DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 43 <-- 43 --> PDF |
/ NEKOLIKO RIJECI NA ČLANAK GOSP. ING. NIKOLE STRIČEVIĆA O MOME »PREGLEDU ŠUMSKE VEGETACIJE U HRVATSKOJ«. U zadnjem broju »šumarskog lista« za god. 1937. napisao je gosp. viši šumarski savjetnik ing. Nikol a Stivičevi ć neke primjedbe o mojoj raspravici, koja je izašla u istom godištu »Šumarskog lista« pod naslovom: »Pregled šumske vegetacije u Hrvatskoj«. Moram priznati, da me neobično veseli živo zanimanje naših šumara za moja istraživanja. Mnogi su mi to izrazili lično, a evo gosp. savjetnik Stivičević posvećuje mojoj raspravici i posebni članak. Sve to jasno pokazuje, da je veza između biljne sociologije i praktičnog šumarstva veoma velika i da je i kod nas došao čas, da se povezu rezultati najnovijih biljnosocioloških istraživanja šumske vegetacije s dugogodišnjim, bogatim iskustvom naših šumara. Ova se biljnosociološka istraživanja ne mogu doduše smatrati, kako misli gosp. savjetnik Stivičević, kao daljnji razvoj M a y r o v i h ideja, jer su ona izraz novog biljnosociološkog strujanja, koje je u zadnja dva desetljeća pod vodstvom J. Braun-Blanqueta , direktora Internacionalne stanice za geobotaničko istraživanje Alpa i Mediterana u Montpellieru, skrenulo staru biljnu geografiju novim putevima. Sistematskim istraživanjima velikog broja sociologa izgrađena je već dosad veoma pregledna i zaokružena slika vegetacije srednje i južne Evrope. I o našim krajevima izašlo je već više rasprava u izdanjima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i u Izvješćima botaničkog zavoda sveučilišta u Zagrebu, a u Glasniku Ministarstva poljoprivrede u Beogradu obradio sam u posebnom prikazu metodiku i značenje socioloških istraživanja.1 Oisim ovih stručnih rasprava, koje su već uglavnom spomenute u mome »Pregledu šumske vegetacije«, napisao sam posebni popularni članak u »Prirodi« i u njem prikazao predmet, metodu i važnost sociologije bilja.2 Moja rasipravica o šumskoj vegetaciji u Hrvatskoj ide također istim putem. Ona je napisana prema predavanju, koje sam održao pred više godina na sastanku Hrvatskog prirodoslovnog društva. Zato ne donosi dokazni materijal i ograničuje se samo .. neposredno spomenutu literaturu. Predavanje je bilo posjećeno i od istaknutih predstavnika naše šumarske znanosti, pa sam s njima mnoga pitanja i raspravio. Raspravica je izvadak iz veće studije o šumskoj vegetaciji Hrvatske, koja će, nadam se, ;i najskorije vrijeme izaći. U njoj su ipak prikazani gotovo svi n,aj znatnij i tipov i šumske vegetacije s biljnosociološkog gledišta (izuzev poplavne šume topola i vrba i mješane brdske šume jasena i javora). Odlučio sam se objaviti već ovaj prethodni izvještaj nesamo radi zanimanja mnogih prijatelja šumara i mojih slušača, nego 1 radi zanimanja stranih istraživača, koji rade u susjednim područjima. Gospodin viši savjetnik Stivičević ističe u svome članku neke zamjerke mojoj raspravici. Držim da bi se to moglo skupiti uglavnom na nespominjanje tise i sibireje i na priključenje kestenovih šuma zadruzi Quercetum medioeuropaeum. Želio bih na ove zamjerke odgovoriti u koliko se to može u ovom kratkom obliku, a u mojoj ka~ snijoj raspravi bit će sva ta pitanja mnogo opširnije raspravljena. Dopuštam tvrdnju gosp. savjetnika, da je »tisa trebala da bude spomenuta i u općenitom dijelu«, ali njegovu motivaciju (»kad je već spomenut pinus mughus i pumilio, koji dolaze skoro na istim staništima, a možda i u društvu tise«) — moram a limine odbiti. U prvom redu ne može se uopće uporedivati tisa, koja raste kao zasebno šumsko drvo ili nastupa u malenim grupicama s klekovinom bora (Pinus mughus), koja izgrađuje snažni vegetacijski pojas hrvatskih planina i kao najviši »šumski« pojas dijeli dva posve r a z 1 i č n a svijeta, svijet šumske i svijet planinske vegetacije. S tim planinskim borom nema tisa nikakove veze. Horva t I.: Sociologija bilja i poljoprivreda, »Glasnik Min. poljoprivrede« god. VII. 1930. 2 Horva t I.: Sociologija bilja, »Priroda« sv. XXI. 1931. .9 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1938 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Tisa je kod nas dosta raširena i a´ko se nalazi u stalnom potiskivanju. Veliki broj nalazišta spominje Hire,3 Fekete-Blattny 4 i dr., a meni je lično poznat veliki broj nalazišta tise od Ivanščice do Velebita. Ona gotovo svagdje nastupa u pojasu bukove šume. Kao što nema tisa veze s planinskim borom tako nema veze ni sa sibirejom (Sibiraea croatica), kako naslućuje gosp. savjetnik. O sibireji sam međutim već pisao, pa i na mjestu pristupnom planinarima i prijateljima prirode (vidi: Polja k J.: Planinarski vodič po Velebitu, god. 1929. str. 42—44). Navodi gosp. savjetnika Stivičevića, u koliko se odnose na sibireju vrlo su netočni. U prvom redu ne stoji da Sibiraea croatica dolazi na Altaju, jer je ona dosad nađena samo u hrvatskim planinama (Velebit, Čvrsnica i Čabulja), (ne Preriji), dok na Altaju dolazi srodna Sibiraea laevigata. Zatim naša sibireja dolazi doduše u blizini »mjesta Kućišta općine Karlobag«, ali to »selo i nalazište« nije, kako kaže gosp. savjetnik »upravo ispod nalazišta tise idući od Šarića Duplja prema moru«, jer se Šarića Duplje nalazi oko 16 km na jugoistok od kubusa na Oštarijama, a najbliže nalazište sibireje na Velincu oko 7 km na sjeverozapad od iste točke. Prelazeći međutim preko ovih zabuna gosp. pisca, osvrnut ću se na pitanje kestenovih šuma, koje zaista predstavljaju zanimljivi problem. Potpuno razumijem skepticizam i kritičnost gosp. savjetnika Stivičevića prema mojoj tvrdnji, da se kesten kontinentalnih krajeva Hrvatske ima priključiti acidifilnoj šumi Quercetum medioeuropaeum. Moja je tvrdnja o tom neobrazložena, kao što su neobrazložene i neke druge tvrdnje, ali to neobrazloženje proizlazi iz samog karaktera raspravice, koja donosi u prethodnom obliku rezultate, koje sam vrlo pomno provjerio na mojim osamnajstgodišnjim istraživanjima vegetacije u Hrvatskoj. Glede kestena moram priznati, da bi i meni bilo mnogo lakše, da sam mogao kod nas utvrditi posebnu zajednicu kestenove šume, »kastanetum« u biljnosociološkom pogledu. Međutim iz veoma velikog broja ispitanih ploha, u kojima je kesten nastupao više ili manje obilno, uvjerio sam se, da je kesten u kontinentalnim stranama uglavnom vezan na šumu hrasta kitnjaka na kiseloj podlozi i da se od te šume ne može odvojiti. Na osnovu pretezanja samog kestena ne može se naime u smislu spomenute sociologije postaviti posebna zadružna jedinica (asocijacija). Naše se zadruge osnivaju na skupu svih vrsta, koje su na izvjesnu zajednicu vezane. Međutim dosadašnja ispitivanja kestenovih šuma u sjevernoj Hrvatskoj pokazala su veoma usku vezu s acidifilnom šumom hrasta kitnjaka, koja nastava izrazito kisela tla. Zato je tvrdnja gosp. savjetnika, da kesten »ne trpi tla vapnena i kisela« s obzirom na kiselost posve neosnovana. Pitanje »kastanetuma« kao posebnog karakterističnog područja u smislu M a y r a nije tako jednostavno, kako izgleda u prvi čas. Ono je vrlo generalizirano i nedvojbeno preširoko shvaćeno. Kesten nastupa danas zapravo u dva klimatski različna područja, u području hrasta medunca u submediteranskim krajevima i u području običnog graba i hrasta kitnjaka u kontinentalnim krajevima. U ovom potonjem pokazuje međutim izrazito južni karakter, kako se to vidi i iz karte u R u b n e r a5 (str. 428). Naše šume kestena u sjevernoj Hrvatskoj pripadaju već svakako području srednjoevropskih šuma u širem smislu, a u svom sastavu pokazuju najužu vezu sa zadrugom Quercetum medioeuropaeum. Mislim, da neće biti na odmet ove moje primjedbe na članak gosp. višeg savjetnika Stivičevića. Ističem ponovno radost, da je moja raspravica već u ovom prethod 3 Hir e D.: Revizija hrvatske flore. Rad Jug. akadem. znan. i umjet. knj. 159. str. 111—112. 4 Fekete-Blattny : Die Verbreitung der forstlich wichtigen Bäume und Staucher. 1914. 5 Rubne r K.: Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues, 1934. 90 |