuma uzima u obzir ovo:


a) kao dohodak: sume dobivene izvršenim sječama u jednoj godini
po planu razumne eksploatacije dot. po planu, koji odgovara naravnom
priraštaju, ili pak sume dobivene od ušteda na sječama iz pređašnjih
godina i od sječa u šumama bez razumne eksploatacije kao i sva korišćenja
šumama i nagrade za pravo korišćenja ustupljeno trećim licima,


59




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 10     <-- 10 -->        PDF

nametom ili dodatkom, a taj iznosi danas 5%. od procijenjene vrijednosti
imovine. Favorizirana su pojedinačna šumska preduzeća vis-a-vis velikih
šumskih kapitalističkih društava.


Da bi se mogao primjenjivati porez na imovinu, donesen je novi
Zakon o procjenama od 16. X. 1934. god. za određeno vremensko razdoblje,
a na osnovu toga donesena je 1935. god. naredba o jedinstvenoj
vrijednosti u šumskom gospodarstvu, utvrđenoj na objektivnoj prihodnoj
vrijednosti, koja bazira na prihodnoj sposobnosti šume. Procjena se
vrši po metodi dobnih razreda, koja nas upućuje na to, da je drvna
zaliha najvažniji dio šumske imovine i da je ta zaliha u svakom šumskom
gospodarstvu drugačije izgrađena. Pomoću tabela izračunaju se brutto
i netto-prihodi po odbitku redovnih troškova gospodarstva, a vrijednost
konkretnoga gospodarskoga stanja izračuna se upoređenjem konkretno
izgrađene sa normalnom šumom. Gdje ne postoji privredni plan, utvrdi
se prosječna procjena, u koju su svrhu izdale poreske vlasti tabele. To
važi u glavnom za male seljačke šume.


Kod šuma sitnih i srednjih dobiva se vrijednost imovine direktno iz
kapitaliziranoga čistoga prihoda. Kod zaštitnih šuma predviđena je naročita
procjena u jednoj tabeli! prema stepenu mogućnosti iskorišćavanja.
Kod šuma prebornih pitanje procjene još nije valjano riješeno, jer je
oteščan postupak sa šumama nepravilnim odnosno nejednake starosti.
Metoda se sastoji u preračunavanju debljinskih razreda u dijelove površina
debljinskih razreda.


Njemačko je poresko zakonodavstvo bez sumnje vrlo dobro izgrađeni
sistem pravoga shvatanja vlasti o šumskom dohotku i šumskoj
imovini. Za njegovu daljnju izgradnju morat će prije svega biti mjerodavna
potreba, da se još točnije shvate šumski odnosi bazirani na šumskom
zemljištu i sastojini.


»Previsoki porez na šumu« smatra Dr. Mantel »ne pogađa konačno
toliko sadanjega posjednika šume, koji, ako suviše iskorišćava šumu,
može poreski teret prebaciti i na budućnost, koliko pogađa (mnogo
više) sam objekt, šumu, u njezinoj za narod punoj važnosti.«


Italija.1* Šume i šumska zemljišta nisu podvrgnuta naročitom oporezivanju,
različitom od zemljišta namijenjenog drugim kulturama.


Primjena poreza na zemljište vrši se na osnovu katastra, gdje
su po svakoj partiji upisani vlasnici, pojedina zemljišta, sa odnosnom
površinom, obrađivanje i prihod. Taj prihod ili procjena zemljišta različita
je prema obradi i stanju obrađenog zemljišta i sastoji se u ukupnom
godišnjem proizvodu, koji pripada vlasniku kao takvom, t. j . vlasniku
bruto-prihod po odbitku administrativnih troškova, godišnje kvote
za reintegraciju obrade, godišnje kvote za održavanje i očuvanje zgrada
i uopće svih troškova oko sistematizacije i održavanja zemljišta. Vlasnikov
bruto-prihod dobija se od ukupnog godišnjeg proizvoda po
odbitku:


14 1. Testo unico delle leggi sui riuovo eatastro (R. D. 8 ottobre 1931, n 1572) i
Regolamento per la sua esecuzione (R. D. 12 ottobre 1933, n 1539). Roma, Istituto
poligrafico dello stato 1934.
2. R. Decreto Legge 16 ottobre; 1924, n 1613: Riordinamento délie aliquote del´
imposta sui redditi di richezza mobile 1 delle importe sui terreni e sui fabbricatiministarska instrukcija o izvršenju toga dekreta. Vidi u Bolletino ufiiciale, Roma, anno
1925, No 3.
56




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 9     <-- 9 -->        PDF

skom gospodarstvu redovno i udovoljava. Da se pak može poreska vlast
uvjeriti o tom i sa računske strane, propisano je naredbom od 5. VII.
1935. g. da poljska i šumska gospodarstva iznad određene veličine dotično
vrijednosti objekta moraju voditi uredno knjigovodstvo. Poreskim
je vlastima dosta komplicirano i teško utvrditi i razrezati porez na dohodak
od izvanrednog korišćenja i na dohodak kod prekidnog šumskog
gospodarenja.


Po predlogu Dr. E n d r e s a13 razrezuje se u tom slučaju porez
odvojeno od redovnog dohotka, odstupajući pri tom od osnovnih poreskih
načela, tako da se primjenjuje naročita tarifa. Pretpostavka za primjenu
te tarife jest ta, da izvanredno korišćenje, koje je inače kod potrajnog
gospodarenja zabranjeno, prekorači etat, što je kod potrajnog šumskog
gospodarstva moguće, a kod prekidnoga skoro redovito.


Naročitu poresku olakšicu ima posjednik šume u slučaju elementarne
nepogode.


Postojeći način razreza poreza na dohodak, kao čisto oporezovanje
zreloga ploda ili čistoga prihoda, obuhvata samo faktični primitak
iz šume. Olakšica daje se samo u slučaju kad taj primitak uslijedi zbog
smanjenja imovine. Razrez poreza na godišnji prirast vrijednosti, koji
se ima ustanoviti uporedivanjem drvnih zaliha u sastojinama, nije poresko-
tehnički dovoljno obrađeno, tako da se u praksi jedva može da
primijeni.


Zadatak njemačkog poreskog zakonodavstva, koje reguliše razrez
poreza na dohodak, bit će taj, da se ima bolje u vidu drvna zaliha i njezina
promjena, jer će istom tada biti moguće, da se renta još jače odvoji
cd trošenja kapitala i po tom da se razreze porez na dohodak, koji zaista
odgovara stvarnosti.


Porez na šumski posjed vrši se u obliku poreza na zemljište ili
poreza na imovinu. U Njemačkoj postoje oba oblika. Porez na dohodak,
kao novitet, mnogo je napredovao u svojem daljnjem izgrađivanju i
profinjenju od prijašnjega skoro isključivo samo poreza na posjed, ali
ga još nije mogao posve istisnuti. Privatni veći šumski posjed smatrao se
uvijek kao objekat za takvo opterećenje zemljišnim porezom.


Porez na zemljište razrezuje se prema objektivnoj prihodnoj vrijednosti,
a na osnovu podataka utvrđenih nepromjenjivim poreskim katastrom.
Zbog poteškoće u provađanju promjena i zbog svoje ukočenosti
daleko je od ostalih poreskih oblika na posjed. Taj porez nije generalan,
već je zadržan kao dopunski porez njemačkih pokrajina i općina. I
za taj porez predviđa Dr. Mantel , da će se napustiti stara zemljišnoporeska
načela i preći u pojedinačnu vrijednost poreskog objekta i subjekta,
kako je to kod poreza na imovinu. Razlika između tih poreza je u
tom što se kod poreza na zemljište ne uzimaju u obzir lični odnosi poreskog
subjekta.


Porez na imovinu izgleda da je posljedica teškog ekonomskoga
stanja Njemačke. Porez na šumsku imovinu ne bi se, prema općim
poreskim načelima, smio odnositi na imovinsku substanciju, koja i po
poresko-političkim načelima ima da ostane intaktna; već se jedino prihod
šume kao fundirani ili osigurani stalni prihod može opteretiti nekim


Dr. M. En dre s: Forstpolitik 1922.


55




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 30     <-- 30 -->        PDF

U koliko se ovaj alternativan predlog ne usvoji, morat ćemo se
zadovoljiti i s tim, da se u našoj internoj administraciji olakša plaćanje
poreza vlasnicima onih šuma, koje imaju karakter zaštitni, jer su takve
šume, kad ih vlast proglasi zaštitnima, oslobođenje od poreza (§§ 24, 26,
101—6 z. š.). Po statistici krajem 1935. godine ima u


banovini: šuma stalno
zaštitnih (ha):
šuma privremeno
zaštitnih (ha):
Vardarskoj
Vrbaskoj
Dravskoj
Drinskoj
Dunavskoj
Zetskoj
Moravskoj
Primorskoj
Savskoj
723
1.322
190.900
1.612
28
16.879
31
3.329
43.192
3.090
459
2.676

125
2.229
680

659
Svega : 258.016 9.917
\


Radi se dakle o napadno malenoj površini (3,5%) prema iznosu od
78% šuma na apsolutno šumskom tlu.


U Dravskoj banovini, koja ima znatnim dijelom bregovit i planinski
karakter i u kojoj je šumska privreda na.znatnoj visini, proglašeno
je razmjerno najviše šuma stalno zaštitnima, dok je zapadni dio savske,
znatan dio primorske, zetske i vardarske banovine isto tako bregovit
i planinskog karaktera i u tim banovinama vladaju osnosi jednaki ili
slični onim u dravskoj banovini, pa je ipak u njima napadno malena
površina šuma proglašena stalno zaštitnima. Ovo se stanje objašnjava
s tim, što je postupak oko proglašavanja šuma stalno zaštitnima po zakonu
o šumama (§§ 15—27) dosta spor i skup, a u banovinama, gdje još
nije izvršen katastarski premjer, gotovo i nemoguć, jer prije svega treba
izvršiti tačan premjer zemljišta. I u banovinama, gdje je taj premjer
izvršen, trebaće vanrednih kredita za terenski rad, jer vlasnici šuma
nisu skloni tomu, da ih državna vlast steže u korišćenju šumama time,
što im šume proglašava stalno zaštitnima. Ali vlasnici takvih šuma neće
biti u korišćenju svojih šuma ograničeni nesrazmjerno jače nego danas,
jer će im veće ograničenje biti naknadeno oslobođenjem od plaćanja
poreza i prireza na šume. Pogotovo se to tiče onih na kršu, a krša imamo
i suviše.


S obzirom na neznatne razlike u visini poreza na više ili na niže
mogle bi se poreske vlasti zadovoljiti i sa manje točno utvrđenom površinom
stalno zaštitnih šuma, koju bi površinu stručnjaci utvrdili po
mjerodavnim mapama većega mjerila. Ministar šuma i rudnika donio
bi po tomu izmjenu postojećega pravilnika o zaštitnim šumama.


Ad. 3, c). Po 51. 10. Zakona o neposrednim porezima oslobađaju se
od poreza na prihod od zemljišta između ostalih i »sva državna zemljišta,
koja se privredno tekovno ne iskorišćuju (tač. 1) i neplodna i poljoprivredno
neupotrebiva zemljišta«. Po komentaru k tomu zakonu
(izdanom od načelnika odjeljenja poreza Ministarstva finansija) »pod
poljoprivredno neupotrebljivim valja smatrati i takva zemljišta, koja


76




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 31     <-- 31 -->        PDF

su možda i plodna, ali zbog teške pristupačnosti ostaju stalno poljoprivredno
neupotrebiva«. Pod izrazom »poljoprivredna zemljišta« smatraju
se u smislu zakona o n. porezima i šumska zemljišta. I takovih zemljišta
ima plodnih t. j . šumom obraslih, koja su ali nepristupačna, dakle


9"r
$CL ....... ......


´


8o
M Umrf´ /f>47 m s lfS7


; \ \ ...Y.IZJ-Va}irn 11S7i "h



7° \ ´


-\



\


-\
_J


;


\ \


. . \
; \\
:





.


" \\
; V i
; i\ .


-


; \ \
;


OJZ
-Ju


: \
; \
: \


k


\ .. oe


:


´


\


"


\


5 * Đoni teli


SI. 3.


danas pasivna. Takvih pasivnih objekata ima dvije vrsti, relativno i
apsolutno pasivnih.
U prvu vrst spadaju šumski kompleksi, koji se ne mogu privredno
tekovno iskorišćavati, jer je šumska taksa negativna. Da bi ta taksa


77




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 32     <-- 32 -->        PDF

postala pozitivna, odnosno da bi se eksploatacija rentirala, potrebne su
stanovite investicije (izgradnja šumskih puteva, šumskih cesta, željeznica,
žicara, riža i t. d.), kako bi šumski objekat mogao donositi izvjestan
šumski prihod, koji bi mogao biti podložan plaćanju poreza.


Ali u konkretnom se slučaju ne radi o takvim objektima, koji se
mogu učiniti rentabilnima, već o objektima, kod kojih se i pored redovnih
investicija ne može postići rentabiltet, a to su objekti, koji su udaljeni
od glavnih željezničkih pruga ili vodenih puteva odnosno koji
čekaju na izgradnju javnih komunikacionih sredstava.


Da bi se u smislu čl. 10. zakona o neposrednim porezima moglo za
takve objekte tražiti oslobođenje od poreza na prihod od zemljišta, jer
su »poljoprivredno neupotrebiva«, potrebno je poreskim vlastima dokazati
približnom kalkulacijom šumske takse, da je objekat pasivan i
naznačiti tačnu površinu takvoga objekta. Ali kako za tačan premjer
treba i vremena i novaca, a radi se o tome, da se ne čeka godinama,
dok se taj rad svrši dotično dok se osiguraju za to potrebni krediti,
poreske bi se vlasti trebale zadovoljiti sa izvjesnim zvaničnim dokumentom
o veličini površine, koji može da bude vjerodostojan i za poreske
vlasti dostatan. Pri tome mogu služiti za podlogu izrađene karte
vojno-geografskog instituta u mjerilu 1 : 50000 ili i u većem mjerilu.
Takva je mapa i onako potrebna stručnom licu, da može ustanoviti
odnosno izdvajati šumski objekat, za koji treba poreskim vlastima dokazati
da se privredno-tekovno ne iskorišćuje.


Da rezimiramo. I ako sadanji sistem neposrednog poreza propisan
zakonom o neposrednim porezima od 8 februara 1928 god. odgovara
ekonomskom stanju najvećega dijela naših šuma i šumskoga zemljišta,
ipak se poslije višegodišnje primjene toga zakona konstatuje:


1) Šume se s obzirom na svoju naročitu tehničku strukturu, te
s obzirom na svoju opće-nacionalnu i vanekonomsku karakteristiku ne
mogu smatrati isključivo objektom za kapitalističko privređivanje, a
naročito šume na kršu i jugu države. Potrebno je stoga, da se šume poreskim
zakonodavstvom kategorišu prema tomu, u kojem stepenu šumski
objekt služi neekonomskim, dakle općim ili javnim interesima, te da
se takve šume ili permanentno ili provizorno oslobode od poreza.
Ovamo u prvom redu dolaze u obzir šumska zemljišta na kršu i jugu
države, za koja već sada postoji izvjesna poreska olakšica. Osim togadolaze ovamo neke kategorije šumskoga vlasništva, koje stoje pod osobitim
javnim nadzorom (šume općinske, selske, imovnih općina, zemljišnih
zajednica, plemenske i slične). Za ove potonje posjedovne oblike
nije opravdano plaćanje dopunskog (kao progresivnog) poreza, jer se
šume tih pravnih lica ne mogu smatrati velikim šumskim posjedom u
privredno-kapitalističkom smislu, čije bi privređivanje raslo s veličinom
produktivne površine, već ti posjedi imaju kolektivan značaj i njihovo
je šumsko gospodarstvo udešeno prema kućnim i gospodarskim potrebama
pojedinih domova ili sela.


2) Uporedo s tim treba za šume odmah tražiti barem takve olakšice,
kakve su dane za oranice, bez obzira na časovit porast cijena šumskim
produktima, jer su za utvrđenje katastarskog čistog prihoda šuma
uzete oranice kao baza.


78




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 33     <-- 33 -->        PDF

3) Kako je postojeće klasiranje šumskoga zemljišta izvršeno nesrazmjerno
klasiranju zemljišta viših kultura i kako kat. čisti prihod
šuma nije utvrđen na osnovu poznate relacije između prihodne sposobnosti
šumskoga zemljišta i prihodne sposobnosti poljoprivrednoga
zemljišta, treba da se zatraži revizija katastra u onim finansijskim oblastima,
gdje je to potrebno.


4) S obzirom na to da je i pored znatne površine šuma, koje imaju
stalno zaštitan karakter, tek neznatan dio takvih šuma proglašen stalno
zaštitnima, nadležne finansijske i šumske vlasti treba da omoguće općim
upravnim vlastima, kako bi se ubrzao postupak oko proglašenja stalno
zaštitnima svih onih šuma, koje imaju takav karakter, čime će bolje
biti zaštićeni javni interesi, a vlasnici takvih šuma bit će oslobođeni od
plaćanja poreza.


5) Treba da se traži oslobođenje ili olakšica u plaćanju poreza za
ona zemljišta, koja se privredno-tekovno ne mogu iskorišćavati, jer
su zbog pomanjkanja javnih komunikacija nepristupačna.


6) Treba da se traži produženje privremenog oslobođenja od plaćanja
poreza za kulture listača podignutih vještačkim putem i to od 40
na 60 godina.


7) Pošto su prestali razlozi, zbog kojih nije bilo moguće prisiljavati
vlasnike šuma na izradu privrednih planova u roku propisanom po zakonu
o šumama, treba odrediti novi zakonski rok, kako bi se moglo
s vremenom poraditi na savremenijem, pravilnijem i pravičnijem oporezovanju
šuma prema konkretnom poreskom posibiilitetu te vrsti kulture
zemljišta.


Résumé.


L´auteur expose ses vues, en général et en particularités, sur le probleme de
l´imposition des diverses taxes sur nos forets n´appartenant pas a l´Etet meme. Sur
la base de ses conclusions, il protpose quelques moyens du caractere législatif ou bien
administratif ayant a remédier a ce mal oppressif qui accable par trop toutes nos
forets non-domaniales.


s #V


79




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Ona je snižena ovim zakonskim propisima i ovako:


1. Zakonom o sniženju stope osnovnog poreza na prihod od zemljišta
od 11-XII-1930 snižena je ta stopa od 12% na 10% za 1931 god.
2. Kasnijim zakonskim odredbama (§ 48 Fin. zak.) to je sniženje
ostalo i za god. 1932, 1933, 1934 i 1935. Za 1935. god. bilo je sniženje
određeno ovako: »ali će se u poresku osnovicu zemljarine za 1935 god.
izuzetno od postojećih zakonskih odredaba uzeti katastarski čisti prihod
za oranice i za vinograde na krševitom terenu, gde su onu glavni
prihod zemljoradnika, sa umanjenom vrednošću sa 20%.«
3. Zakonom o budžetskim dvanaestinama za mjesece VIII do XII
1935 god. i I do II 1936 god. i t. d. produženo je olakšanje zemljarine za
poresku godinu 1936 s tim, da se katastarski čisti prihod smanjuje za
jednu trećinu.
4. Finansijskim zakonom za 1937/38 god. (§ 19) propisano je između
ostalog: a) neposredni porezi na državna zemljišta i zgrade neće se razrezivatf
u 1937 god.; b) poresko olakšanje zemljarine predviđeno za
poresku godinu 1936/37 u § 48 Zakona o budžetskim dvanaestinama za
mjesece avgust 1935 — mart 1936 važi ne samo za 1937 nego i za 1938
poresku godinu; c) osnovni porez na prihod od zemljišta za 1937 god.
iznosi 10% od katastarskog čistog prihoda.
Kako je pad cijena produktima polja i vinograda bio razlog za
sniženje kat. čistoga prihoda na oranice i! vinograde na kršu, a kako je
na bazi kat. čistoga prihoda za oranice određen količnik za sve ostale
vrsti kulture, trebalo je automatski sniziti kat. čisti prihod i za te ostale
vrste kultura, jer je pala i vrijednost njihovih produkata. To nije učinjeno,
i ako je poznato, da su početkom svjetske krize (poslije 20 X
1929 god.) počele naglo padati cijene i šumskim produktima i da ni danas
u povoljnijim prilikama nisu postignute cjjene iz god. 1925/26, iz kojega
je vremena utvrđen katastarski čisti prihod.


Danas su momentano porasle cijene drvetu, ali su porasle i cijene
ostalim produktima zemlje, naročito žitaricama. Porasli su i troškovi
produkcije. Ipak poresko olakšanje za žitarice ostalo je i dalje na snazi,
dok producenti drva nemaju olakšice.


Poznato je zaduženje mnogih vlasnika šuma porezom, rashodovanje
razrezanog poreza na državne šume, otpis dužnoga poreza nekojim
imovnim općinama. To je zaduženje slijedilo i pored toga, što su mnoge
šumske ustanove morale povećavati svoje godišnje sječe, da bi unovčenjem
drva po niskim cijenama mogle podmirivati neophodne potrebe
kućanstva i gospodarstva, što je u više slučajeva dovelo do toga, da je
vlasnik šume morao trošiti osnovni kapital, a to se protivi principima
normalnog oporezovanja. Jedan od važnih razloga neracionalnom postupku
sa šumama, a gdjegdje i satiranju šuma, leži upravo u nesrazmjerno
visokom opterećenju šuma javnim dažbinama.


Šumska je privreda pretrpjela gubitke koji se ne mogu nadoknaditi.
Uvaži li se još i to, da se na razrezani porez na zemljište razrezuju
i prirezi (banovinski, opštinski, cestovni, zdravstveni i kuluk), zatim
prinosi za vodne zadruge (ako ne godišnji, a ono periodički), pa u fond
za pošumljavanje, za crkvene opštine i t. d., vidi se, da je opterećenje
šuma javnim dažbinama neodrživo.


70




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 23     <-- 23 -->        PDF

se u svakom šumskom gospodarstvu mora težiti za tim, da se šuma
racionalno uzgaja i iskorišćuje, a u šumama vezanim na potrajnost prihoda
da se izgradi šumski kapital, kako bi šuma mogla trajno da producira
približno jednake mase i da daje trajne prihode. Ako takav kapital
ne postoji, treba ga izgrađivati t. j . štediti, odreći se dijela prihoda
ili prinašati novčane žrtve.


Najvažniji zadatak naše stručne javnosti jest u tome, da u prvom
redu ostalu javnost, a potom i same neposredne interesente uvjeri o
potrebi izgrađivanja šum. gospodarstva u ovom pravcu.


Ni poreska politika zemlje ne može ostati indiferentna prema stanju
šum. gospodarstva, jer i ona rado računa sa stabilnošću prihoda, a
samo ona šuma, koja ima izgrađen osnovni kapital u drvnoj masi, imala
bi značiti u poresko-tehničkom smislu normalni poreski objekat, u čiju
se suštinu ne bi smjelo dirati. Kako je naprijed rečeno, za najveći dio
šuma u zemlji ne zna se, kakva im je struktura u pogledu drvnoga kapitala,
a za velik dio šuma utvrđeno je, da su pasivne t. j . da se u njima
troši osnovni šum. kapital.


Katastarski čisti prihod šuma utvrđen je analogno prihodu poljoprivrednoga
zemljišta, a da se nije ulazilo u osnovno poresko-političko
kao i u šum. političko i šum. gospodarstvo pitanje, nije li taj prihod u
drvu istovremeno i smanjivanje osnovnoga šum. kapitala?


Vjerojatno je, da će se po uređenju naših šuma napustiti sadanji
sistem zemljišnog poreza (ili će se taj porez, kao u Njemačkoj i Bugarskoj,
prepustiti banovinama) i da će mjesto njega biti uveden porez na
dohodak dot. da će porez na dohodak naplaćivati država za opće državne
potrebe. Kako se dakle može tumačiti zavedenje dopunskog progresivnog
poreza na šume, kad nije sigurno, ne troši li se u najvećem
dijelu šuma osnovni šumski kapital? Prema tomu držim, da dopunski
porez nije opravdan za šume uopće, jer progresiji oporezovanja nema
mjesta u takvoj konservativnoj privredi, čiji dohoci ne rastu progresivno,
već koji naprotiv danas u najvećem dijelu padaju i apsolutno i relativno.


Progresivan porez nije dakle opravdan, naročito ne za one kolektivne
šume, koje su u većini vlasništvo zemljoradnika, kojima su
šume sastavni dio (popuna i zaštita) zemljoradničkih domaćinstva, pa
prema tome nisu, a po zakonskim odredbama ni ne mogu biti tečevna
preduzeća za sticanje dohotka u poreskom smislu t. j . dohotka, koji bi
se uvećavao uporedo sa većom šumskom površinom, te bi prema tome
mogao da bude progresivno oporezovan.


Ad 2. Držim, da bi tekstu paragrafa 19 stav 2 Fin. zakona za
1937/38 god., koji je danas na snazi i glasi: »Poresko olakšanje zemljarine
predviđeno za poresku godinu 1936 u § 48 Zakona o budžetskim
dvanaestinama avgust 1935 do marta 1936 ne samo za poresku 1937
nego i za 1938 poresku godinu« trebalo da se narednim finans. zakonom
doda ovo: »s tim, da to poresko olakšanje zemljarine važi i za šume iz
§-a 56 Zakona o šumama od 21 decembra 1929 počam od 1 januara 1937
god.« Ovo svoje mišljenje odmah ću i da opravdam.


Da bii se ublažile teške posljedice svjetske krize, snižena je stopa
osnovnoga poreza na prihod od zemljišta, koja je bila određena članom
27. zakona o neposrednim porezima od 8-II-1928 god.


69




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 16     <-- 16 -->        PDF

taj je porez na dohodak. I ako bi bilo poželjno, smatram da to nije
za sad potrebno, a ni izvedivo iz ovih razloga:


Naše šumsko gospodarstvo u najvećem je dijelu dosta primitivno
i ekstenzivno. Izuzeti se može od ovoga Slovenija i veći dio Hrvatske.
Takvo je stanje posljedica historijsko-političkoga razvoja.18


Kako stepen šumske privrede odgovara općem kulturnom, ekonomskom
i moralnom nivou naroda u pojedinim krajevima države, šumsko
će gospodarstvo još dugo ostati na raznim stepenicama razvoja.


Jedino sigurna baza za racionalno gospodarenje šumama, pa prema
tome i za pravilan razrez poreza, jest gospodarska osnova, jer po njoj
dolazi vlasnik šume do saznanja o načinu i obimu izgradnje kapitala
u drvnoj zalihi, koji kapital ima da daje periodično ili godišnje maksimalnu
šumsku rentu, izraz materijalnoga stanja odnosno finansijskog
posibiliteta šume kao osnove za pravilno opterećenje poreza šumom.
Prema tomu najmanje nepouzdana baza za poreske vlasti, a najmanje
nepravična za šumovlasnika jest uređena šuma, dakle šuma, kojom se
gospodari na osnovu valjano izrađenog privrednog plana i o kojoj se,
pored valjane procjene, vodi stroga evidencija i kontrola korišćenja.


Jedino vrijednost rente šumskog kapitala, izražena u drvnoj masi,
imala bi biti osnovnim predmetom poreza na šume. Uobičajeno (i u stranoj
literaturi) kombinovanje zemljišne i šumske rente trebalo bi podvrći
detaljnijem studiju, jer po mojem mišljenju šumsko-zemljišna renta imala
bi da se zove samo šumska renta. Najvažniji produkt šumskog zemljišta
jest zrela za sječu sastojina.


Premda i valjano izrađeni privredni plan ne može biti garancija
za konstantno održavanje konkretnoga šumskoga kapitala, jer je taj
šumski kapital podvržen promjeni (izmjena ophodnje i vrsti uzgoja, postojanje
stabala prestarih i bez prirasta, loše vođenje proreda), ipak je
cdobreni privredni plan za sve vlasti, dakle i za finansijske, punovažan
dokumenat.


Uvažimo li, da je valjano izrađenih gospodarskih osnova vrlo malo
i da za sve šume neće moći biti tako skoro izrađene gospodarske osnove,
jasno je, da smo danas još daleko od osnovne pretpostavke za vođenje
racionalnog šumskog gospodarstva. Imamo li još k tome u vidu naglo
krčenje i satiranje šuma u znatnom dijelu države, dolazimo do zaključka,
da je naše šumarstvo u najvećem dijelu još prosto i ekstenzivno, a vođenje
konkretne šumske politike, koja bi beskompromisno težila k rečenom
cilju, ne zavisi samo o nosiocima te politike.


Prema tome izvjesno je to, da našim sadanjim jednostavnim šumsko-
gospodarskim odnosima odgovara sadanji jednostavni poreski sistem,
a taj je u zemljišnom porezu, po kojem se za čitavi privredni
diskrikt izvrši paušalna procjena prihodne sposobnosti šuma i izradi
ljestvica katastralnoga čistoga prihoda bez obzira na razne karakteristike
šumskog zemljišta i šumske kulture. Izlazi, da se ne može smatrati
potrebnim, da se sadanji t. zv. zemljišni! porez napusti zbog svoje
zastarjelosti odnosno krutosti i prema tome nejednakosti, koja rađa
nesrazmjernim razrezom poreza, i da se zamijeni savremenim porezom
na dohodak.


18 Vidi prikaz pisca: Komunalne šume u Jugoslaviji, Šum. list 1937. br. 2.


62


i




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Kako se vidi iz ovih nekoliko primjera, postoje razni poreski sistemi,
a postoji i porez na prihod od zemljišta kao manje važan ili kao
dopunski porez. I kod nas je D. L e t i c a zastupao gledište, da se zemljišni
porez prepusti oblastima kao autonomni porez.


Iz triju važećih tabela za plaćanje zemljišnoga poreza u Bugarskoj
vidi se, da se u ravnici plaća 7 do 16 puta manje za šume nego za oranice,
a na planinama 3 do . puta manje za šume nego za oranice. Kod nas je
obrnuto, kako ćemo kasnije vidjeti. Nadam se, da ću uskoro moći da
prikazem i poresko zakonodavstvo u Francuskoj, Čehoslovačkoj, Austriji,
Madžarskoj i Rumunjskoj.


II. NAŠE SADANJE PORESKO ZAKONODAVSTVO.
Zakon o neposrednim porezima donesen je 8-XI-1928. Kratki sadržaj
njegov prikazao je Ing. M. P 1 a v š i ć.17 S tim je zadatkom izvršena
unifikacija ranijih pet sistema o neposrednim porezima, a za zemljište,
dakle i za šume i šumska zemljišta, recipiran sistem oporezovanja
prihoda zemljišta ili t. zv. zemljarina, s naročitom karakteristikom, na
koju ću se zasebno osvrnuti, da je za veće šumske posjede taj porez
progresivan, jer se osim osnovnoga plaća i dopunski porez.


Iste godine 9. maja donesena je uredba o utvrđivanju prihoda od
zemljišta kao i o izvršenju popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu
izrađeni katastarski podaci, što mora biti gotovo do 1-1-1939 g., a kao
posljednji donesen je 19. decembra 1928. god. zakon o katastru zemljišta,
po kojem izrađeni katastar zemljišta na osnovu premjera, klasiranja
i procjene zemljišta služi kao podloga za pravedno oporezovanje zemljišta,
a istovremeno za izradu baštinskih knjiga.


Glavna je karakteristika ovog sistema poreza s obzirom na šumsko
gospodarstvo u tome što se po tom sistemu plaća porez linearno,
bez obzira na to, da li je, koliko i kako u stanovitoj šumi! formiran kapital
drvne mase, bez obzira na način gospodarenja odnosno uzgojni
oblik ili, gdje je gospodarenje sa šumom neuređeno, bez obzira na konkretno
stanje drvne zalihe I obim korišćenja šumom. Jednako plaća
porez vlasnik posve mlade hrastove šume kao i vlasnik skupih starih
hrastovih šuma, jednako vlasnik koji gospodari strogo potrajno godišnje
kao i onaj, koji prekidno gospodari, dakle bez obzira na to, crpi
ii vlasnik korist iz svoje šume ili ne, troši li osnovni šumski kapital ili
ga štedi. Poreskog zakonodavca to se ništa ne tiče. Starih šuma nestaje
i u budućnosti će se osjetiti nepravičnost ovakovog sistema poreza
na šume.


Često se dešava, naročito kod zakona materijalne prirode, da se
istom u primjeni stanovite norme kroz izvjesno vrijeme može valjano
prosuditi, odgovara li ta norma prirodi privredne stvari, njezinom poreskom
kapacitetu i da li je opterećenje šuma i apsolutno i u odnosu
prema drugim vrstama kulture pravično razdijeljeno.


Prije nego prijeđem na konkretno razlaganje, smatram potrebnim
reći, da sadanji naš zakon o neposrednim porezima odgovara stepenu
iskorišćavanja našeg poljoprivrednog i šumskoga zemljišta, pa ne treba
da se traži prelazak na savremeniji i pravičniji sistem oporezovanja, a


17 Vidi Sum. list 6.


61




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Tablica II. (za poluplaninska naselja)


Vrst kulture Grupa
I. vrst II. vrst III. vrst
od | do od do od 1 do
leva leva leva
oranice II 24 26 22 24 20 24
pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3
šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1
šume, baltalici IX 4 6 2 4 1 3


Tablica III. (za planinska naselja)


Vrst kulture Grupa
I. vrst II. vrst III. vrst
od | do od 1 do od do
leva leva leva
oranice II 22 24 20 22 18 20
pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3
šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1
šume, baltalici IX 6 8 4 6 2 4


Vlasnik imovine ima deklarirati sve porezu podlGŽno imanje i navesti
kakvoću zemljišta, mjesto gdje se nalazi imanje, dokodak imanja,
tržne cijene i koliko je dosad plaćao poreza. Predložene deklaracije ispituje
posebna komisija. Rezultat rada komisije po dovršenom ev. žalbenom
postupku upisuje se u poreske knjige.


Naplaćeni porez ide u korist: učiteljskog fonda (15%), invalida (4%),
željeznica (1%), općine (80%). Znači da ne postoji kataster zemljišta
i da se pri utvrđivanju poreske sposobnosti postupalo analogno ranijem
postupku u Srbiji.


Ovo je općinska dažbina, jer ide u korist općine sa 80%. Kolik i
kakav sistem poreza važi za potrebe države, o tome nemam pri ruci
podataka.


Slično nešto nalazimo u Njemačkoj, gdje je zemljišni porez bio
prepušten pokrajinama.
Poljska.16 Za šume postoji: a) porez na zemljište i b) porez na
dohodak.


Prije rata u jednom dijelu Poljske odmjeren je bio zemljišni porez
po indikacijama staroga katastra, u drugima po sistemu klasa plodnosti,
u trećima po primitivnom sistemu globalnih suma.


God. 1923. uveden je progresivni (kao dopunski) porez za one
posjednike zemljišta, koji plaćaju na ime zemljišnoga poreza stanovitu


16 Prema referatu Vitolda Bobinskog za II. međunarodni šumarski kongres u
Budimpešti u septembru 1936. g. Pod naslovom: Problem poreza na eksploataciju šuma.-
Vidi akta toga kongresa.


58




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 11     <-- 11 -->        PDF

*


a) godišnjih troškova oko opravki, kvote za amortizaciju, interesa
na kapital (stoku, mašineriju, oruđe i slično);


b) vrijednosti glavnih i sporednih sirovina upotrijebljenih za obradu
zemljišta (gnoj, sjeme, hrana za stoku itd.);


c) nagrade za rad bilo intelektualni bilo ručni;


d) interesa na kapital u prometu, koji se sastoji u sirovinama i u
sumi potrebnoj za potrebe obrade u prvom periodu privredne godine u
očekivanju novih proizvoda;


e) eventualnih suma, koje su dadene za uzimanje pod zakup mašina,
instrumenata itd. i koje ne ulaze u normalni sastav potrebnog
kapitala prema običajima pojedinih mjesta.


Nikakav odbitak ne čini se za desetine, troškove za pašu, hipotekarne
dugove, nagrade i diurne uopće.


Procjena ili renta čista običajno je podvrgnuta plaćanju državnog
poreza u visini od 10% i osim toga prirezima pokrajinskim i općinskim
u granicama predviđenim čl. 254 financijskog zakona odobrenog kraljevskim
dekretom od 14. septembra 1931. broj 1171 i naknadnim
izmjenama.


Ova ograničenja odgovaraju iznosu od 50% od poreza za općine i
4&% za provincije. I pored visine ovih alikvota namet se može lako
podnijeti, pošto je procjena ili prihod- u katastru izražen u predratnim
lirama, koje odgovaraju zlatnim lirama, dok je međutim alikvota izražena
u današnjim lirama t. j . papirnim.


Radi podstrekavanja na pošumljavanje zakoni od 2. juna 1910. br.
276, 12. jula 1911. br. 1774 i kraljevski dekret od 30. decembra 1923. br.
3267 odobravaju oslobođenje prihoda bilo od državnog poreza bilo od
odnosnih pokrajinskih i općinskih prireza sa 15 godina za zemljište sa
niskom šumom i sa 40 godina za šumu sa visokim stablima.


Bugarska. Zemljišni »danak« (porez) općinski je prihod.15 Plaća se
na svu nepokretnu imovinu, između ostaloga i na šume, baltalike, šumarke
i trnjake. Državna i općinska imanja oslobođena su od plaćanja-
Opredjeljuje se za period od 5 godina.


Danku podložna imanja razdijeljena su na grupe i vrste, a plaća
se godišnji porez po dekani (1/10 ha) i to u granicama označenim na
slijedeće tri tablice:


Tablica I. (za naselja u poljima)


Vrst kulture Grupa
I. vrst II. vrst III. vrst
od | do od do od | do
leva leva leva
oranice II 20 22 18 20 16 18
pašnjaci VII 5 7 3 5 1 3
šumarci VIII 2 4 1 2 0.5 1
šume, baltalici IX 3 5 1 3 0.5 1


15 Vidi Državni vijesnik, Sofija od 25. maja 1935. g. br. 115. Naredba o zemljišnom
danku od 18. maja 1935. god.


57




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 8     <-- 8 -->        PDF

c) Porez na šume u drugim nekim evropskim zemljama.


Njemačka.10 U Njemačkoj razna opterećenja šume dosižu ove procente
od ukupne vrijednosti te šume: porez na dohodak do .5% te vrijednosti,
porez na imovinu 0´5%, zemljišni porez 0*5%, općinski prirez
na zemljišni porez 075%, prinos za dizanje kulture zemljišta 0*2%, ostali
prirezi (uključivši ovamo i prirez za savjetovanje i zaštitu posjednika
šume) 0.05%. Ukupno opterećenje može dakle da dosegne visinu od najviše
3.5% od vrijednosti šume kao imovine, tako da se kod normalnog
ukamaćenja šume sa 2.5% do 3% ne mogu podmiriti sve javne dažbine.
1 o opterećenje koleba, već prema ukupnom dohotku i prema porodičnom
stanju poreskog subjekta, između 0 i 50% prihoda ili između 0 i 1.5%
od vrijednosti imovine, čije se ukamaćenje računa sa 3%.


Državni i općinski šumski posjed oslobođen je permanentno od
plaćanja svakog izravnog poreza. Kao glavni razlog za to navodi se,
pored nekih praktičnih razloga, i to što ti javni posjedi svojim dohotcima
neposredno služe općem dobru. I šumske zajednice oslobođene su od
plaćanja poreza na dohodak i poreza na imovinu. Njemački šumarski
krugovi pozdravili su ovu činjenicu, jer da je sa šumsko-političkoga gledišta
poželjno, da se stvaraju i potpomažu šumske zajednice.


U njemačkom poreskom zakonodavstvu glavni je teret porez na
dohodak i porez na imovinu. Oba su ta poreza ustanovljena zakonskom
poreskom reformom od 16. oktobra 1934. god.11


Dr. K. Mantel 1 2 prikazao je iscrpivo, kako se razrezuje porez na
dohodak šume, kako poreska vlast utvrđuje taj dohodak, razrez poreza
na dohodak od izvanrednog korišćenja i na dohodak kod prekidnoga
šumskoga gospodarstva, kako je s porezom na šumsko zemljište, razrez
poreza na šumsku imovinu i na kraju kako se procjenjuje šumska imovina.
Nije mi moguće, da referat Dr. K. Mantla prikazem danas u cjelosti,
već ću ga ekscerptirati. Porez na dohodak šume svakako je porez,
koji će se i kod nas s vremenom zavesti.


Poreska vlast utvrđuje dohodak šume na osnovu godišnje bilanse
šumskoga gospodarstva. Iz bilanse mora da se vidi stanje odnosno promjena
u konkretnoj drvnoj zalihi. Taksator mora dakle stalno inventarisati
zalihu. Kako je to vezano sa znatnim poteškoćama za jednu i
drugu stranu, vlasnik šume deklarira poreskoj vlasti »čisti višak prihoda
«, koji se dobije izravnanjem godišnjih prihoda sa godišnjim gospodarskim
izdacima, jer je tako utvrđeni dohodak najmanje nepodesan
za razrez poreza. Za taj se poreski postupak pretpostavlja, da je stanje
drvne zalihe jednako, a tomu se zahtjevu u njemačkom potrajnom šum


10 Dr. K. Mantel : Javne dažbine kod šumskog gospodarstva, u Zeitschrift für
Weltforstwirtschaft« Band III. Heft 11/12, august, septembar 1936 g.


11 Vidi: Rcichsgesetzblatt, Teil I, 1934 god. Berlin Broj 119. i to a) Einkommensteuergesetz,
b) Körperschaftsteuergesetz, c) Rcichsbewertuingsgesetz, d) Gesetz über
die Schätzung des Kulturbodens, e) Vermögenssteuergesetz. Vidi dalje isti Reichsgesetzblatt,
Teil I, 1935 g. br. 9. i to a) Durchführungsbestimmungen zum Reichsbewertungsgesetz
für die Bewertung des Vermögens, b) Durchführungsbestimmungen
zum Vermögenssteuergesetz für die Vermögenssteuerveranlagung i Reichssteuerblatt
god. 1935 br. 19 str. 420, Feststellung der Einheitswerte forstwirtschaftlicher Betriebe
für die Einheitsbewertung.


12 Vidi bilješku pod 10.


54




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 7     <-- 7 -->        PDF

vrijednosti zemljišta. Za svaku kulturu i klasu utvrđen je po dunumu
brutto-prinos i vrijednost zemljišta.


Crna Gora poznavala je samo dvije kulture zemljišta (oraniculivadu), a nije se obazirala na njihovo bonitiranje. Srbija nije uvažavala
kulturu tla, a u bonitiranje ulazi samo u pogledu mogućnosti za hranljivost
tla. Srbija i Crna Gora nisu bile u finansijskoj mogućnosti, da izrade
skupi katastar, dok su austrijske vlasti izradile u Bosni sve podatke


o površini, kulturi i bonitetu.
Još je teža specijalna orijentacija, kad se uporeduju iste poreske
vrsti raznih sistema grupa. U Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini osnov je
porezu na zemljište katastarski čisti prihod po austr. kat. jutru, u Bosni
brutto-prinos i vrijednost po dunumu, u Crnoj gori ralo oranice ili kosa
livade, a u Srbiji hranljivost zemlje po hektaru. Dakle više raznih jedinica
za istu poresku vrst i kod iste privredne grane. Kako se tu radilo
s raznim privrednim granama, ne treba se čuditi velikoj nejednakosti
i neravnomjernosti u razrezu poreza, koja je vladala ne samo u pojedinim
dijelovima države, nego i na području istoga poreskoga sistema.
Prema cit. prikazu D. L e t i c e9 osvrnut ću se na zakonodavstvo o
neposrednim porezima u nekim ranijim zemljama naše države, u koliko
se ono odnosi na kulturu šuma.
U Hrvatskoj i Slavoniji, Medumurju i Prekomurju, Banatu, Bačkoj
i Baranji plaćale su dohodarinu kao personalni porez na cjelokupni lični
čisti prihod između ostalih i bivše urbarske zajednice, imovne općine
i zemljišne zajednice, ako su imale svoj posebni upravni organ, zatim
druge universitates bonorum sa posebnom upravom.
Porezom na imovinu, koji je iz fiskalnih razloga uveden 1. I. 1917.
g-, bila je opterećena i sva nekretna imovina sa svim njezinim pertinencijama,
sav kapital uložen za razvoj poljoprivrede i šumarstva. Vrijednost
šume jednog šumovlasnika procijenila se tako, da je uzeta 20-terostruka
suma stalnog i prosječnog čistog prihoda, koji se može postići
običnim ekonomisanjem.
U Srbiji i novim oblastima Srbije i Crne Gore po ratu od 1912/13
god., a po zakonu o neposrednim porezima od 1884. god. nije plaćan
porez na apsolutna šumska zemljišta, a privremeno su bila oslobođena
od poreza i šumska zemljišta propisno i pod nadzorom vlasti pošumljena
i to privatna do 10 god., a očinska do 20 god. Vinogradi su
imali znatnu prednost pred šumama.
U Bosni i Hercegovini sva ratom osvojena zemlja smatrana je
svojinom kalifa, a dijeljena muslimanima, koji su sudjelovali u ratu.
Vanjska manifestacija toga prava svojine države (kalifa) bila je plaćanje
desetine od svih sabranih plodova zemlje, koja je kasnije reluirana, a
zatim paušalirana. Uvedeni porez na koze dokinut je članom 144. Fin.
zakona za 1920/21 god.
Od desetinskog paušala bila su permanentno oslobođena neplodna
zemljišta, pašnjaci i šume, bašte i zemljišta u državnoj ili općinskoj
upravi. Provizorno na pet godina oslobođena su bila uziratljena neproduktivna
zemljišta i krčevine. Lični poreski imunitet uživao je državni
erar.


Vidi bilješku 8.


53




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 6     <-- 6 -->        PDF

rečeno) subjektni porez, dakle porez na dohodak i na imovinu; c) na


porez na osnovu naročitih razreznih indikacija.


U načelu po financijskoj nauci odnosno nauci o porezu dolaze kod


šum. gospodarstva u prvom redu u obzir: porez na dohodak i opći porez


na imovinu kao porezi personalni, te porez na zemljište kao porez


realni. Narav i karakteristiku tih poreza prikazao je g. ing. P 1 a v š i ć.7


Razlika je između te dvije vrsti poreza u tomu, što je kod personalnog


poreza mjerodavan dohodak ili imovina poreskog subjekta, dok je kod


poreza na prihod mjerodavan za oporezovanje prihod od poreskog


objekta. Kod personalnog je poreza razrezni indikator lice sposobno za


djelovanje, a kod poreza na prihod jest objekat vrelo samoga prihoda.


b) Naše ranije poresko zakonodavstvo.


Da bi se mogla lakše i bolje pratiti evolucija našega poreskoga zakonodavstva
s obzirom na kulturu šuma i upoređivati ga s našim domaćim
i stranim porezima na šume, potrebno je ukratko prikazati naše
ranije poresko zakonodavstvo.


Naši raniji zakoni o neposrednim porezima počivali su više ili manje
na sistemu poreza po prinosu poreskih objekata.7*1 Takovi su bili srpski
i bosanski zakon, dok je austrijski (za teritorij Dalmacije i Slovenije)
a donekle ii madžarski zakon (za teritorij Hrvatske, Vojvodine, Medumurja
i Prekömurja) imao osim toga još u vidu porez po ličnom dohotku
ili dohodarinu, koja obuhvata sve dohotke jednoga poreskog subjekta
bez obzira na to, da li je koji dohodak već oporezovan kojim objektnim
porezom. Mađarski zakon propisao je osim rečenoga i porez na imovinu.
Taj opći lični porez po dohotku vršio je korekturu u nejednakosti
razrezivanja poreza po prinosu. Sistem poreza po prinosu zemljišta sam
pc sebi ne može bitu apsolutno jednako primjenjivan. Taj dakle lični
porez po dohotku približuje se principu subjektivne i objektivne poreske
obvezanosti. »Raison d´etre poreza po prinosu pored dohodarine i poreza
na imovinu počiva na principu jačeg oporezovanja fundiranoga ili
sigurnoga prihoda«.8


Kod nas su postojale tri zakonske sistematske grupe: a) porez po
prinosu u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini; b) porez po prinosu
s porezom na lični prihod (dohodarinom) u Sloveniji i Dalmaciji; c) porez
po prinosu s porezom na lični prihod i s porezom na imovinu u Hrvatskoj,
Slavoniji, Vojvodini i Pomurskim krajevima.


Dakle u južnim i jugoistočnim krajevima vladao je stariji poreski
sistem, koji je evropski zapad već u glavnom napustio, dok je u sjevernim
i sjeverozapadnim krajevima prevladivala tendencija za poreskim
reformisanjem po uzoru zapada. U specijalnu poresku orijentaciju nije
potrebno da se upuštamo, jer je ona i samim poreskim stručnjacima dosta
teška.


U Bosni je razrezivan porez po stanju zemljišnog katastra izrađenog
za vrijeme Austrije na brzu ruku, sa 10% od trostruke katastarske


7 Vidi bilješku 6.


7a Dušan P. Letica , Zakonski sistem neposrednih poreza u Kraljevini S. H. S..,
Sarajevo 1921.


8 Vidi bilješku 7.


52




ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 5     <-- 5 -->        PDF

izvršenje popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu izrađeni katastarski
podaci/ učestvovala su i dva šumarska stručnjaka (gg- Dr. Žarko
M i 1 e t ii ö i Jovan S i m o n o v i ć). Na primjenu zakonskih propisa


o porezima na šume nije stručna šumarska javnost reagirala, sve dok
kriza u privredi nije došla do vrhunca. Ing. M. M a r k i ć5 podsjeća na
nepravilan sastav ljestvica katastarskog čistoga prihoda za šume prema
onom za poljoprivr. zemljište. Jng. M. P 1 a v š i ć6 saopćuje nam teoretska
razmatranja u pogledu oporezovanja šuma, što ih je na zamolbu Ministarstva
šuma i rudnika izradio Zavod za uređivanje šuma na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu. Ja ću u ovom referatu nastojati
da upotpunim i zaokružim sadanji rad našega društva po ovom predmetu-
Nastojat ću dakle:
I. da ukratko prikazem ranije poresko zakonodavstvo kod nas u
vezi sa sadanjim zakonodavstvom u nekim evropskim zemljama;
II. da se u glavnom osvrnem na naš zakon o neposrednim porezima
i predložim skupštini, što bi po mojem mišljenju trebalo učiniti.
I. NAŠE RANIJE PORESKO ZAKONODAVSTVO.
a) Oblici poreza na šume.


Financijska politika zemlje, u koliko se odnosi na poresko zakonodavstvo,
ide za tim, da stanoviti poreski sistem bude u harmoniji sa
rentabilnošću dotične privredno-produktivne grane. Nijedan poreski sistem
u pravilu ne bi smio da tereti supstanciju korisne stvari. Izuzeci su
viši ili posebni državni interesi (rat, agrarna ili socijalna reforma).


Nauka o porezu na šumsko gospodarstvo važan je dio šumskogospodarske
politike odnosno fragmenat finansijske znanosti. Ipak u
većini evropskih država nije kultura šuma došla do punoga izražaja,
jer finansijska politika još uvijek dovoljno ne uvažava specijalni karakter
šume i šumske privrede.


Porez na šume i šumska zemljišta jedan je dio javnih redovitih
prihoda. Ti se javni prihodi dijele na javno-pravne dažbine i na prihode
od zarade (sticanje, tečevina). Javnopravne dažbine, kojima pripadaju
također porezi naplaćeni od šumskoga gospodarstva, običaju se svrstavati
u razrezane ili direktne poreze ili dažbine i u tarifirane ili indirektne
poreze ili dažbine.


Dok se kod tarifiranih ili indirektnih poreza ili dažbina zaključuje
iz izdataka na primitke i s tim posredno na djelatnu sposobnost poreskog
subjekta, dotle se kod razrezanih ili direktnih poreza ili dažbina
zaključuje iz posjeda ili dohotka neposredno na djelatnu sposobnost poreskog
subjekta. Takvim se direktnim dažbinama smatraju i porezi naplaćeni
od šumskoga gospodarstva.


Direktni (neposredni) porezi dijele se: a) na porez od prihoda (prinosa)
ili realni porez na objekte ili (bolje rečeno) objektni porez, dakle
porez na zemljišta, zgrade, radnje, kapital itd.; b) na personalni ili (bolje


* Uredba o djelokrugu i načinu rada komisije za utvrđivanje prihoda od zemljišta
kao i za izvršenje popisa zemljišta u krajevima, gdje još nisu izrađeni katastarski
podaci od 9. V. 1929. g.
5 Vidi Ing. M. Markić : 0 krajiškim imov. općinama, Zagreb, 1937. str. 42.
6 Vidi Ing. M. Plavšić : Oporezovanje šuma, Šum. list 1937, br. 6 i 7.


51